Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 15.04.2020.

Dan poslije

Prognoze se pojavljuju jedna za drugom. Neki su optimističniji, neki ne. Ali gotovo svi se slažu da će čovječanstvo, usprkos padu tako neviđenih razmjera, ipak naći snage za oporavak.
Podstanari smo
Nakon završetka pandemije korone život neće biti isti kao prije. Mi smo nadamo se na početku kraja pandemije. Nakon sukusa proživljenog čeka nas novi početak. Planeta Zemlja će raskinuti će sporazum o suradnji s čovječanstvom ako hitno ne revidiramo svoje ponašanje. Potresi , virusi, zagađenje, klimatske promjene produkt su većinom ljudi i njihovog nepriznavanja da smo mi ipak podstanari na Zemlji. Stanodavac nas upozorava, nadamo se bez nakane potpune deložacije.
Vrijednosti će se mijenjati, mijenjat će se i naš život i navike, a i naši će se domovi mijenjati pod tim utjecajem. Imajući to u vidu, pitam se što će se dogoditi kad završi opasnost vođena porukom #ostanidoma. Što će se dogoditi kad shvatimo uz odobrenje Nacionalnog stožera da možemo napokon van i da se možemo kretati kao prije.
Ni na nebu ni na zemlji
Postali smo dionici virtualnog svijeta. #OSTANIDOMA postala je poruka svih nas, za dobro svakog od nas.
Da nam sutra kažu od sutra možete živjeti kao prije. U glavi bi nam se pojavila hrpa upitnika.
Naše jako gospodarstvo , bez turizma po snazi je u egalu s onim zemljama poznatim po nerazvijenosti i zaostalosti. Ovogodišnji turizam nam je daleko je ispod svih predviđanja, ako ga i bude. On nam donosi devize, a devize ekonomsku stabilnost. Vlastiti produkt imamo , a to je toaletni papir Violeta, koji proizvodimo u Hrvatskoj, ali opet sjedište tog poduzeća je u Bosni. Tako ni za toliko traženi toalet papir ne možemo reći da je u potpunosti naš proizvod. Zemlja koja je trebala moći prehraniti 20 milijuna ljudi vlastitom proizvodnjom postala je zemlja bez vlastite proizvodnje dovoljne da se prehranimo. Slavonski Brod nekad jedna od najbogatijih općina rascjepkana idiotskim teritorijalnim ustrojem pri dnu je razvijenosti s nadom u bolje sutra, koje nikako da dođe.
Fiktivni heroji
Optimistično je pomisliti da će bit kao prije. Neće, opet će se vratit duhovi iz ormara ustaše, partizani, četnici, komunjare, hdz/ sdp lopine i ostali. Kod kuće smo se navikli da smo svi u istim „govnima“ i kad imamo i kad nemamo. Govno je govno ili meko ili tvrdo. Bitno je da je „Violeta“ pri ruci da se obrišemo Bez obzira tko smo i odakle smo, u istim smo govnima.
Sad nam je heroj Vili, jučer Jokić. Nadam se da jesu i da opet nisam krivo procijenio zajedništvo koje imamo. Hrvatska pokazuje u teškim vremenima je herojstvo čuvanjem vlastitog i tuđeg zdravlja svakog njenog stanovnika.
Ovih pet šest tjedana korone nismo nikog mrzili, a ni krivili. Nismo dnevnopolitičke podjele ni spomenuli Pokazali smo većinom da nam je stalo i ostali kod kuće. Nakon korone riječi kriza, smanjenje i rezanje postat će normale. Morat ćemo izaći kad tad iz pećina u koje smo se sazidali.

Naša budućnost
Nakon prisilne samoizolacije na različitim katovima iznad zemlje, često bez balkona ili terase, svi ćemo očajnički željeti imati kuću. Može biti mala, ali s dvorištem i terasom na kojoj možete ujutro popiti kavu, pa bar imati dodir s vanjskim svijetom , makar on bio dvorište.
Kroz vrijeme, primarna funkcija kuće bila je sigurnost. U početku je služio kao skrovište od loših vremenskih prilika i grabežljivih životinja. Tada su izgrađene visoke kamene tvrđave kako bi se spriječio ulazak neprijatelja. Danas ljudima treba kuća koja učinkovito može pružiti socijalnu izolaciju.
Gledajući naše svakodnevnicu kroz medije, filmovi o kraju svijeta više ne izgledaju toliko fantastično. Dječja igrališta, škole čekaju ograđeni trakama čekaju povratak djece nakon pandemije, život će bit drugačiji. Zajedništvo bez sveprisutnih sujeta će nam biti uz dobru zezanciju postali su naša svakodnevnica.
Tijekom karantene, većina je prisiljena raditi od kuće. Bit će ljudi koji će se prvi dan nakon karantene utrkivati u susret kolegama i piti opet dugo očekivanu kavu na Korzu Ali bit će onih koji se neće htjeti vratiti u ured, a na mnogima će pisati ne radi do daljnjeg.
Učenici
Maturanti su se početkom godine upoznali s štrajkom, pa sad s pandemijom. Norijada jedno od obilježja našeg grada , valjda neće postati e norijada, . Učenicima nedostaju škole, kao i da normalo završe iste. Završetak školovanja obilježen pandemijom i svega s predznakom e, pamtit će svi.
Francuska je prvi put od 1808 godine otkazala maturu. Učenici moraju završiti školsku godinu. Socijalna distanca, na koji je način objasniti djeci? Socijalna distanca totalno suluda novo jezična izmišljotina. Uostalom značenje; socijalna distanca term. različiti stupnjevi razumijevanja, prisnosti ili odbojnosti koja postoji između različitih društvenih grupa (od intimnosti do mržnje).
Ne kod nas očigledno nije dovoljno reći samo fizički razmak od dva metra . Svi smo shvatili značenje distance, točnije razmaka. Moram priznati kako će to funkcionirati u realnom svijetu, a da nije virtualni totalno nam je nepoznato.

15.04.2020. u 11:27 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo