Bijesni Žavijera Osloboditelja
utorak, 13.01.2015.
13. I. 2015.
Otkako sam prvi put čuo za Mensur, višestoljetnu tradiciju studentskih mačevalačkih dvoboja u njemačkim zemljama,
intrigira na to pomisao,
i vrvi uobrazilja,
zamišlja da je barem takvo nešto prošla.
Svrha tih dvoboja, koji se - ublaženije - odvijaju i danas, nije ni pobjeda ni ispravljanje povrede časti,
nit' se tijekom njih osobito trudi izbjeći ranjavanje -
Flinching or dodging is not allowed, the goal being less to avoid injury than to endure it stoically.
navodi Wiki.Od Mensura nastajale su brazgotine i trajni ožiljci (Schmisse) koji su se ponosno muški nosili kao nešto posve dostojno i smisleno.
***
Nešto u tome strašno privlači - nešto vezano uz testiranje ličnosti, karaktera i hrabrosti, otpornosti,
inicijacijski potez;
nekome možda glupav i okrutan, ali ja ne vidim da je gluplji ili okrutniji nego mnogo toga što okružuje,
što ljudi izvode da se zadovolje raznorazne norme.
U svakom slučaju, čini mi se smisleniji to oblik obrednog ranjavanja od
raznoraznog ugrađivanja šipki, nitni i kolutova u lice.
Uostalom, ako išta - cijela je stvar barem propisana, uređena, s jasno naznačenim pravilima igre -
fer.
A i jedan od načina da se razdvoji čovjek od gnjide, možda?
Gnjida nikada ne pristaje na fer ako joj ne ide u prilog.
***
Na pojam Mensur prvi sam put naletio u sjajnoj knjizi Povijest gluparenja izvjesnog Paula Taborija, starog nekog lisca koji je proživio najuzbudljiviji dio XX. stoljeća, a koju sam
dobio za trinaesti ili četrnaesti rođendan.
Fascinantan je to prikaz raznih bizarnih navada i pomodarija kroz povijest:
u dosadno suhoparno akademično predinternetsko doba, za mlađahnog studenta čovjeka i povijesti - zlata vrijedan.
(u istoj knjizi sam prvi put saznao i za apsolutno nevjerojatnu pomodnu maniju za gomoljima tulipana koja je u 17. stoljeću skoro ekonomski upropastila Nizozemsku i koja mi se toliko usjekla u mozak da je trajno odredila opće mišljenje o trivijalnosti i arbitrarnosti mode i kako lako se gubi glava).
Jednom sam je nekome posudio i taj netko - zaboravio sam i nikad više nisam uspio saznati tko - mi knjigu nikad nije vratio.
Dugo sam žalio za njom, više nego za ijednom drugom izgubljenom stvari, dok prije koju godinu nisam našao primjerak preko oglasnika i odmah ga otrčao kupiti.
***
Danas je bio nevjerojatno besmislen dan, koji - eto - bio sam prisiljen otrpiti a da nisam siguran zašto osim zbog para.
Danas, mnogo rađe bih nekog mlatio rapirom, makar i sam pritom fasovao.
