Zivot u Zabolandu
21.09.2012., petak
|
U zadnjih pet-sest godina u Hrvatskoj se u neformalnom govoru prosirila fraza: "Sta ima?" Prije sedam godina nitko nije govorio "Sta ima?". Mene ta fraza uzasno nervira. Ne samo kaj mi se cini da je to nova moda. Nego zato sto mi se cini da je totalno lisena svake osobnosti i stvarnog interesa za sugovornika. "Sta ima?" "Zemlja se okrece." Jos je gora od onog "Kak si?" bez da se uopce ocekuje odgovor. Ili je jedini i uvijek ocekivani: "Dobro, a ti?" Sve dolazi cini se iz engleskog. Sjecam se da je na satu engleskog u srednjoj profesorica ispravila jednog decka, koji jos je na pitanje "How do you do?" odgovorio sa "I'm fine." Umjesto sa ocekivanim "How do you do?". Da se nisi usudio odgovoriti kada te nesto pitam, bez da me interesira tvoj odgovor. Mozda bi se na kraju ovakvih (bezinteresnih, retorickih) pitanja umjesto upitnika trebala stavljati tocka. What's up. umjesto What's up? How do you do. umjesto How do you do? Tko zna mozda se to tako vec i sada pise. Doduse onda bi se ja zalozio za novi recenicni znak. Npr. "#". Pitanje bez interesa. Za recenicu koja odjekuje, ali slova joj se ne spajaju u rijeci, jer se ne prenosi sadrzaj, samo zvuk koji objavljuje da je onaj koji ga izgovara prisutan, jer to je najvaznije. Ja sam ovdje i dajem ti do znanja da mi se mozes obratiti, ali me to ni najmanje ne zanima. "Sta ima?" ili "Ja, najveci#" ili "GRRRAA#" 200,000 godina manje ili vise. |
01.09.2012., subota
Fee (cita se "Fej")
|
Na kraju prosle hokejske sezone, negdje pocetkom ljeta, drzao sam zajedno s D. trodnevni kamp za djecu, koja su jos uvijek bila zeljna hokeja. To su bila djeca od 10 do 12 godina. Medju njima je bila i Fee. Fee ima 11 godina. Ima ravnu plavu poludugu kosu, plave oci, okruglo lice i jedan veliki lijepi osmjeh. Fee igra hokej tek godinu dana, ali se trudi i dobro napraduje. Veseli je kada uspije savladati neku novu vjezbu i uziva u igri. Za dobar prolaz u skoli dobila je novu palicu. Sarenu palicu, kakva je popularna i kod drugih djevojcica. Kao i druge djevojcice i Fee prica o tome gdje ce ove godine ici za praznike. Ici ce na Floridu. Oko kuce medjutim moraju imati ogradu, jer tamo ima puno aligatora. Fee se veseli praznicima. Kada odraste Fee bi zeljela postati stjuardesa, kao sto je i njena mama bila. Da bila, jer je vise nema. Mama joj je umrla. Mama joj je ubijena. Mamu joj je ubio tata. Zadavio. Tata joj je prije godinu i pol dana zadavio mamu vodilicom za psa. Tata je sada u zatvoru, mame vise nema. Fee i njezin brat zive kod obitelji mamine sestre. Obitelj Feeine mame je jedna od najbogatijih nizozemskih obitelji. Fee to jos ne zna. Jednog dana ce saznati. Ali vjerojatno nikada nece dobiti odgovor na pitanje, koje ce pratiti cijeli zivot. Skoro pa ce jesen. Opet su poceli treninzi. Vidim Fee na terenu kako trenira. Ona mi mase i osmjehuje se. I ja se osmjehujem njoj. Nadam se da ce sve biti dobro sa Fee. |