Bijesni Žavijera Osloboditelja
ponedjeljak, 26.01.2015.
26. I. 2015.
Ponedjeljak, jutro
Nije dobro kad ponedjeljak započne nedefinirljivim osjećajem ljutnje.
Možda je do odabira garderobe? Odabrao sam zelenkastosmeđu košulju i crnu kravatu, iz ogledala čini mi se, pomalo me gleda SA-jurišnik. Elegantan, ali ljut.
Dvije misli nakon kratke duhanske pauze:
1) Ponedjeljkom više nego drugim danima naginjem odijevanju poslovne uniforme iz razloga odalečenosti i distance, koja je ponedjeljkom - zbog vikenda - jača nego drugim danima.
2) Nije moguće ljutito pušiti parilicu, jednako kao što nije moguće ljutito izgovoriti riječ bubbles.
Poslijepodne
Primjećujem da sam u području žderanja narativnog sadržaja snob
za ono najnovije i ono staro - neprihvatljivo mi je samo ono između.
Počnem li pratiti seriju staru 10 godina,
gledam u tebe, "The Comeback" s Lisom Kudrow: svoj kvaliteti i humoru uprkos, tvoj mockumentary stil nije dobro ostario
šanse su da ću odustati - nešto je tu oveće što me žulja;
prestaro da bi bilo kulturološki relevantno, premlado da bi imalo historijski ili kulturni značaj.
Stvari iz najnedavnije prošlosti
(koliko god se silio da 2000-e proglasim prošlošću)
djeluju neaktualnije nego nešto iz doba džeza:
- 1930-tih su svijetom hodali faraoni, mitovi i legende; skoro sve iz 1930-tih (ideološki radikalizam i genocid included) steklo je svevremensku vrijednost i panreferentnost;
- 2000-tih sam svijetom hodao ja, u indijskoj košulji i s glupom antiestablišmentskom frizurom: 2000-te nemaju historijsku validaciju.
***
Humor strahotno stari, brže od svega osim mode i mobitela,
primijetio sam neki dan kad sam nakon dugo godina gledao isječke "Radovana III", predstave koja me u pradavna doba strašno nasmijavala (upirao sam se kao dijete razumjeti odrasli humor, smijati se zajedno s njima) i čiju sam snimku na VHS kaseti izlizao do susnježice, ali
koja je dan-danas teško više shvatljiva i smiješna nekome mlađem od 30.
Čak i od negdašnje uzdanice humorističnog programa, Sočne Psovke - oh, kako smo se smijali tom vječnom jebavanju Boga! - danas nekako, štajaznam,
čovjek se od nelagode okrene.
(Hrvatski jezik zahtijeva adekvatnu riječ za pojam "to wince")
Sve to danas djeluje neprirodno,
isforsirano.
***
A propos humora koji je izgubio relevantnost,
sjetih se maloprije kako sam davnih dana, ubijajući vrijeme,
na računalima u NSB-u slučajno pronašao viceve o Bobiju i Rudiju.
Od sve sile vrijedne građe koju je nepoznati bibliotečni djelatnik odlučio digitalizirati i - što je još smješnije - podići u internu mrežu,
na računalima koja su inače bila posve prazna i nisu služila ničemu osim kataloškom pretraživanju
on je ponudio to kulturno blago - kompletnu kolekciju viceva o Bobiju i Rudiju.
