NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Stockholmski sindrom

Herzog i Babl, vi me zajebavate?
Pa Senjanović od Sanadera radi diktatora, i, što je gore - u tome je zapravo poanta - upravo mu se stoga Sanader sviđa!
Jer, po Senjanoviću, samo Sanaderova vlast jamči mirnu Hrvatsku: jedino ako je Sanader na vlasti, kristalna je noć spriječena!
Čujte, vas dvojica, a u čemu je onda razlika spram Adolfa Hitlera?
Zašto ne biste sva trojica bili oduševljeni nacistima? Jer, ako je jedini uvijet mira u nekoj zemlji vlast jedne partije i jednog vođe, koji, u oporbi, tj. bez vlasti, ne prežu ni od krvoprolića, onda ja zaista ne vidim razloga zašto ne bismo slavili i svijetle primjere prošlosti.

Dakle, Herzog, proturječje, kako ti veliš, jest u sljedećem: Senjanović slavi Sanadera kao jedinog čovjeka koji Hrvatsku bezbolno može uvesti u EU, jer bi inače, da je u oporbi, upravo Sanader na čelu HDZ-a (tvrdi Senjanović, ne ja!) bio taj koji bi Hrvatskoj nanio bol - moguće bi ogrezla čak i u krvoproliće za nekakve 'kristalne noći'!
Senjanović dakle Sanaderu aplaudira jer je odustao od poticanja građanskoga rata, umirivši se dolaskom na vlast!
Senjanović, drugim riječima, Sanadera, kao tiranina, obožava iz straha!
Babl, Senjanović je mislio kazati sljedeće: Vidite, HDZ, kad je na vlasti, s alibijem proeuropske politike mirno vlada uživajući u svim privilegijama vlasti, a to u Hrvatskoj ugravnom znači krađu i korupciju, i onda je u ovoj zemlji mir; kad nije na vlasti, i kad te privilegije nema, HDZ je spreman izazvati nerede, pa možda čak i 'kritalnu noć'; Sanaderu treba zapljeskati jer na vlasti stvara taj privid uljuđenosti, demokratičnosti i otvorenosti spram Europe, privid koji nestaje čim vlast bude dovedena u pitanje!
Ja ne vidim zašto bi Senjanović, ili bilo tko, trebao Sanaderu zapljeskati na tom prividu!
Babl, ja mislim da ti ne vidiš ovu rafiniranu dijalektiku i privid doživljavaš kao zbilju: i ti misliš, očito je, da je Sanader reformirao HDZ u modernu, europsku stranku desnoga centra, mada, istovremeno, kako sam priznaješ, misliš da bi ta moderna europska stranka u oporbi pripremala 'kristalnu noć'!
Prijatelju, da možda tebi ne izmiče ova suptilna logika apoteoze dr.Ive Sanadera, motivirana činjenicom da se na okrajcima iste te vlasti dobro živi od istih tih privilegija: zar ne vidiš da Senjanović Todorića i Pavića denuncira premijeru Sanaderu, kao Splićaninu, vladajući se pritom kao posvemašnji idiot, i to idiot per definitionem: zainteresiran samo za osobno, privatno dobro i korist: ako i kad je vlastita guzica u pitanju, onda su tirani OK, je li? Ako Sanader zaustavi selidbu Dalmacije, bit će cool, prosvijećen čovjek, ali ako Nino i Ivica šjor Ivu uvjere u neophodost preseljenja Slobodne, onda će Sanader biti diktator koji predvodi smeđekošuljaše!
Zastanimo na tren i pogledajmo prvu opciju: ako Sanader namoli Ivicu i Nineka da SD ostave u Splitu, što bi to značilo po Senjanovića? Samo to da i on participira na jednoj nedemokratskoj vlasti - takvom je naime on vidi! - i da štoviše od nje ima koristi! Ta, ti mu batinaši čine uslugu, i da ne bi morao lijenu guzicu dizati iz stolice i voziti se do Dugopolja, fašisti će mu Slobodnu ostaviti na pet minuti od doma, ea!
Moje je jedino pitanje zašto taj vrli čovjek, Ćićo Senjanović, išta moli one koje opisuje kao fašiste?
