NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 02.03.2008.

ĆIROHITO

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

18.02.2008. (09:39)

Molio bih za trenutak pažnje: imam zaista senzacionalnu vijest!
Molio bih vas da zapamtite današnji datum. Ne zbog proglašenja nezavisnosti Kosova, jer to se uostalom dogodilo na jučerašnji dan, nego kao datum obnove hrvatskog nacionalizma. Jest, naravno, tu je on stalno, zapretan u pepelu predaje, sjećanja, pjesama i mitova, ali danas je postao eksplicitan, kao što sam posljednjih godinu, dvije upozoravao:
- U Hrvatskoj imam puno prijatelja Srba i nisam šovinist, ali Srbi opet vladaju! I sad me tuže neki Srbi...
Ćiro Blažević

E, sad.
Možete vi do imendana govoriti da je Ćiro prolupao, da je stari ishlapjeli jarac, itd.itd., no sve su to samozavaravanja ousidera, ljudi koji ne poznaju Zagreb.
Kao dečko kojemu je Teslina dnevni boravak, objasnit ću vam stvar:
Ako je Ćiro ovog uvjerenja, bez obzira na sadašnju aficiranost slučajem Mraović, onda je to službena verzija, jutarnja kateheza uz kavicu, statement građanskog Zagreba.
Nema to veze s Ćirinim sentimentom spram Tuđmana: ako već i Ćirohito priča da Srbi opet vladaju, evo Houre ponovo na Trgu za godinu dana!
Tko to ne razumije, taj ništa ne razumije!
A govorio sam vam ja: Sve je cool dok se ne uzbibaju polarna krzna i ne zapjeva Zadnja Ruža! Kad gospođe što u lisičjim bundama u Lisinkom adoriraju kult Emira Kusturice, diveći se jurodivoj istini intaktnog ciganskog života, iznenada obuku majice: Dinamo prvak!, kao osamdesetih, ili, kao devedesetih, kad izvedu i dječicu na Trg da osjete miris slobode u zraku, onda se može kazati da je to ako ne početak kraja, a ono je svakako kraj početka!
Konačno, sve je tome vodilo: prvo je upriličen koncert Jugoslavena, na kojemu je Bregović tulio da ravna-ti-je-Ju-go-sla-viii-jaaaa, potom je red došao na Thompsona a svi na stadionu ustaše, pa sad kreće mainstream, i to kak se šika, tipično horvacki, kak Reakcija: ta, tko je mislio da će po kući talambasati Jugoslaveni, u susjedstvu Radikali, odvajati se Kosova, a hrvatski će nacionalizam sve to mirno gledati iz platinastog šatora?!
Može jedan predivan primjer iz prve ruke?
Naša je Cveba idealan svjedok. Ako među nama postoji arhetipska agramerska gospođa, onda je to Cveba. Pa, poslušajmo je, kad je nista znali slušati na vrijeme:

"....dobro, Nesho, uza svu svoju najbolju volju, ja ne vidim zakaj si se tak nahrustil u ovaj subotnji dan. Pa da bu HDZ ostal na vlasti, o tomu pevaju svi gornjogradski vrapci, nije to nikaj novega, ja, koja politiku pratim stvarno izdaleka, iskljucivo preko medija, i ne osjecam pravi puls gradjana, kod nas ne vidim nikakovih novosti u odnosu na prethondno predizborno razdoblje, niti se iznjedrila neka nova, socijalnija alternativa niti medj' aktivistima imamo karizmu, mi smo mali narod, kod nas se jemput u sto godina dese Osobe, a kam se tebi zuri, ak smem pitati, ti bi htel sve doziveti za vreme svojeg malog zivota, pa hodi ti u politiku ( kako si i zaprijetio ), primi se posla, zmisli strategiju i probaj ju prodati. ja nemrem jerbo se vu to ne razmem, naj se srditi na hrvatski puk koji bu glasal kak bu vec glasal, kod nas gore je mocvara gdje se nekaznjeno more delati kaj se hoce, to je narod prihvatio kao sudbinu, a valjda smo takvi, hebi ga, meni je narafski jako zal da je to tako ali dok nova generacija ne stasa i artikulirano ne podastre kaj hoce to ti bu bilo tak."
03.03.2007. (15:54)

Kako je Cveba znala da bu HDZ ostal na vlasti?
Isuse, vi još uvijek ništa ne razumijeta! Kakvi ste vi idioti!
Ne, nije to Cveba znala, nije ona niš predviđala. Cveba je samo glasno izrekla volju većine. Većine kojoj, ako smijem kazati, pripada: volju građanske Hrvatske. Jugoslavenski tisak stoga i vrši ovu presiju na građanstvo o razdvoju nacionalnog i građanskog jer i predobro zna, zahvaljujući radu lijeve teorije, da je nacionalno od građanskog neodvojivo, jer građansko spada u materinje krilo nacije. Jedino, ti nacionalisti, a Jugoslaveni su na granici fašistoidnosti, i to s one druge strane, jer iskonski do istrebljenja i zatiranja mrze sve ostale nacije bivše Jugoslavije - stoga su ih raseljavali, iseljavali i progonili! - zahtjevaju kao svaki parazit svog domicilnog građanina, svoje (izborno) tijelo. U konačnici, svoju državu, izgubljenu državu! Kako se nacionalizam uvijek tumači u kategorijama organskog zajedništva i slično, jugoslavenstvo je ovdje sasvim shvatljivo kao virus, i to savršeno poznat i medicinski sankcioniran virus: virus varicella-zoster; virus koji izaziva i uzrokuje Herpes zoster. Pogledajte opis te bolesti:
"To je bolest odraslih osoba, djece samo izuzetno. Nakon što je osoba preboljela vodene kozice, virus ostaje u stanicama spinalnih živaca, no može se ponovo aktivirati u slučaju slabljenja imuniteta – kod tjelesne ili emocionalne traume ili teške bolesti. "
Ha, ha, ha, konačno je dakle riješena enigma hrvatskog jugoslavenstva: riječ je o Herpes zosteru nacionalnog bića, bolesti koja se preselila u živce i aktivira se slabljenjem imuniteta, kod tjelesne ili emocionalne traume! Divno!
Nacionalni se korpus, u svoj svojoj organskoj cjelovitosti, bori za narodno zdravlje s virusom i infektom jugoslavenstva, koji samo čeka da nam oslabi imunitet pa da nas shrva!
Odlično tumačenje, nije li?
Evo, Cveba je dottoresa, neka ona kaže!
Jedini je problem taj što je i hrvatski, kao i svaki drugi nacionalizam inherentno imbecilan: ne može razmišljati! To će i dovesti do tragedije: vidite, Ćiri su opet krivi Srbi! Ne Jugoslaveni, nego Srbi!
I nije tu Ćiro osobno kriv, ne, on je sasvim nedužan, koliko već može biti, i barem za grijeh gluposti.
Kriva je ta imenentna nesposobnost apstrahiranja: nacionalizmu treba konkretan drugi, drugo nacionalno biće, drugi korpus, drugo tijelo, drugi organizam! Jugoslavenstvo je izvan njegova vidokruga, jer, ono je apstraktno: Jugoslaveni su Body Snatchers, oni su abortirali svoje rođenje iz duha nacionalne fantazme - Jugoslavija je propala prije no što će jugoslavenska bastardna nacija postati dominantna i većinska! To je za Ćiru, kao nacionalista, apstrakcija. Za njega se Jugoslaven nužno ukazuje u liku Srbina. I to je ta trostruka hrvatska tragedija: tragično je sve ovo za Hrvate, nesposobne da se emancipiraju od te autoimune bolesti nacionalizma, za Srbe, koji će i opet krivo biti označeni kao glavni uzročnik oboljenja, i, konačno, za Jugoslavene, koji nikako da se suoče s vlastitom istinom kao nacionalnom: hrvatski Jugoslaveni naprosto ne mogu podnijeti život u Hrvatskoj kao Hrvatskoj, bila ona socijalistička ili nezavisna republika, i to će ovdje rezultirati još jednom kalvarijom. Pomisao da bi se moglo proći lišo sasvim je idiotska: puške postavljene po zidovima prvog čina daleko su od opaljenja, kako u postdaytonskoj BiH, tako i u Makedoniji. Hrvatska ni po čemu tu nije izuzetak, kako nam glasno i jasno govori Ćiro Blažević.
On je stari jarac? Da? A što mislite, što onda govore Ćirini sinovi? A ako oni to govore, što mislite što govore klinci koji za njih navijaju? I tu smo već u obiteljima, kaj ne?!

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Kad sam se u petak probudio, u vrhu naslovnice New York Timesa, naravno na Internetu, stajalo je «1 in 100 U.S Adults Behind Bars, New Study Says». Riječ je o tome da od oko 230 milijuna odraslih Amerikanaca njih 1,6 milijuna je u nacionalnim zatvorima, i još je oko 750 tisuća u lokalnima, pa je dakle računica točna.
Da malo pojasnimo koliko je to puno. U Hrvatskoj je, po istoj studiji, u zatvoru oko 4200 ljudi, a trebalo bi ih biti oko 36 tisuća, da se izjednačimo s Amerikom (a i da je pravde i poštenja, mislim kao u Americi.).
Takodjer, zatvorenici bi tad imali pravo slobodno izabrati one koji ih predstavljaju u parlamentu, u mjesto onih koji su se obavezi izmigoljili.
Ali, pustimo šalu na stranu, što bi rekao veliki vodja, pokoj mu duši. (Prvo sam mislio da je to rekao Račan, a onda sam pomislio možda je Tudjman ili čak Tito, nek im je laka crna zemlja.) Dakle, statistika je okrutna: svaki petnaesti Crnac stariji od osamnaest je u zatvoru; ne - iskusio je zatvor, ili ima sanse da zavrsi u zatvoru, nego trenutačno je u zatvoru. Kad se ubroje oni koji su su vec to iskustvo prosli i oni koji će to proći, posteni americki Crnac definitivno ne moze izbjeci susret s kriminalnim miljeom.
Svaki deveti Crnac izmedju 20 i 34 godine je u zatvoru, dok je onih preko 55 godina malo. Bijelci su u prosjeku, a medju Hispancima je jedan od 36 u zatvoru (govorim cijelo vrijeme o muškoj populaciji).
Amere naravno najviše brine koliko to košta. Puno. Mene to ne brine pa o tome neću pisati. Ima jedan fakt međutim koji je zgodan. Ovih dva i pol milijuna Amera ima zdravstveno, za razliku od šezdeset milijuna prijatelja iz istog socijalnog sloja koji nemaju ni osnovnu zaštitu, pa doktoru mogu samo ako se bace pod auto ili ako nekog barem napadnu, i to je zapravo glavna tema ovogodišnje predsjedničke kampanje.
Ja mislim da te dvije činjenice imaju veze, to da ih šezdesetak milijuna nema zdravstveno, a da ih je 2,3 milijuna u zatvorima. Možda veza nije baš onakva kakvu sam sugerirao, al mislim da neka tajna veza postoji.
Ali, iako su američki zatvori skupi, izgleda da su efikasni. U posljednjih dvadesst godina, piše NYT, stopa nasilja pala je 25 posto, što je oko 1 posto godišnje. Znajući da se broj zatvorenika samo lani povećao 25 tisuća samo u nacionalnim zatvorima, ispada da ih brže zatvaraju nego što se smanjuje postotak kriminalnih djela.
Druga je država na istoj ljestvici – Rusija. Ondje je u zatvoru tek blizu devetsto tisuća ljudi jer su neki kao što znamo pobjegli u London i kupili nogometne klubove. Što me iznenadilo, Čeha ima oko 20 tisuća u zatvoru.
Šta se tiče Amerike, mnogi od čitača ovog bloga imaju svoja neposredna iskustva s tom zemljom pa se neću svojim iskustvima “besramno hvaliti” što bi rekao Kuljiš.
Eto, citiranjem Kuljiša stvar sa američkim zatvorenicima došla je svom kraju. A i skinuli su je s naslovnice New York Timesa.
- 00:49 - Komentari (31) - Isprintaj - #


View My Stats