NEMANJA: SMIRENOUMLJE

GANZ NEUE DVORI



Ako već ne kane opljačkati Fort Knox i otuđiti američke zlatne rezerve, tamošnji filmski kriminalci uglavnom se udružuju u zločinačke organizacije iz, za ovdašnje okolnosti, sasvim neshvatljivih razloga: par milijuna dolara koje pljačkaju celuloidni gangsteri Hollywooda, u Hrvatskoj su taschengeld. Ovdje milijuni pršte na svakom koraku, i, što posebno pogoduje poduzetničkom duhu, država se drži klasične devize: Non olet!; nitko ne pita za porijeklo kapitala, naime.
Kako vrijeme odmiče, privatizacijske sume koje su devedesetih alibirane donacijama dijasporičnih rodijaka postale su dirljivo neznatne: u epohi graditeljske euforije koja trese Hrvatsku, čak i u konvencionalnom građanskom razgovoru sasvim je legitimno spomenuti cifru od par desetaka ili stotinjak milijuna eura a da se nitko od sugovornika ne lecne, niti ne zapita o statusu takva pripovjedača, socijalnom, financijskom ili narativnom, sasvim svejedno. Kazati: samo zemljište koštat će dvadesetak milijuna eura, u ovdašnjoj je javnosti samorazumljiv izrijek, kao kad se kaže da kiša pada, HDZ vlada, Dudu daje golove a nakon Željke Antunović, u zemlji koja je prošloga desetljeća ratovala, Đurđa Adlešić postaje ministricom obrane. Nešto logično i prirodno, u isti mah, kao diktatura proletarijata ili smjena godišnjih doba, recimo.
Javnost je jednostavno s vremenom postala indiferentna na spomen velikih brojki: kvadrat, zemljišta ili stana, koji je do prije pet godina koštao 2000 DEM, obnoć košta duplo, 2000 eura, i kad jednom bez ikakva racionalnog otpora prodate takav štos, to naime da zemlja na kojoj stojite u ponoć 31.12.2001, u treptaju oka 1.1.2002. košta duplo više iz nekog volšebnog, sasvim spekulativnog i većini nedokučivog razloga, onda zaista everything goes: postmoderna su vremena vremena kojima caruje New Money, i tko se hic et nunc ne obogati, taj ili je idiot ili je idioritmik!
Do prije godinu dana građani su još pokazivali volju da barem kao publika sudjeluju u farsi imena: Otkud lova? Recimo, notorni Ivić Pašalić, morao je jedini dokazivati da njega Hypo prati pouzdanije od SOA-e, što ostali korisnici usluga klagenfurtske štedne zadruge ne moraju činiti, ali to je sasvim druga priča...nu, rečeni je Doktor mjesec, dva uvjeravao naciju da Hypo ima povjerenja u njegov, 20 milijuna eura težak projekt, i - odlično, uvjerio nas je, ili je jednostavno midija, po logici stvari, krenula put novih skandala.
Danas više nema nikakve potrebe bilo kome bilo što objašnjavati: jednostavno se pojavi Danko Branko, ravnatelj korporativnih komunikacija holdinga "Za Dom" ili glasnogovornik engeenering-bureaua "Slobodni zidar", i na tiskovnom konferenciji objavi da njihova firma, koja je u svom dvogodišnjem uspješnom poslovanju sagradila dvije urbane vile i supripadajuće četiri garaže i isti broj psećih kućica, investira u izgradnju aleje nebotičnika, solitera i oblakodera ciglih 645 milijuna eura. Samo će zemljište koštati 120 milijuna! Otkud lova? Strani partneri. To je novi moment: umjesto izvanzemljaka odjednom su u igri strani partneri, i tu je spici kraj: kažeš "strani partneri" i razgovor je zaključen, sve je jasno, clare et distincte, Q.E.D.!
Pri pokušaju da se sazna nešto o stranim partnerima, metak se može zaraditi nadzvučnom brzinom glasine o tome da se raspitujete tko to tamo gradi!
U svakom slučaju, fascinantniji od realnih podataka, koji su ionako takvi da bismo se svi povješali kad bi saznali istinu o građevinskim poduhvatima u Hrvatskoj, sam je taj prešutni komplot špekulanata i javnosti: odsustvo potrebe bilo kakvog legitimiranja kapitala praćeno ljupkom insitucionalnom nezainteresiranošću za njegovo porijeklo! Otkud je taj složaj moguć? Kako to da s jedne strane javnost postupa iracionalno, ne pitajući (se) prva i najlogičnija pitanja, dok s druge odgovori na ta pitanje ne nedostaju, jer jednostavno nema javne potrebe za njima: u Zagrebu se danas nitko ne pita kako to da firma koja je sagradila jedva dvije urbane vile kupuje zemljište po cijeni od 20 milijuna eura, a da to nikome nije nimalo čudno ili barem interesantno!
Odgovor na ovaj paradoks mogao bi biti vrlo jednostavan: građani se ne pitaju takava sumanuta pitanja jer dobar dio njih i sam sudjeluje u ovoj farsi: Hrvatska je danas naprosto zemlja u kojoj je moguće keširati pola milijuna eura za stotinjak kvadrata stana, a da ljudima koji zarađuju 5000 kn mjesečno na pamet ne padne pomisliti: Čekaj, pa kak to svi oko mene imaju pola milje eura za stan, a ja se jebem nine to five za 750 eura mjesečno!?
Hrvatska je, rječju, zemlja velikih mogućnosti!
Bilo bi prava šteta ne iskoristiti ne jednu, nego svaku pojedinu od tih mogućnosti. Kao u vicu sa starim i mladim bikom, što je opet sasvim druga priča.
Potom se može živjeti i u Parizu ili Toskani; cijene su egal, a ujutro, na kioscima, nema "Jučernjaka", niti se živi kao da nema sutra, ili barem "Sutra". Prava idila. Raj na zemlji.
I, da...nemojte ni pokušavati saznati tko je investitor, tko gradi, tko govori, who is who u cijelom ovom kolopletu budalaština. Ionako znadete o čemu je riječ.



Skupi projekt: Neboder i tri zgrade stajat će oko 160 milijuna eura, a kvadrat stana prodavat će se po 5 tisuća eura

Unikatnih 96 stanova, bazeni, saune, dvorane za streetball, wellnessi i lounge barovi bit će dio luksuznog stambeno-poslovnog kompleksa rezidencijalnog tipa koji bi se već krajem godine trebao početi graditi na mjestu današnje Kupske ulice na Martinovki.

Život u “Residences complex Martinovka” bloku nalikovao bi boravku u najboljim hotelima, pa je tako prva etaža triju deveterokatnica predviđena kao recepcija i lobby, dok bi se na krovu zgrade trebali nalaziti sunčalište i squash tereni. Drugi kat je kat za “opuštanje” gdje će se smjestiti sportski i relaksirajući sadržaji, a na toj etaži objekti će biti međusobno povezani ostakljenim mostovima.
Svaki stan bio bi drukčiji, a na katu bi ih bilo najviše pet, odnosno na posljednjoj etaži nalazila bi se samo dva. Površina stanova bit će između 90 do čak 350 četvornih metara, a prodajna cijena jednog “kvadrata” iznosit će prema investicijskom planu pet tisuća eura. Isto toliko stajat će i poslovni prostor u neboderu od 20 katova, koji bi trebao biti sagrađen južno od stambenih zgrada, uza samu Vukovarsku ulicu nasuprot Eurotoweru.
Prema projektu arhitekta Darka Miklića iz tvrtke Arhitektura Populus, ukupna vrijednost investicije je oko 160 milijuna eura, u što je uključen otkup zone omeđene Kupskom, Sutlanskom, Unskom i Ulicom grada Vukovara, gradnja rezidencije i nebodera te zelena zona s podzemnim garažama.

- Ključni ugovori su potpisani, a ostatak će se potpisivati tijekom ovog mjeseca. Ugovoreni iznosi isplatit će se do 31. siječnja, a otkupna cijena izgrađenog zemljišta većinom se kreće oko tri tisuće eura. Otkupljuje se 19.616 četvornih metara zemljišta, a cijene otkupa iznose 20 posto ukupnih prihoda - objasnio je projektant Darko Miklić.

Investitor budućeg kompleksa Martinovka je tvrtka Novi dvori, čiji je direktor Dražen Krčmar potvrdio da je veoma zainteresiran za ovaj projekt.

- Još zbrajamo koliko će sve stajati, jer ne možemo ući u ovako veliki projekt dok nismo sigurni u sve troškove. Zainteresiran sam, a u posao bismo ušli s partnerima iz inozemstva. U načelu sam pristao na otkupnu cijenu do četiri tisuće eura, jer više nitko ne prodaje zemlju po cijeni koliko ona vrijedi, već po onome što će na njoj biti sagrađeno - objasnio je Dražen Krčmar.

Parcele na kojima bi trebao biti sagrađen neboder na uglu Plitvičke i Ulice grada Vukovara, ukupne površine 3035 četvornih metara, “čiste” su za kupoprodaju. Taj dio obuhvaća i kućne brojeve 17, 19 i 21 u Kupskoj ulici, a investitori su s vlasnicima većinom dogovorili cijene otkupa. Stambena zgrada na broju 19 gradsko je vlasništvo, no kako je objasnio arhitekt Darko Miklić, s Gradom će se o njihovu zemljištu pregovarati u sljedećoj fazi. Potrebno je otkupiti oko stotinjak stanova i kuća.
Projekt je u skladu s postojećim urbanističkim planom uređenja istočne Martinovke, njegova je izrada koordinirana te je u završnoj fazi. Ako stanari pristanu na prodaju nekretnina, ostakljeni neboder i tri luksuzne stambene zgrade na Martinovki, koja je kombinacija poslovnih zgrada i ostarjelih privatnih kuća, konačno će označiti transformaciju stare trnjanske četvrti u zagrebački city.