zar je to sve, o je, daj mi josh malo e-ne-r-gi-je.
kada bi po ovom textu sudili, mogli bi reci da je chika doktor Jatogen u pravu, kada kaze da su K-ovi textovi prdac u prazno. pokushao je malo da izvadi stvar sa profesorom Unrathom - no, da li mu je poshlo za rukom: teshko. "... ich bin von kopf bis fuss auf liebe eingestellt" - to je odlichan lied koju Marlene peva u filmu: film je zaista odlichan. Profesor Unrath inache je alter ego Mannov, sumnjam.
14.03.2009. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igra, ne pričajte o onome o čemu nemate ali ni najmutniju predstavu, a da ne govorim o pojmu. Ovo je odličan tekst, a tekst o Ostojiću pravo je malo remek-djelo.
14.03.2009. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tekst o Ostojiću je definitivno remek djelo, gotov scenarij za odličan film kakav hrvatski redatelji nikada neće biti u stanju snimiti. Polučila sam neizmjeran mazohistički užitak čitajući ga. To da Kerum u gradu u kojem sam se rodila može imati relevantno biračko tijelo razotkriva ne neki inherentni primitivizam toga grada, nego razmjere devastacije koju je podnio od rata naovamo. Pitam se, što bi bilo od mene, da se nisam vratila u blagi Zagreb grad, nego da sam ostala u toj divljini?
14.03.2009. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slazem se: text o splitskim odnosima je dobar. utoliko je ovaj o igri senki i 'rekla -.kazala' shto se odvija na relaciji pantovchak-'establishment'-kaptol upravo otkrovenje nemoci (na vishe nivoa)-. ne znam odakle ti ideja da ja nemam ni najmutniju predstavu, a kamoli pojma, e da bih mogao da sudim o ovakvo banalnim stvarima, ali kada bolje razmislim ne znam ni koji me je kurac samo terao da bilo kada o bilo cemu i shta kazem: nepopravljiva naivnost osamljenosti, valjda.
14.03.2009. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, Igra, badava se ljutiš: politika je svijet života, i da bi išta o hrvatskim, srpskim ili indijskim političkim prilikama čovjek znao, ipak je nužno u Hrvatskoj, Srbiji ili Indiji živjeti. Sve je ostalo netočna impresija. Ja mogu čitati njemačke novine, ili pratiti portale i tv, ali smucati se oko politike i bivati u njenoj blizini druga je stvar: neophodno je poznavati ljude, Igra, tu bi se lako složili, mili, zar ne. Samo i jedino o tome govorim, i nemaš se nimalo pravo ljutiti - pa ni o srpskoj politici doskora ćeš manje znati nego o njemačkoj! Ovaj mali tekst izuzetan je upravo stoga jer ironizira tu "rekla-kazala" hermeneutiku, jasno postavljajući granice njenih interpretativnih dosega, ali, istovremeno briljantno oslikava minijature protagonista politike o kojoj govori. Denis i ja gotovo se redovito razilazimo u procijenama ishoda političkih procesa (lako je to provjeriti i na Vaseljeni, jer često sam donosio paralelne tekstove o istom fenomenu), no bez obzira na razliku u percepciji ne bi mi palo na pamet osporiti lucidnost njegovih uvida: svi mi počesto pišemo o onome što bi i kako bi trebalo biti (sollen), ili pak, nasuprot, isključivo zabrazdimo s onime kako jest (sein), zaboravljajući pri tome da je politika umjetnost mogućeg, što je najdelikatniji moment analize: procijeniti do koje granice uopće netko od aktera može ići! To je teško to tim više jer sami akteri najčešće ne znaju svoje potencijale, ili im se oni tek otkrivaju u složaju odnosa koji se iz trena u tren rekonfiguriraju. K tome, na sceni su prisutne, najčešće vrlo djelatno i gotovo fatalno određujuće, i silnice koje nitko ne priznaje: spomeni u Beogradu ili Zagrebu utjecaj ove ili one amabasade, i pospredno ćeš biti optužen kao teoretičar urote, sve dok Budiša ne odbije put u Washington, ili Montgomery ne zatraži fizičku zaštitu. Jednostavno kazano: kada bi poznavao Ljubu Jurčića - silno mili gospodin! - tek onda bi znao koliko je bremenita opaska o tome da je Ljubo ljubazan kao panda: ni najmanje nije riječ o usputnoj doskočici, niti je draž te poredbe isključivo literarna; prije će biti da je to šifra karaktera, a u ovakvim se analizama, Igra, jedino i samo o tome radi. Kao što znaš, Heraklit jasno veli da je karakter čovjeku sudbina: sve ono što će se u dijakroniji našega života odviti, prisutno je in nuce već tu, u sinkroniji našeg usuda, kao naš daimonion. Konačno, sjeti se Machiavelija, njegove političke karakterologije - vladar je mudar kao lisica, jak kao lav - ali i fundamentalnog uvida da je zakonita borba navlastita čovjeku nedovoljna, i da se vladar ima ponašati kao životinja: "Drugi način borbe, kaže Machiavelli, (borba silom) jest životinjski način. To više nije čovjek, nego životinja. Snaga, a ne zakon, zakon jačega, to je ono što je navlastito životinji. Nakon toga drugog koraka, Machiavelli u trećem koraku postaje svjestan argumentacije da zapravo prvi način borbe (pomoću zakona) nije dostatan; on, naime, ostaje nemoćan. Treba, zapravo, pribjeći drugom. Potrebno je dakle da se vladar bori pomoću dva oružja, zakonom i silom. Potrebno je, dakle, da se ponaša i kao čovjek i kao životinja. Potrebno je dakle – citiram – da vladar „zna dobro poslužiti se životinjom i čovjekom“. Kad je djelovanje pomoću zakona (vjernost prisezi, itd.) nemoćno, neučinkovito, kad je slabo, preslabo, tada se treba ponašati kao životinja. Vladar-čovjek mora se ponašati kao da je životinja. „Vladare su tome uvijeno podučavali stari pisci, koji su pisali kako su Ahilej i mnogi drugi drevni vladari bili predani na odgoj kentauru Hironu, da ih on drži pod svojom stegom. Imati za učitelja poluživotinju i polučovjeka, ne znači ništa drugo nego to kako se vladar mora znati poslužiti i jednom i drugom naravi; a služi li se jednom bez druge, nema mu duga vijeka“." I sad ti reci da je opaska o pandi uzgredna dosjetka?
15.03.2009. (07:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
zar je to sve, o je,
daj mi josh malo
e-ne-r-gi-je.
kada bi po ovom textu sudili, mogli bi reci da je chika doktor Jatogen u pravu, kada kaze da su K-ovi textovi prdac u prazno. pokushao je malo da izvadi stvar sa profesorom Unrathom - no, da li mu je poshlo za rukom: teshko.
"... ich bin von kopf bis fuss
auf liebe eingestellt" - to je odlichan lied koju Marlene peva u filmu: film je zaista odlichan. Profesor Unrath inache je alter ego Mannov, sumnjam.
14.03.2009. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, ne pričajte o onome o čemu nemate ali ni najmutniju predstavu, a da ne govorim o pojmu.
Ovo je odličan tekst, a tekst o Ostojiću pravo je malo remek-djelo.
14.03.2009. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Tekst o Ostojiću je definitivno remek djelo, gotov scenarij za odličan film kakav hrvatski redatelji nikada neće biti u stanju snimiti. Polučila sam neizmjeran mazohistički užitak čitajući ga. To da Kerum u gradu u kojem sam se rodila može imati relevantno biračko tijelo razotkriva ne neki inherentni primitivizam toga grada, nego razmjere devastacije koju je podnio od rata naovamo. Pitam se, što bi bilo od mene, da se nisam vratila u blagi Zagreb grad, nego da sam ostala u toj divljini?
14.03.2009. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Bila bi Kerumova droljica.
14.03.2009. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
...na horsu.
14.03.2009. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
slazem se: text o splitskim odnosima je dobar. utoliko je ovaj o igri senki i 'rekla -.kazala' shto se odvija na relaciji pantovchak-'establishment'-kaptol upravo otkrovenje nemoci (na vishe nivoa)-.
ne znam odakle ti ideja da ja nemam ni najmutniju predstavu, a kamoli pojma, e da bih mogao da sudim o ovakvo banalnim stvarima, ali kada bolje razmislim ne znam ni koji me je kurac samo terao da bilo kada o bilo cemu i shta kazem: nepopravljiva naivnost osamljenosti, valjda.
14.03.2009. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ne, Igra, badava se ljutiš: politika je svijet života, i da bi išta o hrvatskim, srpskim ili indijskim političkim prilikama čovjek znao, ipak je nužno u Hrvatskoj, Srbiji ili Indiji živjeti. Sve je ostalo netočna impresija. Ja mogu čitati njemačke novine, ili pratiti portale i tv, ali smucati se oko politike i bivati u njenoj blizini druga je stvar: neophodno je poznavati ljude, Igra, tu bi se lako složili, mili, zar ne. Samo i jedino o tome govorim, i nemaš se nimalo pravo ljutiti - pa ni o srpskoj politici doskora ćeš manje znati nego o njemačkoj! Ovaj mali tekst izuzetan je upravo stoga jer ironizira tu "rekla-kazala" hermeneutiku, jasno postavljajući granice njenih interpretativnih dosega, ali, istovremeno briljantno oslikava minijature protagonista politike o kojoj govori. Denis i ja gotovo se redovito razilazimo u procijenama ishoda političkih procesa (lako je to provjeriti i na Vaseljeni, jer često sam donosio paralelne tekstove o istom fenomenu), no bez obzira na razliku u percepciji ne bi mi palo na pamet osporiti lucidnost njegovih uvida: svi mi počesto pišemo o onome što bi i kako bi trebalo biti (sollen), ili pak, nasuprot, isključivo zabrazdimo s onime kako jest (sein), zaboravljajući pri tome da je politika umjetnost mogućeg, što je najdelikatniji moment analize: procijeniti do koje granice uopće netko od aktera može ići! To je teško to tim više jer sami akteri najčešće ne znaju svoje potencijale, ili im se oni tek otkrivaju u složaju odnosa koji se iz trena u tren rekonfiguriraju. K tome, na sceni su prisutne, najčešće vrlo djelatno i gotovo fatalno određujuće, i silnice koje nitko ne priznaje: spomeni u Beogradu ili Zagrebu utjecaj ove ili one amabasade, i pospredno ćeš biti optužen kao teoretičar urote, sve dok Budiša ne odbije put u Washington, ili Montgomery ne zatraži fizičku zaštitu. Jednostavno kazano: kada bi poznavao Ljubu Jurčića - silno mili gospodin! - tek onda bi znao koliko je bremenita opaska o tome da je Ljubo ljubazan kao panda: ni najmanje nije riječ o usputnoj doskočici, niti je draž te poredbe isključivo literarna; prije će biti da je to šifra karaktera, a u ovakvim se analizama, Igra, jedino i samo o tome radi. Kao što znaš, Heraklit jasno veli da je karakter čovjeku sudbina: sve ono što će se u dijakroniji našega života odviti, prisutno je in nuce već tu, u sinkroniji našeg usuda, kao naš daimonion. Konačno, sjeti se Machiavelija, njegove političke karakterologije - vladar je mudar kao lisica, jak kao lav - ali i fundamentalnog uvida da je zakonita borba navlastita čovjeku nedovoljna, i da se vladar ima ponašati kao životinja:
"Drugi način borbe, kaže Machiavelli, (borba silom) jest životinjski način. To više nije čovjek, nego životinja. Snaga, a ne zakon, zakon jačega, to je ono što je navlastito životinji. Nakon toga drugog koraka, Machiavelli u trećem koraku postaje svjestan argumentacije da zapravo prvi način borbe (pomoću zakona) nije dostatan; on, naime, ostaje nemoćan. Treba, zapravo, pribjeći drugom. Potrebno je dakle da se vladar bori pomoću dva oružja, zakonom i silom. Potrebno je, dakle, da se ponaša i kao čovjek i kao životinja. Potrebno je dakle – citiram – da vladar „zna dobro poslužiti se životinjom i čovjekom“.
Kad je djelovanje pomoću zakona (vjernost prisezi, itd.) nemoćno, neučinkovito, kad je slabo, preslabo, tada se treba ponašati kao životinja. Vladar-čovjek mora se ponašati kao da je životinja.
„Vladare su tome uvijeno podučavali stari pisci, koji su pisali kako su Ahilej i mnogi drugi drevni vladari bili predani na odgoj kentauru Hironu, da ih on drži pod svojom stegom. Imati za učitelja poluživotinju i polučovjeka, ne znači ništa drugo nego to kako se vladar mora znati poslužiti i jednom i drugom naravi; a služi li se jednom bez druge, nema mu duga vijeka“."
I sad ti reci da je opaska o pandi uzgredna dosjetka?
15.03.2009. (07:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...