Zivot u Zabolandu
29.11.2012., četvrtak
Toplina doma
|
Sve se vise u meni pojavljuje svijest o tome da cu se uskoro morati odseliti iz ovog stana, da vrijeme polako izmice, a da jos uviejk ne znam gdje i kako. Svi poznanici i prijatelji su vrlo zabrinuti za mene i moju situaciju i svi ce se svakako javiti ako nesto saznaju, jos ce pitati i svoje prijatelje i poznanike, jer eto bas su culi da .... Hmm... ipak nije fer prema njima, lako je reci da drugi moraju rijesavati moj problem. Ima i dobra vijest. Uspio sam iz prve odjaviti internet i vodu, sad jos struja i plin. Obecali su mi u roku od dva tjedna poslati potvrdu... Kada bi oni samo znali kako se ja bojim takvih obecanja. Uvijek mi je bilo lijepo u ovom stanu, ali veceras mi je posebno lijepo.Svijece gore za ugodjaj. Ves se susi na vjesalu. Moj crveni trosjed je topao, iako termometar pokazuje samo 16,5 stupnjeva. Tri trenirke i dekica - ugodno toplo. Cak sam skinuo carapu. Jednu. Danas sam bio kod susjede na caju. Njoj cu ostaviti prozorsko cvijece. Dok ne nadjem nesto. Njoj je stvarno jako zao kaj odlazim. Nisam to bas ocekivao. Zadnjih tjedana mi je fizoterapeutkinja Gaby masirala nekoliko puta tjedno zadnju lozu. Do nje sam dosao preko hokeja i znam je vec od prije. Nadao sam se da bi kod nje mozda mogao dobiti kakav popust, jer inace mi to nije za platiti. Na kraju je ispalo da mi je sve napravila besplatno. Inace zena nije bas moj tip, drustveno, fizicki, a ni pshicki ;-) pa moram priznati da me to jako iznenadilo. Kak mi je nakon cetiri tjedna loza ipak sada bolje i mogu opet (oprezno) igrati, predlozio sam joj da odvedem njeiznog sina, koji naravno trenira hokej, danas na teren, da malo vjezbamo. Ona je rekla da je 12-godisnji Bram bio odusevljen s tom idejom. A trebali ste nas vidjeti. U tri sata nikoga u klubu. Sunce obasjava glavni teren, oko nas ogoljelo drvece. Oboje u istim trenirkama Arnhema, moja velika, broj 4. Bramova u djecjoj velicini broj 9. Potpuno sam zaboravio, a nije za zanemariti, za Brama sam njegov idol, kojeg gleda u nedjelju kada igra Heren 1. Pokazao sam mu nekoliko trikova, ispricao mu pricu o imenima trikova, a onda smo vjezbali neke udarce. Koristio sam metode koje Dick i ja koristimo u klinikama i Bram je sve dobro upijao. Cak me iznenadilo koliko dobro je shvatio finese, koje sam mu pokusao objasniti, jer nasa metoda bas nije klasicna, a kao sto rekoh njegova majka nije bila moj tip, pa sam mislio da bi to sto mu objasnjavam mozda mogao smatrati gluposti, ali taj strah je bi vrlo brzo odagnan. Nije mu sve odmah savrseno uspijevalo, ali njegov osmijeh kada "slucajno" je, je bio neprocjenjiv. Mislim da je uspio shvatiti moju namjeru i moju poruku.Sunce je zaslo i mi smo se pozdravili. Ja sam ostao jos raditi neke vjezbe za zadnju lozu i malo joggirati. Pogledao sam u nebo. Crveni oblaci i plavi oblaci su se cinili isti, nije bilo razlike..Sve se uklapalo i preklapalo, kao jedno. Sva bol zadnje loze u ispunjenje koje sam tog trenutka osjecao. Bram nije decko od mnogo rijeci, ali njegova majka zato je. Kasnije sam dobio njezinu sms poruku o sinu koji je proveo nezaboravno popodne, vec joj je pokazao sve trikove u dnevnoj sobi i sjajno se zabavljao. Toplinu doma mozda ipak nosimo u sebi, a neki ljudi nas mogu ugodno iznenaditi, ako im to dozvolimo. |