To je moje pitanje.
Konačno, ja ne pišem o Sanaderu, o kojem imam stubokom različito mišljenje od Senjanovića: ja ne mislim da bi on bilo pripremio, bilo bio kadar zaustaviti Kristallnacht. Ja pišem o Senjanoviću, koji je notorni idiot, jer, kao što sam vam evo po drugi puta izveo, Ćićo Senjanović je zbog svoje osobne komocije spreman žicati i one koje doživljava kao fašiste!
Odvratan čovjek!
No, to je već tradicija Splita: ta, Smoje je kazao da će pisati i za fašističke novine ako plate i ne krate (citat: Danko Plevnik).
Ja, vidite, za razliku od vas trojice, ne mislim da je HDZ fašistoidna stranka, a Sanadera nipošto ne vidim kao ducea. Ne mislim da bi bilo berača kestena, niti kristalnih noći. Dapače, vidim da kompletan SDP obožava Thompsona, da se Milanović solidarizira s Bandićem, da Jurčić ima samo riječi pohvale za koncert, da Rano Ostojić suspreže osobne osjećaje u komentaru presude Ademiju i Norcu, i da je Hrvatska mundus inversus: ovdje socijaldemokrati prizivaju ujaka Pijavicu i razumiju odlazak u ustaše 1941., a Sanader - doduše, to je komičan moment, uzme li se u ubzir Klub ljubitelja talijanske opere i "Neki to vole vruće" - u Veroni na otvaranju operne sezone sklapa poslove! Nije problem Hrvatske što je u njoj politički život radikaliziran, nego nasuprot, što je ridikuliziran: ovdje politike nema, a ne da bi eruptivno eskalirala!
Senjanović, da poentiram, od Sanadera ponajprije radi diktatora, a onda, umjesto da osudi takvog vladara, od njega, posrednom laskom koja je k tome monstruozna - on nam jedini jamči da ćemo bezbolno u EU, tj. da, sve dok je na vlasti, neće biti krvi! - traži uslugu: šjor Ivo, naredite Todoriću i Paviću da ostave Slobodnu u Splitu!
E, jebeš vas dvojicu ako ovo niste uspjeli razumjeti i sami.
Onda ste zaista i vi idioti, pri ćemu se nemojte tješiti arhajskim smislom te riječi.



P.S.

Izgleda da ste svi zaboravili famoznu rečenicu koju je uputio Sanader s pravom iživciran time što ne dobija mandat:
"Pozivam uznemirene građane koji nas zovu od sinoć da sačuvaju prisebnost, nema razloga za uznemirenost. HDZ počinje pregovore s koalicijskim partnerima. Ne želim još o detaljima, ali s punim samopouzdanjem idemo u pregovore o koaliciji i novoj vladi. Čim budemo imali prve konkretne informacije o tome što bi vas moglo zanimati, informirat cemo vas pravovremeno i uz sve detalje." - dodao je Sanader.
Ovdje ima materijala za koješta, kaj ne?
S jedne strane, eto, Sanader je zaista čovjek koji zaustavlja one koji zabrinuti da će ostati bez vlasti gube prisebnost, a s druge, opravdano je pitanje: Kome je upućena ova prijetnja gubitka prisebnosti ogromnog broja građana pri pomisli na gubitak privilegija vlasti i svih povlastica koje iz takve vlasti proizlaze? Prijeti li to HDZ ostatku Hrvatske? Ako da, dragi Herzog i Babl, onda Sanader ne samo da nije onaj koji bi zaustavljao članove, simpatizere i pristaše HDZ-a u nasilnoj borbi za vlast, nego, ako to tako želimo pročitati, na takav obračun i poziva, njime prijeti, prividno ga zaustavljajući! Ako tako, zlonamjerno želimo čitati Sanadera, onda u tim riječima slobodno možemo iščitati prijetnju: Molim sve one koji su za nas da ostanu u svojim kućama i da se ne obračunavaju s našim političkim takmacima, koji, kao što i sami vidite, derogiraju demokraciju i od protivnika postaju neprijatelji! Apeliram na vas da za sada ništa ne poduzimate i da sačuvate prisebnost! Bude li trebalo, razumjet ću vašu srdžbu - ta, tko bi onda mogao kazati da nismo imali strpljenja, štoviše imali smo ga preko svake mjere! Evo, čak sam ja osobno učinio taj nadljudski napor da vas zaustavim u pravednom gnjevu, u opravdanom Maršu na Zagreb: ta, mi samo tražimo svoje, ono što smo na izborima za ciglih desetak mandata u fer i poštenoj borbi osvojili! Demokratska je legitimacija naročito važna, jasno, to razumijete.
I, kaj velite, je li Sanader sada europejac koji kontrolira usijane glave, ili je demagog koji te glave puni glupostima o gubitku prisebnosti?
Drukčije kazano: je li Sanader od Rive zaista evoluirao, ili je on naprosto, da bi vladao, spreman na sve: na manipulaciju kestenjarima, po potrebi, kao i na Hristos se rodi, kad ustreba?
U oba ova slučaja, cari amici collaboratori, ne vidim zašto biste pljeskali Sanaderu, ako je on doista takav kakvim ga vi vidite?
Naime, ne vidim zašto biste pljeskali, ako i vi sami niste oni na koje apelira: uznemireni građani koji su izgubili prisebnost?

Na kraju, najviše što me spizdi, draga Odmak, to je kad me u polemici netko opomene: Ne žesti se! Samo se o tome i radi da iza ideja mora biti strasti, inače je, uči Marx, sve blamaža! Idemo...

Čekaj, Herzog, prije spavanja: O čemu pričaš? O tome da fašisti mlate po ulicama političke protivnike, za njih neprijatelje, a onda, kad dođu na vlast, kažu: Od danas su naše ulice sigurne! Stari, ne pristajem na tvoj cinizam: kao što ti citiraš Camusa, tako bih ja mogao Platona koji veli da ne postoji loš liječnik, nego samo liječnik, jer sam pojam supsumira ideju dobra: ili te liječnik liječi i izliječi, pa stoga i jest liječnik, ili te ne izliječi, pa onda nije liječnik! Ne postoji dakle onaj koji nije dobar liječnik, budući da takav nije nikakav liječnik, nije liječnik uopće! Tako je i s vlašću koju opisuješ: red na ulicama, za EU kao zainteresiranu za hrvatske "resurse", mogla bi dakle održavati i Mafia, je li tako? Ako je to jedini kriterij, onda prestanimo pričati o bilo kakvoj vlasti.
Ali, nekaj drugo sam htio kazati: Tko vam je to kazao da kestenjari lako i bez pol muke destabiliziraju vlast? O čemu pričate? To, o čemu pričate, bio je Račanov navlastit psihološki problem, problem njegova karaktera! Konačno, budući da o tome znam ponešto iz nulte ruke - jer sam jedini radio intervju s Bobetkom okružen tim kestenjarima - Račan ni u jednom trenutku nije htio isporučiti Bobetka, jer je jednostavno smatrao da je besmislica staroga Janka, pa i kao partizana, u osamdesetoj godini slati u Haag! Dakle, čak ni to ne bismo mogli tvrditi: to da se Račan uplašio kestenjara, naime! Konačno, pa nije li Stipe prije toga jednim jedinim potezom pera umirovio ne jednog, nego dvanaest generala!? I, kaj se dogodilo? Puč? Kristallnacht? Seljačka buna?
Ništa se nije dogodilo: generali su sjedili na Trgu, u Maloj kavani, par ih je fotografa snimalo za novine više kao kuriozitet, i potom su se neki zaputili k Janku Bobetku, a drugi o svom poslu - ubrzo će se ustanoviti: svak na svoju stranu!
Dakle, ta floskula o destabilizaciji Hrvatske radom berača kestena obična je farsa, kako je svojim činom pokazao predsjednik Mesić. Na kraju krajeva, desno krilo HDZ-a markira Hebrang, a Hebrang je tu formacijski da popuni i tako osujeti prostor svake moguće autentične desnice, koju je, kao jedinu pravu prijetnju HDZ-u na posljednjim parlamentarnim izborima, razbio više Stipe Mesić nego Ivo Sanader: ta, da je HSP odnio HDZ-u onaj postotak koji bi svakako odnio da ga se par mjeseci pred izbore nije razbilo ( a zbrajajte postotke koje su dobili HSP-ovci nakon rasapa i odlazaka iz stranke!), pri čemu je, ponavljam, atak na HSP započeo Stipe, a ne Sanader, koji se tek kasnije javlja karakterističnom krilaticom: Glas za HSP glas je za SDP! , SDP bi u najmanju ruku bio egal s HDZ-om, ako ga već ne bi i nadmašio! Budući da je HDZ svakako morao pobijediti na ovim izborima, kako se ništa ne bi promijenilo tj. kako bi se kapitalizam konačno u zemlji konzervirao, prvo je valjalo razbucati HSP, kao osnovnu prijetnju usitnjenju HDZ-ovih glasova. To je Mesić odradio Sanaderu gratis, onako, dijelom vraćajući uslugu i za Suzanu u predsjedničkim izborima. Ali, i bez toga, koja je to desnica na djelu: Rožić? Tonči Tadić? Ruža koja lovi narko-bossove? Jebemti, pa naša bi desnica u Srbiji bila gotovo anarholiberalna, kad bi ta budalaština od termina išta značila! Ili mislite na ovih par korumpiranih i strogo kontroliranih ravnatelja poneke od više desetaka dragovoljačkodomobranskih udruga? Ne budite smiješni - treba znati kako stvari funkcioniraju iznutra, i možete se mirno okrenuti na drugu stranu i nastaviti spavati. U Hrvatskoj nije više pitanje kestenjara i kontrole desnice - to je nametnuta optika, to je nasjedanje na tu ideološku fantazmu o antagonizmu crvenih i crnih: čini se kao da je posrijedi prasukob ustaša i partizana, dok se zapravo time prikriva nespremnost vlasti da restituira načelo zakonitosti i vladavinu prava! Sukob crvenih i crnih stalno se iznova gura u prvi plan, potiče i proizvodi ne bi li se zakrio sukob ogromne većine društveno isključenih i oligarhije koja ne može položiti računa o porijeklu svoga kapitala! To Sanader treba odraditi - taj prolazak vremena, taj status quo, tu zastaru izvornog krimena: privatizacije društvenoga u privatno vlasništvo, posve politički posredovane samovoljom Franje Tuđmana i dvorske kamarile, partijskoga vrha HDZ-a! U Hrvatskoj se stalno iznova pažnja skreće s nepostojanja pravne države, koja ni za kakav kriminal devedesetih nije i neće osuditi ama baš nikoga, na mitske podjele u nacionalnom korpusu. Zato moj spomen SDP-a nije nimalo promašen, dragi moj Herzog: lijepo je otkriti da je Zoran Milanović samo dio šire naracije, da je jednostavno glumac izabran po marketinškim kriterijima fotogeničnosti i televizičnosti, da su mu dali stranku i vremena da četiri godine peče zanat i stasa, a da to sa stvarnom politikom i oporbom veze nema: on jednostavno fingira lidera oporbe, i ono što je bilo za naslutiti u izborima, to naime da je dogovorno obesmislio kampanju lišivši je bilo kakve bitne teme, dva, tri tjedna naričući o Miloševićevom sloganu i o tome hoće li se ili ne sukobiti sa Sanaderom pred kamerama HTV-a, sada se potvrđuje u nedvosmislenosti spoznaje da u zemlji naprosto postoje tri bitna čovjeka, Sanader, Mesić i Bandić, doskora dvojica, a Milanović niti ima snage, niti ima volje, niti ima zadatak od SDP-a napraviti socijaldemokratsku stranku, budući da u ovoj državi ideja ne samo socijalne, nego bilo kakve pravednosti u ovom povijesnom trenutku ne igra nikakvu ulogu: u rekapitalizaciji odnosa nema nikakve pravednosti, dapače, shit happens, i dok se ne dovrši društvena stratifikacija, dečki, gledajte u stranu i nemojte nas nikaj pitati!
Drugim riječima, ne samo da su nam ukrali prošlost, devedesete, nego su nam ukrali i budućnost, i to upravo oni koji su nas pokrali za prošlost! Ono strašno ne leži tek u izostanku bilo kakve zakonske sankcije kriminala počinjenog prošlog desetljeća – ono najgore nahodi se u tome da će protagonisti te pljačke biti stupovi društva sljedećih par desetljeća.
I, dragi moj Herzog, o tom i takvom redu koji održava Sanader mi pričamo?
Je li to taj novus ordo seclorum?
Ako je to taj red, neredi bi morali doći s lijeva, a ne zdesna!
To je, ujedno, i moje predviđanje.
Iako ne i priželjkivanje.
Ja bih radije da se sve svršilo na sudovima, pa makar i oslobađajućim presudama.
Ovako, znajući ovdašnje ljude i navade, ćeraćemo se mi još.
Što se pak tiče spljetskog endemičnog konformizma, agramerski je zacijelo nedostižan: mi smo patentirali oportunizam svih vrsta i raspona, i mogli bi predavati akomodavanje Vijeću umoljenih.
Idem sad van, jebe me oko, propuh me uhvatil.
Bok.



Dragi moji prijatelji!

Nisam vas uzalud oslovio ovako, molećivopatetično, jer, zaista ste svi koji ovdje mjesecima dolazite, komentirali ili ne, svojevrsni prijatelji.
Ono što vam u jednu, dvije rečenice, dragi prijatelji, imam za kazati, sljedeće je:
U moj tekst učitavate vašu osobnu predstavu o Đermanu Ćići Senjanoviću, a onda, a part od bilo kakve argumentacije, izbjegavate konzekvencu te argumentacije koja neumoljivo pokazuje da je Ćićo - idiot!
To zato jer ne samo da slavi čovjeka kojega oslikava kao tiranina, nego ga k tome moli za uslugu!
Ili, još i gore, u tri takta, kao valcer:
Ćićo pod 1. Sanadera pretvara u diktatora, koji jedino na vlasti jamči mir na ulicama države kojom vlada, budući da bi u oporbi izazvao krvoproliće; potom pod 2. takvog Sanadera, doživljenog kao silnika, neskriveno i panegirično slavi; da bi pod 3. razlog tog dodvoravanja doskora bio denunciran kao neznatno, sebično, jadno uvlačenje Sanaderu, ne bi li premijer mimo bilo kakve procedure, dapače zadirući s egzekutivne državne razine u privatno vlasništvo(!), Todorića i Pavića spriječio ili odobrostvio da Slobodnu Dalmaciju ne izmještaju u Dugopolje!
E, pa pička mu lepa materina, drugari, hoću li ja ceo dan ovde da objašnjavam ovako jednostavne stvari. Pa to je boranija, bre, šta je vama, koji vam je moj?
Jeste li svi poblesavili?
Jebo vas Ćićo da vas jebo - čovjek je idiot i točka! Pljuga javno Sanaderu da mu ostavi SD u Splitu, i to argumentira nečuvenim kretenizmom: samo nas Sanader može spasiti od građanskoga rata koji bi sam, kao oporbenjak, započeo, i to samo zato jer nije na vlasti!
E, jeboga ćuk!

Šarli - prilično toga što si kazao duboka je istina o sociopatologiji hrvatskoga društva.
Ali, to još uvijek ništa ne govori o stavu: Jedino nas Sanader bezbolno može odvesti u EU.
Ponajprije, to je laž: i Milanović bi to isto mogao učiniti, jer, u konačnici, Sanader bi zbog sasvim specifičnih bruxelleških razloga danas u oporbi bio miran k'o paučina.
Drugo, uopće nije riječ o tome da u Hrvatskoj postoje nekakve realne tenzije crnih i crvenih, koje bi završile kristalnom noći, nego se stalno i iznova, uporno, da bi se neometano kralo, ta ustaškoudbaška pirotehnika ispaljuje iz sve raspoložive cirkuskoideološke artiljerije: za vatrometa nitko ne gleda zvijezde, i dok se raja zabavlja prijeporima Thompson - Severina, politika dijeli posljednje parcele ovog našeg Monopolyja: ovdje hotel, tamo banka, a tko se zgodimice i ogriješi o zakon/pravila, najviše što ga može snaći jest da u Remetincu propusti tri bacanja! Jasno, po izlasku, tuži državu i dobije odštetu za nanesenu bol i štetu.
