Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 05.08.2020.

Prava ne znače ništa


staje pitanje: kako konzumirati temeljno i konvencijama ratificirano pravo osoba s invaliditetom u uvjetima kakve im (ne)osigurava zajednica.
SVAKA osoba s invaliditetom (OSI) kao i članovi njihovih obitelji u Slavonskom Brodu i okolici znaju gdje se nalaze potpuno prilagođeni Centar za socijalnu skrb HZMO, kao i zgrada županijske uprave u kojoj je, ugradnjom lifta, napokon riješen problem pristupa osobama s invaliditetom na sva tri kata.

Nakon obilaska ustanova administracije i ispunjavanja obrazaca, ostaje tek ući u vlak, a potom iz njega i izaći. Je li, pak, to razlog zbog kojeg osobe u invalidskim kolicima rijetko koriste vlak kao prijevozno sredstvo, ili to ne čine nikad, enigma je tek za rijetke.
Njihov antipod za OSI je nepristupačna trgovina Narodnih novina u naselju Slavonija 1. koja bi trebala imati barem približno jednake uvjete dvijema kao primjer istaknutim objektima. Naime, teško ćete, nakon odlaska u jednu od prilagođenih institucija/zgrada izbjeći obvezu odlaska u Narodne novine po neki birokratski obrazac.

Zbog toga, ako ste OSI u invalidskim kolicima, ili slabije pokretni, jedina mogućnost za nabavku traženog je da levitirate, ili da imate mogućnost bilokacije.

Primjerice, ako ste osoba sa 100 postotnim invaliditetom, a imate želju za putovanjem vlakom, to možete lako ostvariti ako prethodno ispunite par obveza. Trebate tek otići do Županijske uprave, zatim u Narodne novine po dvije objave i potom nazad u Županijsku upravu.

Ukoliko, zahvaljujući nekim super moćima, ipak uspijete kupiti i ispuniti sve tražene obrasce, možete napokon ići na kolodvor i kupit kartu. Međutim, vozat ćete dosta prije nego uđete u vlak, neovisno o tome koliko (ne)pokretni bili u ostvarenju svojih prava.

Srećom, umjesto vas OSI, sve to može učiniti i netko drugi, ali ako morate sami bit će vam teško to i ostvariti. Integracija u zajednici postaje nemoguća, kao i kretanje ako ostanete bez pomoći.

Četiri puta godišnje, osobe s invaliditetom imaju pravo koristiti povlastice prilikom putovanja brodom (uglavnom trajektom Jadrolinije, jer katamarane najčešće voze druge poduzeća) ili željeznicom, pritom, platit ćete 75 posto od cijene karte dok je prijevoz za pratnju besplatan.

To pravo imaju: tjelesno invalidne osobe s oštećenjem organa za kretanje od najmanje 70 posto; osobe koje po posebnim propisima ostvaruju pravo na doplatak za pomoć i njegu druge osobe; invalidna djeca čiji roditelji ostvaruju pravo na dopust ili pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju; slijepe osobe koje imaju 10 posto vida; gluhe i gluho-slijepe osobe; osobe s težom i teškom mentalnom retardacijom; kronični bubrežni bolesnici na hemodijalizi; ratni vojni i mirnodopski vojni invalidi i civilni invalidi rata od I. do IV. skupine.

HŽ Putnički prijevoz i HŽ Infrastruktura, osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, pružaju besplatnu pomoć prilikom ulaska/izlaska iz vlaka i putovanja vlakom.

„Ako trebate pomoć i podršku pri prijevozu vlakom, molimo Vas da o tome obavijestite HŽ Putnički prijevoz ili HŽ Infrastrukturu najmanje 48 sati prije namjeravanog putovanja…" piše na službenim stranicama HŽ-a.

Nakon što napokon dođe vlak, pred sobom najčešće vidite uspon i stepenice. Ako imate sreće, doći će niskopodni u kojeg lakše možete ući ako ste u invalidskim kolicima.

Dakle, nakon obilaska ustanova administracije i ispunjavanja obrazaca, ostaje tek ući u vlak, a potom iz njega i izaći. Je li, pak, to razlog zbog kojeg osobe u invalidskim kolicima rijetko koriste vlak kao prijevozno sredstvo, ili to ne čine nikad, enigma je tek za rijetke.

Zbog svega, ostaje pitanje: kako konzumirati temeljno i konvencijama ratificirano pravo osoba s invaliditetom u uvjetima kakve im (ne)osigurava zajednica.
pristupačnost

05.08.2020. u 12:05 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo