Zivot u Zabolandu
11.11.2012., nedjelja
Kada je Kafka kao mala beba
|
U petak ujutro su srecom predsjednik kluba i odvjetnica odmah reagirali na pismo IND-a. Ironija je u tome da nam taj isti IND u svojem pismu od prije mjesec dana garantira da ja mogu boraviti i raditi u Zabolandu, dok god je zahtjev za radnu dozvolu u postupku. Kako su sad mogli odjednom donijeti drugu odluku... Strasno. Cak mi je i Frank rekao da je Kafka nista prema ovome. Bizaran je bio mail u kojem predsjednik kluba trazi od IND-a, da ovu odluku poniste, jer im u prilogu salje pismo istog IND-a u kojem mi garantiraju slobodan boravak i rad. Naravno na odgovor IND-a se jos ceka. Nazalost zadnja loza mi nije izdrzala na treningu u petak. Oporavak je bio dosta dobra i u srijedu sam mogao joggirati, a u petak mi je fizioterapeutkinja rekla da mogu lagano trenirati, pa ako to dobro prodje, mogao bih eventualno zaigrati u nedjelju. Zelja za igrom je bila ocito prejaka. Sve je bilo dobro oko sat i pol, ali onda sam povukao jedan sprint previse i odmah osjetio lozu...uff.. Spakirao stvari i otisao na tusiranje. Nista od tekme. Sta se moze. Ali ako cemo pravo, trenutno nisam bas u najboljoj ravnotezi, tak da je mozda i bolje. Trakavica se nastavlja... a ja kao zivuci glumac u toj trakavici sa zanimanjem pratim scene i uloge, koje cu jos moci odigrati. Negdje sam jednom procitao da je ljudima masta potrebna, jer imaju samo jedan zivot i nemaju ga gdje vjezbati. |