U osnovu nije sukob onih koji bi u toj kristalnoj noći bili zločinci i žrtve, nego je temeljni sukob, ako baš želite u tim kategorijama razmišljati, antagonizam razvlaštenih/opljačkanih, društveno isključenih, i onih privilegiranih, koji su uglavnom na nezakonit način prisvojili svo društveno bogatstvo. Ono što se očekivalo od SDP-a, a to je da pobijedi na izborima obnovivši zahtjev 1999. godine, sasvim je iznevjereno, budući da u tom smislu ništa nije učinjeno: SDP jednostavno ne želi imati ništa sa sankcioniranjem privatizacijskog kriminala čak ni u izbornim obećanjima! (Zanimljiv je taj SDP: ta stranka zapravo ne služi ama baš ničemu, jer, kao što se pokazalo, niti je dorasla povijesnom zadatku osude ratnog zločina, niti, po drugi puta u istom desetljeću, ima snage osuditi privatizacijski kriminal i pretvorbenu pljačku devedesetih! Suvišni ljudi, u jednu riječ!)
Od HDZ-a je iluzorno očekivati da procesuira svoje, i - tu smo gdje smo, usred onoga što se zove rogue state: živimo u državi koja konstantno iznevjerava one međunarodne zakone koje deklarativno prihvaća! Dapače, pretvarajući se da im je posebno stalo do akceleracije integracijskih procesa, mnogi naši državni prvaci opstruiraju te procese - to nije moja impresija, to je svjedočanstvo onih koji u državnoj administraciji na tome ipak ustrajavaju! Rezon nije nimalo nacionalistički; jebe se njima za nekakav suverenitet kojega ionako odavno nema: pravno smo nesuvereni jer nam je Sud u Haagu; ekonomski smo nesuvereni jer nam je Ministarstvo financija MMF; vanjskopolitički, nismo u stanju proglasiti ni ZERP, jer nam je MVP u Bruxellesu; unutarnjopolitički gledano, ne nadziremo ni protok novca ni stanovništva: u oblasti ekonomije ne kontroliramo tečaj kune budući da nam je Banka ona Svjetska, a kretanje stanovništva nadziru i kontroliraju međunarodne visoke adrese i monitorinzi, 'privoljevši' nas na povratak prognanih Srba; in summa, budući da odavno nismo suvereni ni u čemu, našim se političarima zaista jebe za tu vrst očuvanja nacionalnog integriteta, nego naprotiv egoistično produciraju svekoliki kaos, usporavajući i infinitezimalno odlažući dan ulaska Hrvatske u EU, jer se jedino u ovakvom neredu - a maniristička definicija politike glasi: kaos iz državnog rezona! - ta vrsta bagre snalazi!
Ako ima imalo istine u tome da nas jedino Sanader bezbolno može odvesti u EU, to je onda zato jer ćemo tamo dospjeti sasvim anestezirani: posve neosjetljivi na bilo koju vrst ugroze, jer to što će nam radi ekipa koja je Hrvatsku shvatila kao Noinu arku Tranzicije, spašavajući živu glavu u burnim procesima raspada komunizma i disolucije bivših republika SFRJ, za cijeli će nas život učiniti neosjetljivima na bilo kakav bol!
Dapače, Hrvati boluju ne od PTSP-a, nego od Stockholmskog sindroma, sindroma emocionalne veze i indentifikacije s onim koji nas je utamničio: kao što pokazuje Đermano Ćićo Senjanović, od milošte zvan Cretino, Imbecile!, mi smo naše silnike počeli iskreno - voljeti!
Čestitam!
Zaista čestitam Ćići Senjanoviću koji tako iskreno voli čovjeka koji nas jedini može bezbolno odvesti u EU, i ujedno se i sam zahvaljujem na tome što me se još nije ubilo.
Svaki dan kad se probudim za mene je čista premija!
Jer, iako nisem Varaždinec, i ja sem Domovine sin!
Imal jesam jen kaput, i...idemo dečki, vužžžžgiii....ajmo, Ćićo, gas, gas...