Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 15.04.2020.

Dan poslije

Prognoze se pojavljuju jedna za drugom. Neki su optimističniji, neki ne. Ali gotovo svi se slažu da će čovječanstvo, usprkos padu tako neviđenih razmjera, ipak naći snage za oporavak.
Podstanari smo
Nakon završetka pandemije korone život neće biti isti kao prije. Mi smo nadamo se na početku kraja pandemije. Nakon sukusa proživljenog čeka nas novi početak. Planeta Zemlja će raskinuti će sporazum o suradnji s čovječanstvom ako hitno ne revidiramo svoje ponašanje. Potresi , virusi, zagađenje, klimatske promjene produkt su većinom ljudi i njihovog nepriznavanja da smo mi ipak podstanari na Zemlji. Stanodavac nas upozorava, nadamo se bez nakane potpune deložacije.
Vrijednosti će se mijenjati, mijenjat će se i naš život i navike, a i naši će se domovi mijenjati pod tim utjecajem. Imajući to u vidu, pitam se što će se dogoditi kad završi opasnost vođena porukom #ostanidoma. Što će se dogoditi kad shvatimo uz odobrenje Nacionalnog stožera da možemo napokon van i da se možemo kretati kao prije.
Ni na nebu ni na zemlji
Postali smo dionici virtualnog svijeta. #OSTANIDOMA postala je poruka svih nas, za dobro svakog od nas.
Da nam sutra kažu od sutra možete živjeti kao prije. U glavi bi nam se pojavila hrpa upitnika.
Naše jako gospodarstvo , bez turizma po snazi je u egalu s onim zemljama poznatim po nerazvijenosti i zaostalosti. Ovogodišnji turizam nam je daleko je ispod svih predviđanja, ako ga i bude. On nam donosi devize, a devize ekonomsku stabilnost. Vlastiti produkt imamo , a to je toaletni papir Violeta, koji proizvodimo u Hrvatskoj, ali opet sjedište tog poduzeća je u Bosni. Tako ni za toliko traženi toalet papir ne možemo reći da je u potpunosti naš proizvod. Zemlja koja je trebala moći prehraniti 20 milijuna ljudi vlastitom proizvodnjom postala je zemlja bez vlastite proizvodnje dovoljne da se prehranimo. Slavonski Brod nekad jedna od najbogatijih općina rascjepkana idiotskim teritorijalnim ustrojem pri dnu je razvijenosti s nadom u bolje sutra, koje nikako da dođe.
Fiktivni heroji
Optimistično je pomisliti da će bit kao prije. Neće, opet će se vratit duhovi iz ormara ustaše, partizani, četnici, komunjare, hdz/ sdp lopine i ostali. Kod kuće smo se navikli da smo svi u istim „govnima“ i kad imamo i kad nemamo. Govno je govno ili meko ili tvrdo. Bitno je da je „Violeta“ pri ruci da se obrišemo Bez obzira tko smo i odakle smo, u istim smo govnima.
Sad nam je heroj Vili, jučer Jokić. Nadam se da jesu i da opet nisam krivo procijenio zajedništvo koje imamo. Hrvatska pokazuje u teškim vremenima je herojstvo čuvanjem vlastitog i tuđeg zdravlja svakog njenog stanovnika.
Ovih pet šest tjedana korone nismo nikog mrzili, a ni krivili. Nismo dnevnopolitičke podjele ni spomenuli Pokazali smo većinom da nam je stalo i ostali kod kuće. Nakon korone riječi kriza, smanjenje i rezanje postat će normale. Morat ćemo izaći kad tad iz pećina u koje smo se sazidali.

Naša budućnost
Nakon prisilne samoizolacije na različitim katovima iznad zemlje, često bez balkona ili terase, svi ćemo očajnički željeti imati kuću. Može biti mala, ali s dvorištem i terasom na kojoj možete ujutro popiti kavu, pa bar imati dodir s vanjskim svijetom , makar on bio dvorište.
Kroz vrijeme, primarna funkcija kuće bila je sigurnost. U početku je služio kao skrovište od loših vremenskih prilika i grabežljivih životinja. Tada su izgrađene visoke kamene tvrđave kako bi se spriječio ulazak neprijatelja. Danas ljudima treba kuća koja učinkovito može pružiti socijalnu izolaciju.
Gledajući naše svakodnevnicu kroz medije, filmovi o kraju svijeta više ne izgledaju toliko fantastično. Dječja igrališta, škole čekaju ograđeni trakama čekaju povratak djece nakon pandemije, život će bit drugačiji. Zajedništvo bez sveprisutnih sujeta će nam biti uz dobru zezanciju postali su naša svakodnevnica.
Tijekom karantene, većina je prisiljena raditi od kuće. Bit će ljudi koji će se prvi dan nakon karantene utrkivati u susret kolegama i piti opet dugo očekivanu kavu na Korzu Ali bit će onih koji se neće htjeti vratiti u ured, a na mnogima će pisati ne radi do daljnjeg.
Učenici
Maturanti su se početkom godine upoznali s štrajkom, pa sad s pandemijom. Norijada jedno od obilježja našeg grada , valjda neće postati e norijada, . Učenicima nedostaju škole, kao i da normalo završe iste. Završetak školovanja obilježen pandemijom i svega s predznakom e, pamtit će svi.
Francuska je prvi put od 1808 godine otkazala maturu. Učenici moraju završiti školsku godinu. Socijalna distanca, na koji je način objasniti djeci? Socijalna distanca totalno suluda novo jezična izmišljotina. Uostalom značenje; socijalna distanca term. različiti stupnjevi razumijevanja, prisnosti ili odbojnosti koja postoji između različitih društvenih grupa (od intimnosti do mržnje).
Ne kod nas očigledno nije dovoljno reći samo fizički razmak od dva metra . Svi smo shvatili značenje distance, točnije razmaka. Moram priznati kako će to funkcionirati u realnom svijetu, a da nije virtualni totalno nam je nepoznato.

