Zivot u Zabolandu
20.08.2012., ponedjeljak
Nocna mora a la Jozef K.
|
Bilo je to negdje pocetak proljeca 1914. Brat i ja smo dobri prijatelji Franje B. i zaljubljenici u hokej na travi. Zahvaljujuci njegovim vezama u inozemstvu bili smo poslani u Kraljevinu Nizozemsku na dodatno izucavanje tog lijepog sporta. U medjuvremenu je izbio Prvi svjetski rat i vise se nismo mogli vratiti u domovinu. Nizozemska je ostala neutralna u ratu i na zadovoljstvo nasih klubova mi smo tamo ostali raditi kao treneri. Sve dok nas pocetkom 1918. nije uhitila nizozemska sluzba za imigraciju IND. Pod sumnjom da smo spijuni Austro-Ugarske. Ja tim njihovim sluzbenicima nikako nisam mogao objasniti da smo mi Hrvati i da smo mi porobljeni od Austro-Ugarske, te da nikako ne mozemo biti njihovi spijuni. To nam nikada ne bi palo napamet. Medjutim u nasem pasosu je pisalo Austro-Ugarska i to je njima bilo dovoljno.Ostali smo u zatvoru. Konacno rat je zavrsio i ja sam stvarno mislio da ce nas sada pustiti. Medjutim mi smo bili osudjeni kao spijuni Austro-Ugarske i nisu nas imali namjeru pustiti. Ja sam im na sve moguce nacine pokusao objasniti da ta se Austro-Ugarska raspala i da vise ne postoji. Ali glupe sireve glave, kao da to nisu mogle ili nisu zeljele shvatiti. Kao da vanjski svijet nije postojao. Samo unutarnji svijet birokracije. Samo zatvoreni svijet. Vidio sam kako se zatvaraju vrata nase celije, a danja svijetlost nestaje. Probudio sam se u znoju... |