NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Određene neodređenosti o onoj stvari

Njezino djevičanstvo, Kawai, perifrastična je autorica bloga imena Korinina klitoteka: desno, dolje, na blogu se nalazi i Linkovni odgoj: 24 jezična savjeta među kojima je i onaj što učiniti u trenutku sudbinskog izbora između određenog i neodređenog oblika pridjeva.

Kao što Čadež pokazuje, to nije znao ni Dragutin Tadijanović, pa nije sramota posegnuti za Korininim savjetom.



Korina

Život je pun teških izbora: sjetimo se, recimo, Sofijina izbora, dvojbe ćevap-kebab, izbora najpovoljnijeg operatera i tarife, izbora za Pjesmu Eurovizije, najljepšu Hrvaticu, blogera dana ili predsjednika RH. Ali sve je to dječja igra (nažalost, bez Brada Dourifa) u usporedbi sa strašnim trenutkom kada treba izabrati određeni ili neodređeni oblik pridjeva.

* Određeni i neodređeni pridjevi

U hrvatskome standardnom jeziku različitim oblicima pridjeva izriče se određenost (pametni) i neodređenost (pametan) što stvara slične probleme kao upotreba određenog (the) i neodređenog člana (a) u engleskome jeziku. Kod nas problem pogoršava činjenica što nema jasne podjele u upotrebi, ali neka pravila ipak postoje i u pomnijem izražavanju trebali bismo ih se pridržavati.

Da sam profesionalna kroatistica, vjerojatno bih znala sustavnije posložiti ova pravila, ali nadam se da će blogeru namjerniku poslužiti i ovakav (horny amateur) kompendij.

1. Određeni i neodređeni vid imaju samo opisni pridjevi i to samo u pozitivu (u komparativu i superlativu dolazi samo određeni vid).
neodređeni određeni

žut - žuti
lijep - lijepi
bijedan - bijedni
star - stari
malen - mali

2. Kad se govori o nepoznatoj stvari, odnosno stvari koja se spominje prvi put, upotrebljava se neodređeni vid pridjeva koji kvalificira predmet i odgovara na pitanje kakav?

(neodređeni)
Toćno: Imam zelen i siv kaput.
(kakav kaput?)

Pogriješno: Imam zeleni i sivi kaput. (ako se prvi put spominju)

3. Kad se govori o poznatoj ili već spomenutoj stvari, upotrebljava se određeni vid koji identificira predmet i odgovara na pitanje koji?

(određeni) (neodređeni) (određeni) (neodređeni)
Zeleni je kaput nov, a sivi je jako star.
(koji kaput?) (kakav?) (koji kaput?) (kakav?)

4. Najveći je izvor nesporazuma različita deklinacija određenih i neodređenih pridjeva. Neodređeni pridjevi (siv) mijenjaju se po kraćoj, imeničnoj promjeni (sličnoj imenici uz koju stoje) koju mnogi govornici uopće ne upotrebljavaju za pridjeve, a određeni pridjevi (sivi) po zamjeničnoj, duljoj deklinaciji koju većina govornika (pogrešno) upotrebljava za oba vida pridjeva.

Neodređeni vid pridjeva Određeni vid pridjeva
(imenična deklinacija) (zamjenična deklinacija)

N siv kaput N sivi kaput
G siva kaputa G sivoga kaputa
D sivu kaputu D sivomu kaputu
A siv kaput A sivi kaput
V - V sivi kapute
L sivu kaputu L sivome kaputu
I sivim kaputom I sivim kaputom

5. Odnosni pridjevi koji završavaju na -ski, -ški, -čki, -ji, -lji, -ni, -nji, -šnji, -aći, -eći imaju samo određeni vid.
poljski, čelnički, godišnji, brijaći...
ne: poljask, čelničak, godišanj, brijać

Određeni oblik imaju i odnosni pridjevi (izvedeni od imenica) koji s imenicama tvore ustaljene sintagme.
kućni red, državni službenik, glavni kolodvor...
ne: kućan red, državan službenik, glavan kolodvor

6. Posvojni pridjevi na -ov, -ev, i -in imaju samo neodređeni vid (Markov, majčin, Čehovljev, ne: Markovi, majčini, Čehovljevi) i zato se sklanjaju kraćom, imeničnom deklinacijom:

Markov kaput -> Markova kaputa ne: Markovoga kaputa
majčin šal -> majčina šala, ne: majčinoga šala
Čehovljev dnevnik -> Čehovljeva dnevnika, ne: Čehovljevoga dnevnika

Dakle, kompletna promjena takvih posvojnih pridjeva u biranom izražavanju treba izgledati kao lijevi stupac, a ne, kao što se najčešće može čuti u razgovoru i neobaveznim tekstovima, desni stupac:

Imenična deklinacija Zamjenična deklinacija

N Markov prijatelj N Markov prijatelj
G Markova prijatelja G Markovog prijatelja
D Markovu prijatelju D Markovom prijatelju
A Markova prijatelja A Markova prijatelja
V - V Markov prijatelju
L Markovu prijatelju L Markovom prijatelju
I Markovim prijateljem I Markovim prijateljem

7. Određeni pridjev obavezno dolazi:

- kao dio osobnog imena

Ivan Grozni (ne: Ivan Grozan)
Aleksandar Veliki (ne: Aleksandar Velik)

- kao dio naziva vrste

pitomi kesten (ne: pitom kesten)
pjegavi ćuk (ne: pjegav ćuk)

zato treba razlikovati ovakve slučajeve:

- velik mravojed (bilo koji krupan mravojed kojeg prvi put spominjemo)

- veliki mravojed (točno određena vrsta mravojeda, Myrmecophaga tridactyla ili, eventualno, krupan mravojed kojeg smo prije toga spomenuli)

- u imeničnoj službi

Doveo ga je stari.
(ne: Doveo ga je star. -> Misli se na oca.)

Žuti se nije pojavio.
(ne: Žut se nije pojavio. -> Misli se na osobu koju zovu Žuti.)

8. Neodređeni pridjev obavezno dolazi kao dio predikata.

Postao je srdit. (kakav?)
(ne: Postao je srditi.)

Auto je prljav. (kakav?)
(ne: Auto je prljavi.)

Ali iduća rečenica može glasiti:

Prljavi auto stajao ispred zgrade.
(koji auto? -> onaj iz prethodne rečenice.)

9. Određeni pridjev uglavnom dolazi u sintagmama s imenicom uz koju stoji (ili bi mogla stajati) pokazna, posvojna ili neodređena zamjenica te posvojni pridjev. Nekima će se to činiti čudnim jer pridjev u prvom i trećem primjeru odgovara na pitanje kakav, ne koji pa time traži neodređeni pridjev (smiješan, glup), ali računa se da ga u takvim sintagmama zamjenica ili posvojni pridjev "određuju" pa zato ima određeni vid.

Neki smiješni tip stoji na vratima.
Onaj veliki brod nestade bez traga.
Njegov glupi način upucavanja kod mene ne pali.

10. Samo određeni prilog dolazi u komparativu i superlativu.

Nisam imala pametnijeg posla.
(ne: Nisam imala pametnija posla.)

Još sam se oporavljala od najglupljeg vica u povijesti.
(ne: Još sam se oporavljala od najgluplja vica u povijesti.)

Nemojte se živcirati ako vam ni poslije brojnih pravila ne bude jasan baš svaki slučaj u praksi. Ova bi lekcija trebala pokriti 90% situacija pa ne dopustite da vam kompliciranost i nedorečenost građe ubije želju za životom.