NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Prevodi-oci

Postoje dvije vrste ljudi. Jedni prevode - i doživljavaju nevjerojatne stvari. Sudaraju se kod njih kulture, kodovi, bog te pitaj kaj sve ne. A oni između svega – kultura, misaonih sistema – kormilare kao korčulanski kapetani usred oluje u Indijskom oceanu, prevode slojeve, stratume, jezično-misaone sisteme, znoje se, muče, mozgaju, te sve što znaju – a eruditi su, interkulturni šamani – unose u prijevod: više no tko bi itko, a kamo li čitaoc obični slutiti mogao. To Super-Sloterdijk prevodi Sloterdijka za potrebe Sub-Sloderdijka, untermenscha, drugokulturnika. U tim se prevodima kali čelik – prekaljuje de facto: u prevodilačkim laboratorijima, gdje se više misli nego u Sartreovoj glavi, otkud se francuskom nevičnim omogućuje da shvate, počnu misliti. Da nema tih inter-trans-kulturnih prevodilaca, mi kojima se prevodi – a koje interkulturni šamani nas budale i ovce prevode preko brvna ravno do spoznaje– ostali bismo slavenski, germanski, romanski kolhoznici.

Onda postoje i oni drugi prevodioci. Posjeduju desetak rječnika i znaju da se – osim malo sintakse i malo frazeologije – u ovim našim indoeuropaskim jezicima sve dade prevesti prilično točno i jednostavno. Samo treba malo listati po rječnicima i enciklopedijama i znati jezike s kojih se prevodi. Ovi drugi prevodioci (s rječnicima) su naravno budale. Za razliku od onih prvih, kojima je, budući da druge jezike uglavnom ne znaju sasvim točno, sve užasno kompleksno, da ne kažemo: neprevedivo, neposredivo.

Kako oni dominiraju, nama južnim Slavenima/Hrvaticama i Hrvatima dosta toga sa Zapada čini se tako složeno, tvrdo i nedokučivo mišljeno. A istina je nažalost, da probleme (loših) prevodilaca s osnovnim tekstom dobivamo servirano kao te «kompleksne», nerazumljive tekstove. Čitave biblioteke teoretskih tekstova čine nam se stoga maltene hermetičnim. Jer baš na tom području slabi prevodioci svoje nerazumijevanje pretapaju u neki čudnovati hrvatski... kojeg, naravno, VSS-Hrvat obični razumjeti ne može. Pa razbija glavu ili šuti.

Veliko je pitanje, ne zahvaljujemo li naš zaostatak za Europom nekompetenim prevodiocima-šamanima. Koji još ne znaju sasvim engleski, hrvatski su pomalo zaboravili, pa su nekako interkulturni i o tome svojem stanju mogu puno bolje filozofirati nego što prevode

Vjerni čitalac iz Slavonskog Broda.