NEMANJA: SMIRENOUMLJE

DKZG

Kultura pervazivnog javnog trućanja postala je blago nopodnošljiva – prije bi se samo neki odvažili da iznesu mišljenje o ponečemu, a jedino Picasso o svemu, no sad svi mudruju o bilo čemu – o ekonomiji, krizi, naravi kapitalizma... I kod sebe primjećujem navadu novinskog sveznadara koji nastoji ekspertno odgovorati na pitanja koja mi kurtoazno postave u prolazu, da pokažu kako ozbiljno drže do mog kolumnizma iako, znam, samo pogledaju sliku, pa bih, što se toga tiče, mogao izlaziti i na duplerici... A nije da već nisam - kad sam preuzeo hrvatski «Playboy», gdje sam ranije dao glavni interview, organizirao sam snimanje pictoriala pa nastupio kao profesor Unrath (to je onaj lik Heinricha Manna, po kojemu je snimljen «Plavi anđeo» s Marlene Dietrich) s modelom iz Rijeke, poročnom učenicom koja obacujući grudnjak i gaće uzvikuje: «Budimo prirodni, budimo goli!»
Dok hitam da u baru «Esplanade» ugrabim svoj stol prije nego s društvom stigne stariji Tedeschi, pa formira prošireni korčulanski aktiv, zaustavljaju me s pitanjem kakvi su izgledi Ive Josipovića da istisne Ljubu Jurčića te kao kandidat ljevice pobjedi na ovogodišnjim predsjdničkim izborima? Ja o tome samo pišem za novine, kažem, i ne mogu pogoditi bolje od nekoga tko u birtiji u njima samo prevrće sportske stranice. Oba kandidata, doduše, poznajem, pa imam neke neposredne dojmove o njihovim sposobnostima i limitima. Josipović je jako inteligentan, tiha voda, jako vješt, diskretan operator možda malo nerealiziran na razini na koju ga, po njegovu mišljenju, one izdižu – ali to se ne čini kao prepreka predsjedničkim ambicijama. Sveučilišni profesor, vladin ekspert, kompozitor, poduzetnik, očito je neumoran kad je s takvim multitaskingom uspio u karijeri. Znam i mnoge pojedinosti, čak sam prikupio neke sličice iz njegove mladosti, recimo kad je u Baškoj vodi, dok su vršnjaci divljali sa curama na plaži, pod tamarisom mirno rješavao šahovske probleme na ploči. Ali, što ta saznanja vrijede za procjenu hoće li biti uspješniji od našega Ljube, ljubaznog kao panda, također sveučilišnog profesora čije su se mnoge ekonomske ideje pokazale ispravnima – primjerice porez na kapitalnu dobit i insistiranje na industrijskum politikama – iako su ih još prije samo godinu dana u parlamentarnoj kampanji novinski panditi, zbor političkih baba i stranačkih prišipetlji, ismijavali kao staljinističku ludoriju kojom se osporava uzlet genijalne hrvatske liberalne ekonomije?

Sad, mogao bih set procjena o osobnim svojstvima dva lika dovesti u vezu s apstraktnim procjenama biračkog tijela – prvo onog esdepeovskog, zatim nepostojane sredine na kojoj se dobivaju opoći izbori, pa heterogene desnice, koja ima dvije komponente, kvazimalograđansku i ljudoždersku, te pokušati matematički izračunati rezultat, ali takve prognostičke derivacije, unaprijed su izgubljen slučaj... Uostalom, prvo idu nesaglediva nadmetanja u stranačkim forumima, gdje je Ljubo popularan, a Ivo, kao pripadnik društvene elite, jači u rukovodstvu. Ljubu će podržati Bandić, koji uvijek stane na stranu onoga tko je dalje od Milanovića, kako bi svom generalnom sekretaru i jedinoj nemezi ograničio utjecaj – a svi misle da je Zokiju bliži Ivo, iako je baš Milanović predložio Jurčića za premijerskog kanidata, pa zbog toga, vrlo vjerojatno, izgubio prošle izbore! Zoki će Glavnom oboru naprosto predložiti onoga tko po istraživanjima provedenim početkom ljeta bude uživao veću potporu socijaldemokratskog biračkog tijela. Ali, tu odmah zastaneš pa počeneš razmišljati – mora li Ljubo odluku, bude li u prilog Josipoviću, koji je prošlih tjedana isprednjačio, prihvatiti, pogotovo ako mu budu pomagali i savjetovali ga razni zavičajni bandićevci, Vlaji i Hercegovci iz udbaško-šuškovskog lobija koji u hrvatskoj metropoli povezuju podzemlje s građevincima, bankama i političkim centralama? U toj savani onemoćale antilope lovi i Mirko Ljubičić Šveps, bivši sisovac na čelu udruge branitelja zagrebačkog Holdinga. Pišući na svom blogu, ukrašenom slikama u vojnoj odori i košrkaškom dresu, on unaprijed osporava odluku vodstva SDP-a, te optužuje Milanovića da je spreman biračima uskrati sjajnog kandidata, kojega bi, u tom slučaju, trebali istaknuti građani. To podupire i «Nacional» gdje Ljubo ima kolumnu, a list je dobro povezan s kabinetom na Pantovčaku.
Da na izbore izađu i Josipović kao institucionalni kandidat komiteta, te Jurčić kao narodni ljevičar, međusobno bi se uništili poput hrvatskih sapunica kad su se prikazivale u istom terminu, što bi savršno ogovaralo i vladi i sadašnjem predsjedniku, jer bi otvorilo put njihovim predmnijevanim favoritima, naime Draganu Primorcu i Nadanu Vidoševiću... Ali, sve su to divlje, dalekosežne kombinacije i neosnovane kalkulacije, od kojih se odmah moram ograditi – jedino što je u njima stvarno jest da ih vrte i ljudi angažirani u političko-obavještajnoj operativi, pa ako se neka od njih ostvari, moći ćemo kazati: eto, tako se programira hrvatska politika, a inače, zaključit ćemo - to su puke fantazije kojima ne treba posvećivati ni pet minuta budnoga stanja...

Denis Kuljiš