NEMANJA: SMIRENOUMLJE

dr.Kuro Bajraktare u epizodi:

Netko mi je pozvonio u 5 sati u jutro. Bila je to policija.
- Dobar dan. Imamo nalog da pretresemo vašu kuću te da vas privedemo na saslušanje pod optužbom da držite sužnja.
- Kakvog sužnja? – nasmijao sam se. – Mislite roba!
- Roba ili sužnja, nije važno. To jest, važno je, ali ne za ovaj slučaj.
Opet sam se nasmijao njihovom totalnom nepoznavanju hrvatskih prilika. Htio sam im ljubazno pomoći.
- Kojekuda uskačete – kažem - a pojma nemate gdje. Ne držim roba JA. Ja sam dr. Kuro Bajraktare. Roba drži Markiz de ga Sad. To vam je na Šalati, na patologiji.
- Dakle, kažete da ne držite sužnja. Ali sad ste priznali da ste doktor.
- Jesam doktor, priznajem. Ali vi ne tražite doktore filozofije. Vi, koliko znam tražite doktore medicine.
- Ne znate vi što mi tražimo. Doktore medicine smo već iskoristili. Sada nam trebaju profesori.
- Nabijemtenakurac – odgovaram ja onako blogovski i zalupim vratima.
Kad, jebote, oni neće da odu. Nešto se pred vratima dogovaraju, vidim kroz rupu. Jedan odlazi preko ceste i konzultira se s dvojicom iz PEH-a. Sreća da tu dvojicu znam još od prije pa će mi sigurno pomoći. Neki Sino i Nipe.
- Hej, Sino – obraćam se starijem. – Što je ovo? Zar ti nisi u zatvoru. Vidio sam te još nedavno na televiziji s lisičinama na rukama.
- Ne, kaže. To je bila zabuna. Sada vodim Policy Enlightenment Holding.
- Jel to neki konzalting – pitam naivno. Naravno da znam za PEH, tko ga ne bi imao.
- Pa tako nekako, konzalting, možda i malo više – kaže on.

I tako, riječ po riječ, zapričali se – te o slobodi medija, o nekretninama, bankama, PDV-u na novine i sl. Popili i kavu. Kad smo bili na temi neovisnosti javnih službi od politike, umiješa se i Nipe.
- To, to – kaže on. – Neovisnost uprave od politike, a u službi civilnog društva. To se traži. A to je moguće samo putem transparentnosti njihova rada. Zato mi tu i jesmo. Da javnost zna. Da zna odmah. A ti nisi transparentan. Pišeš po blogovima, i to pod pseudonimom i dopisuješ se s onim Nemanjom. A javna si služba, i još k tome profesor.
Vidim ja, jebiga, da je to ozbiljno. Odnose i kompjutor. Nađu mi i tisuću eura, uredno pospreme i pokupe.
- Ostavite mi to. To sam jedva dobio za jedan ispit, a spremio sam za kćerku koja za koji dan polaže vozački – izlanem se u šali. Glupan.
Odlučim da se dalje branim šutnjom...



(Zapisnik)

Riječ optužbe:

Da je okrivljenik aktivni član zločinačke organizacije najbolje pokazuju njegovi vlastiti zapisi, pri čemu on te zapise nije unosio u računalo samo kao vlastita razmišljnja i za vlastitu upotrebu, nego ih je slao mailom na razne adrese, a najviše prvookrivljenom Stefanu Prvovenčanoga Nemanji protiv kojega se kao samoproglašenog „vaseljenskog cara“ također vodi postupak kod ovog suda u istom predmetu.

Citat 1:

Piši što više (ako je to uopće moguće). Dok još možeš. Mislim da nije teško zaključiti da se sprema i kampanja protiv pisanja - pogotovo po tim blogovima. Nemoj da te iznenade na spavanju u 5 u jutro. Raspitaj se kad će doći. Raspitaj se u Noćnom. Oni će već znati.

Citat 2:

Jesi li vidio seriju napisa u Noćnom. Čak se i dežurni intelektualac P... (zaštićeni svjedok) upregnuo. Tandem "Smjort banditam '71" ponovno vježba neko vrijeme zapušten rukopis. Ono što si pisao B...-u (zaštićeni svjedok) nigdje ne vidim objavljeno. Na svojim komentarima objavlju samo frenetičnu indignaciju javnosti tim profesorskim sramotama i čestitaju sami sebi.

Citat 3:

Kako na koga mislim pod tandem? Mislim na Sinu i Nipu, i na njihov crnorukaški angažman. Crnorukaški - taj izraz dugo nije spomenut. Baš mi je sjeo. Valjda i ja imam neka asocijativna prava. Pogledaj samo, molim te, u Noćnom listu članak izvjesnog B. V. i reci mi imam li pravo. Ta je Deša već definitivno osuđena kao moralna nakaza. Predlažu Sanaderu da joj kupi cvijeće, malo mu izdaleka i prijete – pogodi - satovima (s onim drugim baš se i ne bi igrali). Takve smo članke već jednom čitali – o sebi samima. Nije Noćni samo neko medijsko voajersko smeće – to je aktivno prosipanje variole vere radi širenja bolesti same.
Zato novinarska kleveta i nije smjela biti kriminalizirana. To bi bilo oduzimanje osnovnih sredstava za rad tim dragim novinama.

Citat 4:

Dragi prijatelju, ja ti poštujem tuđe prijatelje u mom pojedinačnom prijatelju kao takvom, ali ne nužno i izvan njega. Zato mi nije jasno koliko humanističke ljubavi ulažeš, npr. u tog B... (zaštićeni svjedok). Da li ga to misliš popraviti? Ono s nepostojećim intervjuom Sanadera samo je gotovo šarmantni, vanjski oblik njegove trenutačne psihomoralne dekoncentracije. Ovo s Indeksom je koncentrat unutrašnjeg moralnog pogona.

Citat 5:

Pitaju me neki prijatelji sa Sveučilišta čiju sam pasivnost kritizirao – što sam se baš na tome toliko razgalamio. Jebiga, opremljen sam da vidim stvarnu a ne fiktivnu zločinačku organizaciju – a vidim kako neće biti dovoljno javne hrabrosti za glogov kolac.

Citat 6:

I još nešto da dodam na ono od malo prije. Kada se hapsi u okviru kampanje, onda je smisao same kampanje ono što opravdava hapšenja, a ne nečija krivica. Krivica je nevažna, čak i ako
postoji. To je ta 1984. koju nam priskrbljuju policija i Noćni. Smisao se potvrđuje medijski, a ne sudski. Takva je bila priroda svih dosadašnjih "akcija" - maestro, gruntovčani, doktori, profesori....
Pogrešno je misliti da te kampanje nisu uspjele - ONE SU USPJELE!. One zatvaraju prostor pravim istragama - ne zato što SKREĆU PAŽNJU (to je bezazleno), nego zato što ZASTRAŠUJU. Ako bilo tko može biti bez krivnje javno suđen, onda to možeš biti i TI! Opasnost nije u tome da te u nečem otkriju, nego da te za nešto optuže - a to jedno s drugim nema nikakve veze. Zato je moguće imati uhapšenike, a da se nema krivce. Zato moćni krivci mogu i stvarati ZAMJENSKE OKRIVLJENIKE. Zato mali ljudi, profesori, doktori, cestari - svejedno, svi oni koji bi išta rekli, moraju biti kuš. Oni misle da su zbog svoje sitne grešnosti ipak nešto krivi. Oni ne znaju da to nije važno. Oni će šutjeti! Zato je po mome sudu glavna zločinačka organizacija tamo gdje se montiraju "zločinačke organizacije".