Zivot u Zabolandu
07.07.2014., ponedjeljak
Kako nas kapitalizam hrani
|
U blizini mog muzejskog stana nalazi se supermarket ALDI. Sa straznjeg balkona imam pogled na parkiraliste i ulaz u supermarket. ALDI je njemacki lanac supermarketa, koji je poznat po niskim cijenama zahvaljujuci masovnim narudzbama, minimalnom uredjenju (proizvodi su jos u kutijama, a polica gotovo da i nema), te malo osoblja u plavim kutama. Kvaliteta je nekad zacudjujuce dobra, nekad vrlo upitna, ali ocito ima dovoljno kupaca, jer je vlasnik ALDIja, jedan od najbogatijih ljudi u Njemackoj. Nije ni cudo da je ALDI smjesten bas u mom kvartu, jer tu zive njegovi kupci. Radnicka klasa, neradnicka klasa (oni koji zive od socijalnog), 'navijaci' s tetovazama i buldozima na uzici, Turci i njihove zene omotane maramama, mladi koji vise po kvartu i cugaju jeftine energetske napitke, penzioneri, Afrikanci ili potomci africkih robova sa Kariba. Svi oni dolaze u ALDI. On ih ujedinjuje, a da oni to ni ne znaju. Kamioni ujutro dovoze robu na paletama. Kroz dan svi ti ljudi, kao mravi raznose robu na sve strane. Poput obrnutog mravinjaka. Ali zato sa svojim malim prihodima, jer da imaju vece onda bi kupovali negdje drugdje, oni hrane velikog mravojeda. Kapital. Kapital ih hrani i oni hrane njega. Simbioza koja ocigledno bolje puni zeluce od bilo kakvog idealizma. |