15.04.2020. u 11:27 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 13.04.2020.

Da je ostalo po starom, party bi odavno počeo

Pratim i gledam kako koronavirus kruži oko našeg grada i kao svi - bojim se. Lagao bih kada bih napisao da nije tako.
KAKO se COVID-19 proširio na više država, gradova i sve je više fatalnih ishoda, računi na društvenim mrežama, Facebooku, Instagramu, Twitteru, Tik Toku, izbacili su više sadržaja koji nam daju razlog za smijeh usred tame i nesigurnosti stvarnosti oko nas. Svi smo opet skupa i zajedno u nevolji koja nas je snašla. Korona, potres, mnogi se pitaju što je sljedeće? Za „1 april" čekat ćemo izvještaj Nacionalnog stožera o brojevima. Lažne vijesti taj dan nisu baš dobro došle, ali osmijeh je.

Posljednja dva tjedna promijenilo je mnogo toga. Izolirao sam se kod kuće s kćerima. Potraga za namirnicama u obližnjoj trgovini prepuštena je ukućanima s maskama. Pratim i gledam kako koronavirus kruži oko našeg grada i kao svi - bojim se. Lagao bih kada bih napisao da nije tako. Ovo s moje strane nije samo anksioznost, nego želja da kćeri u skladu s naputcima Nacionalnog stožera izoliram kod kuće i poštedim od možebitne zaraze barem dok glavna korona-opasnost ne prođe.

COVID-19. Prema svakodnevnim porukama, čini se kako nitko ne zna točno nam čini virus. Ministru zdravstva Viliju Berošu ogromna većina građana vjeruje. Prvi je to ministar zdravstva bez kritika, kako lijevih, tako i desnih. Odmjerene, kratke i kirurški precizne izjave su vrlina i dobitak za Hrvatsku u ovom izrazito teškom i opasnom vremenu. Da je kojim slučajem ministar ostao Milan Kujundžić, odavno bih se usudio napisati kako je korona party počeo. U opasnosti da ne zvučim što i jesam - dovoljno emocionalno blesav - odlučio sam poslušati upute i ostati doma. Razlog je jasan - ne želimo na korona party. Izabrao sam sigurnjak pod nazivom „ostani doma".

Pretpostavljam da ćemo na kraju saznati kako nismo pogriješili. Nakon što sam se zazidao u stan koji je sada nešto poput sigurne luke i dalje ću biti izložen najdražim ljudima, a to je obitelj. Staza za šetnje postali su hodnici i sobe, dok gledam kroz prozor i pogledom tražim rijetke slučajne prolaznike. Sve ih je manje, Brođani sve slabije izlaze i žele da ovo što prije prođe. Oni peru ruke, ali rade li to uistinu svi? Kopka me. Ipak sam ovisan o drugim ljudima i njihovim navikama. To nije ugodan osjećaj. Vlastita proaktivnost je - ponovno - ostati doma.

Izbori drugih prisiljavaju me da se ograničim više nego što to moje stanje strogo diktira. Moja sposobnost održavanja životnog tempa, nekadašnjih navika, oslanja se na druge ljude koji rade ono što bih ja trebao raditi da sam zdrav. Svatko treba sunčevu svjetlost, ali za mene je to više od izvora vitamina D. Sunce upijam na balkonu, pomaže mi da ne izgledam poput kore od banane.

Sa zatvorenim kafićima i restoranima, zabranom okupljanja,… grad je sigurniji i za mene i za moje bolesne i starije susjede. Školujem se preko TV-a s kćeri, idemo u četvrti razred zajedno, igramo društvene igre, čitam knjige iz knjižnice preko mobitela i l tableta.

Stvarni opseg krize postaje sve očigledniji već tjednima, s nepoznatim konačnim ishodom. Nadam se, kao i svi, kako će broj oboljelih ubrzo početi padati. Nadam se da će zdravstvo uspjeti odgovoriti na sve izazove. Razmišljam - što će se dogoditi ako za mjesec dana zatrebam bolnički krevet? Hoće li ga biti? Hoću li imati kamo na liječenje? Liječnici i medicinsko osoblje zasad su tu za nas, ali izaberimo ostati doma ako možemo. Osluškujući bez junačenja ovu pandemiju, ipak osjećam poruku - pobijedit ćemo. #ostanidoma

13.04.2020. u 16:36 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 15.04.2020.

Dan poslije

ponedjeljak, 13.04.2020.

Da je ostalo po starom, party bi odavno počeo

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo