NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Quasi una fantasia

What's madness but nobility of soul at odds with circumstance?

Theodore Roethke


Zamislio sam ovako: netko od nasljednika crno-žute dunavske monarhije neospornog je literarnog dara: u ime Svetog Rimskog Carstva, Vertumna, Keplera i Deea, piše roman o judeomasonsko-trilateralnoj kabali koja se urotila protiv samih temelja Staroga Svijeta: suprotivu metafizičko-ontoteološkim kategorijama kršćanske Europe! Spominje se Skull & Bones. Nagađa se o Golgoti, neki govore o Steineru i predavanju u Manchester College Chapel, na Oxfordu, 27. kolovoza 1922; štukature na ulazu iz 1891. čuvaju geslo: to truth, to liberty, to religion.

Urotnici kidišu na sve: na prostor i vrijeme koji domalo nisu više transcendentalni uvjeti percepcije, nego su i sami relativni; razaraju svijest i otvaraju vrata podruma i tavana: Zakona i Podsvijesti; ukidaju objektivne mogućnosti čak i eksperimentalne, pozitivne i egzaktne znanosti, skrušenom, mada pristranom spoznajom da je u svakom eksperimentu imanentno prisutan i spoznavatelj; razaraju prirodnu ljestvicu tonova; uvode nadosjetilnu umjetnost, osjetilima nedostupnu sliku: šta je apstraktna slika, to se više neposredno ne vidi; samo društvo zasnivaju na rascjepu i otvorenosti, a ne cjelini, sustavu i redu; konačno, umjesto plesnih koraka, trotakta i vjekovne geometrije plesa, tu je sada popping, locking, breakdance: plesove takta, odmjenjuju oni kontakta.

Postaje očito, osnovne su kategorije helenskog i kršćanskog svijeta snažno uzdrmane: svijest, svijet, vrijeme, prostor, subjekt, objekt, sve je to postalo nepostojano, nepouzdano, relativno, jednostavno isprazno: in ultima linea, da bi na ispražnjeno mjesto jednog raspetog, skandaloznog Boga, mogao zasjesti nekakav mjernički Demijurg.

Razvijaju se brojne zavjere: masoni, ili Nijemci, švercaju Lenjina u Oktobar; devetnaestostoljetne engleske i škotske konspiracije bjesne Balkanom u socijalnom eksperimentu socijalističkih republika; urotnici izabiru Gavrila Principa ne bi li pokazali da umjesto Mihaelovog principa, vlada eon pod dominacijom arkanđela Gabrijela: G-princip; potiče se Prvi svijetski rat, kao slobodnozidarsko obaranje konkurentskih europskih carstava: onog Romanova, i onog Habsburga; ezoterična Tulla porađa Hitlera, koji porađa holokaust: svjetsku žrtvu paljenicu!

Iluminati vladaju čak i zabačenim provincijama: na krov Doma Oca Domovine, dr.Ante Starčevića, pobjedonosno instaliraju kip Lučonoše, iluminatora - Lucifera: na južnom ulasku u Zagrob, mjesto za grobom, obijesno podižu piramidu s dolarske novčanice: ANNUIT COEPTIS! Zagrob postaje mjesto konačnog obračuna: Kaptol gori u gloriji neba, sijevaju plamenovi ljubičaste apokalipse, a grad koji leži na 16.meridijanu - koji je, kao što se zna, zemaljska sjenka projekcije mača Sv.Mihaela - biva uzdignut na razinu atopičnog, izmještenog, neumjesnog mjesta – mjesta obračuna Dobra i Zla!

Tu nastupa Izabranik, junak našeg doba: Šef Nebeske Garde i Moralne Policije - In persona Christi - u liku Nemanje Prvovenčanog, Cara Vaseljenske Posvudi, Ktitor Kosmosa kao svoje Zadužbine! Jasno, siže je predvidljiv: Nemanja ide po svijetu i ponižava, maltretira pa i dekapitira imbecile, u skladu s karmičkom bilancom i diskrecionim pravom na Posljednji Sud; upada u Breaking News i središnje informativne emisije, ispaljuje srebrn metak u Vampire politike, a narod ga slavi, žene vole, starci opjevaju!

Vječan je, svečan, lijep.

Uskoro izbija na vodeće mjesto svjetskih top-lista...

Sinoć sam usnuo čudan san. Vrlo kratak:

Ušao sam u frižider i zatvorio vrata. Istoga trena, usred mraka, shvatio sam da ne mogu van i da će mi ponestati zraka. Istom sam se probudio.

Pokušao sam sebi protumačiti san. Sjeo sam za PC, i počeo pisati: Zamislio sam ovako: