Na kraju prosle hokejske sezone, negdje pocetkom ljeta, drzao sam zajedno s D. trodnevni kamp za djecu, koja su jos uvijek bila zeljna hokeja. To su bila djeca od 10 do 12 godina. Medju njima je bila i Fee. Fee ima 11 godina. Ima ravnu plavu poludugu kosu, plave oci, okruglo lice i jedan veliki lijepi osmjeh.
Fee igra hokej tek godinu dana, ali se trudi i dobro napraduje. Veseli je kada uspije savladati neku novu vjezbu i uziva u igri. Za dobar prolaz u skoli dobila je novu palicu. Sarenu palicu, kakva je popularna i kod drugih djevojcica. Kao i druge djevojcice i Fee prica o tome gdje ce ove godine ici za praznike. Ici ce na Floridu. Oko kuce medjutim moraju imati ogradu, jer tamo ima puno aligatora. Fee se veseli praznicima.
Kada odraste Fee bi zeljela postati stjuardesa, kao sto je i njena mama bila. Da bila, jer je vise nema. Mama joj je umrla. Mama joj je ubijena. Mamu joj je ubio tata. Zadavio. Tata joj je prije godinu i pol dana zadavio mamu vodilicom za psa. Tata je sada u zatvoru, mame vise nema. Fee i njezin brat zive kod obitelji mamine sestre.
Obitelj Feeine mame je jedna od najbogatijih nizozemskih obitelji. Fee to jos ne zna. Jednog dana ce saznati. Ali vjerojatno nikada nece dobiti odgovor na pitanje, koje ce pratiti cijeli zivot.
Skoro pa ce jesen. Opet su poceli treninzi. Vidim Fee na terenu kako trenira. Ona mi mase i osmjehuje se. I ja se osmjehujem njoj.
Nadam se da ce sve biti dobro sa Fee.
Post je objavljen 01.09.2012. u 16:17 sati.