Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Da je ostalo po starom, party bi odavno počeo

Pratim i gledam kako koronavirus kruži oko našeg grada i kao svi - bojim se. Lagao bih kada bih napisao da nije tako.
KAKO se COVID-19 proširio na više država, gradova i sve je više fatalnih ishoda, računi na društvenim mrežama, Facebooku, Instagramu, Twitteru, Tik Toku, izbacili su više sadržaja koji nam daju razlog za smijeh usred tame i nesigurnosti stvarnosti oko nas. Svi smo opet skupa i zajedno u nevolji koja nas je snašla. Korona, potres, mnogi se pitaju što je sljedeće? Za „1 april" čekat ćemo izvještaj Nacionalnog stožera o brojevima. Lažne vijesti taj dan nisu baš dobro došle, ali osmijeh je.

Posljednja dva tjedna promijenilo je mnogo toga. Izolirao sam se kod kuće s kćerima. Potraga za namirnicama u obližnjoj trgovini prepuštena je ukućanima s maskama. Pratim i gledam kako koronavirus kruži oko našeg grada i kao svi - bojim se. Lagao bih kada bih napisao da nije tako. Ovo s moje strane nije samo anksioznost, nego želja da kćeri u skladu s naputcima Nacionalnog stožera izoliram kod kuće i poštedim od možebitne zaraze barem dok glavna korona-opasnost ne prođe.

COVID-19. Prema svakodnevnim porukama, čini se kako nitko ne zna točno nam čini virus. Ministru zdravstva Viliju Berošu ogromna većina građana vjeruje. Prvi je to ministar zdravstva bez kritika, kako lijevih, tako i desnih. Odmjerene, kratke i kirurški precizne izjave su vrlina i dobitak za Hrvatsku u ovom izrazito teškom i opasnom vremenu. Da je kojim slučajem ministar ostao Milan Kujundžić, odavno bih se usudio napisati kako je korona party počeo. U opasnosti da ne zvučim što i jesam - dovoljno emocionalno blesav - odlučio sam poslušati upute i ostati doma. Razlog je jasan - ne želimo na korona party. Izabrao sam sigurnjak pod nazivom „ostani doma".

Pretpostavljam da ćemo na kraju saznati kako nismo pogriješili. Nakon što sam se zazidao u stan koji je sada nešto poput sigurne luke i dalje ću biti izložen najdražim ljudima, a to je obitelj. Staza za šetnje postali su hodnici i sobe, dok gledam kroz prozor i pogledom tražim rijetke slučajne prolaznike. Sve ih je manje, Brođani sve slabije izlaze i žele da ovo što prije prođe. Oni peru ruke, ali rade li to uistinu svi? Kopka me. Ipak sam ovisan o drugim ljudima i njihovim navikama. To nije ugodan osjećaj. Vlastita proaktivnost je - ponovno - ostati doma.

Izbori drugih prisiljavaju me da se ograničim više nego što to moje stanje strogo diktira. Moja sposobnost održavanja životnog tempa, nekadašnjih navika, oslanja se na druge ljude koji rade ono što bih ja trebao raditi da sam zdrav. Svatko treba sunčevu svjetlost, ali za mene je to više od izvora vitamina D. Sunce upijam na balkonu, pomaže mi da ne izgledam poput kore od banane.

Sa zatvorenim kafićima i restoranima, zabranom okupljanja,… grad je sigurniji i za mene i za moje bolesne i starije susjede. Školujem se preko TV-a s kćeri, idemo u četvrti razred zajedno, igramo društvene igre, čitam knjige iz knjižnice preko mobitela i l tableta.

Stvarni opseg krize postaje sve očigledniji već tjednima, s nepoznatim konačnim ishodom. Nadam se, kao i svi, kako će broj oboljelih ubrzo početi padati. Nadam se da će zdravstvo uspjeti odgovoriti na sve izazove. Razmišljam - što će se dogoditi ako za mjesec dana zatrebam bolnički krevet? Hoće li ga biti? Hoću li imati kamo na liječenje? Liječnici i medicinsko osoblje zasad su tu za nas, ali izaberimo ostati doma ako možemo. Osluškujući bez junačenja ovu pandemiju, ipak osjećam poruku - pobijedit ćemo. #ostanidoma

13.04.2020. u 16:36 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 42. godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Do sad mi je pravomočno potvrđena i presuđena liječnička pogreška u mome slučaju nakon 11 godina, ali još nije gotovo.....
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo