NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Für Dita von Teese

O erotoposu dirkanja

Nikola Visković



Odlomak iz rukopisa Toposi erotike s događanjem iz ljeta 1969. između splitskog brijega Turska kula i Rive


Hector Zazou & Björk, Vísur Vatnsenda Rósu



“Dobro, moj vrijedni učitelju”, reče Rita kad su krenuli s Turske kule prema gradu, “okončajmo s toposima cunnilungusa i fellatija, a sad reci nešto o onom drugom, osamljeničkom milovanju...” “Zašto samo osamljeničkom?”, odgovori doktorant, “radosti i tuge masturbacije, muške i ženske, prednje i stražnje, mogu biti i samotne i društvene, vlastoručne i drugoručne, heteroseksualne i homoseksualne...” “Imaš pravo... Ali, kako to prednje i stražnje?” “Pod masturbacijom se misli na razne načine nadraživanje spolovila, ali tome možemo s pravom dati jedno šire značenje koje obuhvaća i nadraživanje anusa, koje uzrokuje skoro istovrsni užitak. Strasni sodomist markiz de Sade je iz zatvora godinama tražio i dobivao od svoje supruge precizno opisane navlake (étuis) i flašice (flacons) za svoje analne naslade, o čemu je ostavio savjesno ispisanu evidenciju...”

Dvoznačnost snošaja i njegovih produžetaka

“Imat ćemo u vidu to šire značenje”, složi se ona, “ali sada ipak pričaj o onom užem, uobičajenom maženju...” “To je tema za jednu još nenapisanu knjigu. I opet treba reći da tema ima predmet širi od tog tvog uobičajenog maženja, jer ako se ne držimo čisto etimološkog značenja manustupratio, bluda s rukom, već slijedimo funkcionalno značenje nadraživanja spolovila, onda su i cunnilingus i fellatio također radnje masturbacije – masturbacije ustima!” “Još jedno širenje značenja!”, zapazi Rita, zbunjena tolikim erotološkim redefinicijama. “Da, potrebno je naglasiti bitnu srodnost ta dva načina milovanja s manustupratio radi shvaćanja njihova mjesta u topici erotike. Naime, ako je milovanje ili draganje osnovna čestica erotike, to jest temeljni čin izazivanja spolnog milja i dragosti, i to u vizualnom, verbalnom ili taktilnom odnosu, onda je način milovanja koji nazivamo masturbacija zapravo surogat ili simulakr snošaja. A snošaj, fututio, jest nesumnjivo jedini spolno-biološki cilj, ali ujedno tek najprimitivniji od više ciljeva erotike. Erotika računa sa snošajem, i štoviše upravo ona izmišlja njegove masturbativne simulakre radi produžavanja snošaja preko njegovih bioloških ograničenja, no njoj je važno i nadvladavanje snošajnog užitka radi dostizanja nekih novih naslada mimo seksualno-prokreativnih potreba.” “I ona to postiže”, potvrdi Rita, “biološki nepotrebnim i nemogućim sredstvima fantazije i milovanja pogledima, riječima, poljupc?ma i dodirima!” “Tako je! Zato je važno shvatiti dvoznačnost snošaja i njegovih produžetaka u erotici: njihovu golemu ulogu u erotskom uživanju, pa i ulogu krajnjeg pokretača erotske opsjednutosti, ali i njihovo ugrožavanje tog užitka kad se zbog neukosti i lijenosti povlašćuju i suprotstavljaju drugim i trajnijim milovanjima. Zato erotika štedi i kolikogod može odgađa užitak snošaja i njegovih simulakra, a uzgaja polifoniju milovanja.” “Razumijem. Tako dolazimo i do tvoje redefinicije perverzije kao reduk?ije spolnog užitka na jedan način milovanja, primjerice samo na sadističko nasilje, ili na voajerizam, ili na masturbaciju, ili na snošaj...” “Da, i na snošaj, jer ako zadržimo moralistički kompromitirani izraz perverzija u takvom kulturalističkom značenju, onda treba i jebačku monomaniju, lišenu drugih milovanja, smatrati najprimitivnijom i najraširenijom od svih perverzija i nešto skoro strano erotici – jer svodi spolnost na njezino primarno i najprostije sredstvo užitka.”

Potreba za nadzorom spolnog užitka

Stigli su do mostića nad usjekom željezničke pruge, naslonivši se načas na njegovu ogradu, kad je s tog uvodnog razjašnjenja doktorant pristupio traženom toposu. “Masturbacijsko milovanje ima dvije glavne funkcije: prvo, ono je surogat snošaja kad izaziva biološko rasterećenje žudnje u nedostatku spolnog partnera, i drugo, ono je simulakr snošaja kad izaziva erotsko uživanje s jednim od najžešćih spolnih draženja. Prvo se događa mladima u pubertetu i odraslima koji ne mogu doći do koitusa – samcima, pastirima, vojnicima, bolesnicima, starijima, za S tvorenicima poput Sadea... O dječačkim uživanjima i strahovanjima od dirkanja piše realistično Sir Henry Spencer Ashbee u My secret life, uključujući i onaj sweepstake od pet mladića:

Pet šaka je drkalo što se brže moglo, kurčeve glave od sjajnog crvenila naduvavale su se kao da će prasnuti. Odjednom netko povikne p r v i!,

dok su kapi guste tekućine letjele...

Drugo se događa svakoj osobi, neovisno o tome može li ili ne može tucati, s učestalošću i načinima koji ovise o individualnim naravima, kulturi i prilikama. A jedno i drugo je u civilizaciji, zbog više razloga, uglavnom osuđivano.” “Zašto?” “Prvenstveno zbog potrebe onih koji imaju društvenu moć da nadziru spolni užitak, budući da nekontrolirani užitak lako postaje izvor opasnih sloboda, transgresija tabua i prijetnji uspostavljenim i neupitnim međuspolnim, radnim, porodičnim, vlasničkim i političkim odnosima.” “Postoje li društva gdje masturbacija nije osuđivana?” “Da, neke arhaičke zajednice ne pridaju negativna značenja golotinji, milovanjima i slobodnom snošaju. Još u antičkoj Grčkoj, prenosi Laercije, razbarušeni je Diogen natezao kitu nasred ulice i mudro žalio što ne može istom lakoćom zadovoljiti gladni želudac, a Marcijal je pjevao

Zakuni se, Ligdo, da ćeš doći

u sat i mjesto kad te budem zvao.

Poslije ležanja dugog i čekanja teškog

lijeva ruka dolazi da te zamjeni.

no već tada je masturbacija već bila nedostojan ili smiješan čin. U razvijenijoj civilizaciji postaju sablazan svaka javna golotinja i žešći izrazi spolnih strasti, a uz to se smatra jadnim i smiješnim da čovjek sam sebe spolno zadovoljava zbog toga jer ne može ili ne želi imati spolnog partnera, pa stoga i biološku i erotske funkcije masturbacije i drugih milovanja opterećuju strah, stid i grižnja savjesti. Međutim, važno je znati i to da kad društveni poredak zabranjuje masturbaciju i druge perverzije – analni i oralni seks, homoseksualnost, spolno nasilje i incestuozne odnose, on istovremeno mora, zbog stvarne nemoći da otkrije i kazni te prekršaje, sve to dobrim dijelom ignorirati i tolerirati u nevidljivoj privatnosti muškaraca i žena!” “Pri čemu je, čini se, moralna i pravna represija ženske masturbacije i lezbijskih sklonosti nešto tiša i blaža!” “Istina. U jednome i u drugom žene su slabije terorizirane, sve do toga da moderna pedagogija gotovo ne mari za žensku masturbaciju i da moderna zakonodavstva inkriminiraju samo protuprirodni blud između muškaraca, ali ne između žena! I ne vidim drugog objašnjenja te pojave do niskog socijalnog statusa žene, njezine beznačajnosti u odnosima moći i odgovarajućeg ignoriranja ili podcjenjivanja njezine spolnosti kao nečeg osobito kvarnog, slabog i pasivnog, o čemu se i ne vrijedi društveno brinuti preko granica osiguranja djevičanstva i bračne vjernosti...” “A možda to ignoriranje i podcjenjivanje dolazi i od pogrešnog mišljenja da žene nemaju veće potrebe uživanja i nadraživanja!” “Ne vjerujem. Muški zakonodavci nemaju tako dobro mišljenje o ženi, a i mnogi povijesni dokumenti, vjerski i svjetovni, ističu naprotiv da je slabost žene u njezinoj navodno nerazumnoj senzualnosti i strasnosti.” “Sada mi dolazi na pamet i to”, Rita će, “kako se žene međusobno slobodnije dodiruju, a muškarci međusobno ne idu u tome dalje od rukovanja i tapštanja po ramenu!” “Razumije se, ta je sputanost izraz našeg osobitog društvenog dostojanstva i nedodirljivosti, tako da je svaki međumuški dodir preko toga sumnjiva afektivnost koja dovodi u pitanje virilnost. No iz istog razloga mi možemo bez posljedica tapštati žene po stražnjici i drugdje, a one nama ne to rade, jer bi time tobože dovele u pitanje njihovo žens?vo.” “To će promijeniti androginija i neautoritarnost prema kojima ide čovječanstvo!” “Nadajmo se, draguška, svima nam treba mnogo više dodira i afektivnosti!”

sneaker pimps, six underground



Osuda grešnoga gubitka sjemena

“Ali, idemo dalje”, proslijedi on, dok mu je obla mekoća dojke u hodu uznemirujuće dodirivala nadlakticu, “u zapadnoj civilizaciji spolne represije vrlo rano se ispovijedaju dva osnovna razloga odbijanja masturbacije – moralni i ekonomski razlog zaštite prokreacije i medicinski razlog zaštite zdravlja. Prvi se zacijelo tiče muške masturbacije i sadrži uvjerenje da je sperma toliko dragocjena tvar da je treba štedjeti i izlijevati samo u ženinu utrobu, a da je izlijevanje izvan ove povreda božanskih, društvenih i bračnih ciljeva. Tako već u Postanku stoji da Onan ispušta sjeme na zemlju radi toga da bi izbjegao svojoj leviratskoj obvezi oplodnje bratove udovice, i to uvrijedi Jahvu, pa i njega pogubi; zato je masturbacija nazvana onanija, ali neispravno, jer Onan ne masturbira, nego čini coitus interruptus – ali iz toga bi se po analogiji moglo zaključiti na istu takvu osudu masturbacije. Kršćanstvo, pak, kojemu je masturbacija i poseban problem nevjenčanog svećenstva, muškog i ženskog, osuđuje samomilovanje još i kao izraz grešne pohote, naročito strogo kroz pero Tome Akvinskog, ali se u praksi tokom stoljeća ipak ne okomljuje odviše na tu ljudsku slabost koja tobože prijeti svetoj bračnoj dužnosti prokreacije i duhovnoj čistoći. No, i usred današnje seksualne revolucije vatikanska se Kongregacija za doktrinu i vjeru ponovo nepotrebno upliće u spolne običaje kad krajem 1968. donosi deklaraciju osude grijeha masturbacije, predbračnih odnosa i homoseksualnosti, istina, s dosta negativnim odjekom među vjernicima. A evo kako je još u moderno doba jedna crkvena uputa ispovjednicima, od kubanskog mons. Antonija Marije Clareta i objavljeno u Manuel des Confessions Mauricea Lachętrea iz 1875., opisalo djevojački grijeh dirkanja:

Peccato quae committere sollent puellae in hac materia sunt: 1. Pollutionem faciendes, aspicientes et tangentes seipses...

(Grijesi koje čine djevojke u ovoj materiji su: 1. Prljanje gledanjem i diranjem sebe; 2. Milovanje dlanom gornjeg dijela posude (vas); 3. Dodirivanje prstima klitorisa u posudi; 4) Unošenje prsta u posudu; 5. Unošenje drva ili drugog predmeta sličnog muškom udu u posudu; 6. Oslanjanje spolnih predjela na stol, na zid, ili trljanjem na stolicu, ili na nogu kad se sjedi na podu, ili ukrštanjem bedara s pritiskom, itd.)

Tangendo se turpiter cum una, vel cum aliquibus puellis...

(Dirajući bludno jedna drugu, ili među više djevojaka...)


Osudu grešnog gubitka sjemena iskazuje i Shakespeare u jednom od svojih ranih soneta, kojim poziva mladića da se vjenča i osigura sebi potomstvo:

For having traffic with thyself alone,

Thou of thyself thy sweet self dost deceive.

Then how when nature calls thee to be gone:

What acceptable audit canst thou leave?

Ali time pjesnik nagovještava i ono već izrazito ekonomsko ili utilitarno tumačenje muškog samozadovoljavanja kao nekorisnog i neumjerenog trošenja jednog vrijednog resursa radi nerazumnog osobnog užitka koje će uskoro zavladati u građanskoj ideologiji. Zbog tog utilitarnog razloga se masturbacija sve do naših dana ponekad naziva caresse stérile, kao što se i homoseksualna ljubav naziva amour stérile. Ipak, i buržoazija je sve do 18. stoljeća to rukouživanje samo moralno osuđivala, ne progoneći ga pravno kao što je progonila homofiliju; dobar primjer je ponašanje uglednoga građanina Samuela Pepysa, koji je u 17. stoljeću dnevnički bilježio svoja samomilovanja jednakim mirom kao što će tri stoljeća kasnije činiti filozof Ludwig Wittgenstein u svom vojničkom dnevniku, a Pepysu se savjest uznemirila tek kad se dirkao u crkvi za vrijeme božićne mise promatrajući kraljicu i dvorske dame. Inače, europska književnost sve do renesanse stidno prešućuje to milovanje, napuštajući satiričko ruganje masturbatorima kod Marcijala i Juvenala. Masturbaciju ne spominju ni trubaduri, ni pučkim fabliaux, ni Boccacciove i druge tadašnje škakljive priče. Taj antički erotopos uskrsava tek s nekim djelima renesansne erotike, primjerice s Aretinovim Raggionamenti, gdje se ponovo progovara (nakon davne Lisistrate) i o ženskoj masturbaciji, kao i u pjesmama Hecatelegium od Pacifica Massimija:

Predugo mi kur pičkicu ne vidi,

I predugo mudama ne tucka muško crijevo.

Krut je danju, krut je noću, nikako

Da klone, u svako doba podignute glave.

Zar nema dječaka il djevojke da molitvu čuje?

Nitko da dođe? morat će desnica raditi svoje.



Libertinsko 18. stoljeće

To stanje općeg prešućivanja i izuzetnog imenovanja traje sve do libertinskog 18. stoljeća, kada prvi put u povijesti dolazi do otvorenog i žestokog sukoba neprijatelja i prijatelja užitka drkanja. Tada će književna erotika usvojiti to milovanje kao dragocjeni način usamljeničke i ljubavničke sreće, pa se ono u poemi nepoznatog autora La Masturbomanie iz 1820. čak slavi kao najsamostalniji i najfilozofskiji od svih ljudskih užitaka, ali će istovremeno dotad umjerene osude masturbacije zbog morala i ekonomije prokreacije prerasti u njeno mnogo žešće odbijanje zbog tobože znanstveno-medicinskih razloga.”

Dvoje peripatetika su stigli na Rivu, pod opadajućim kasnoljetnim suncem, i uz more Andrea proslijedi. “Na jednoj, slobodarskoj strani, tu bitku su pobjednički vodili prosvijećeni libertinci. Među prvima, s nekoliko soneta i mnogo humora, Giorgio Baffo, najveći prijapski pjesnik po mišljenju Apollinairea:


Prvo ćemo o užitku

Natezanja dobrog kura:

Kad jebemo Mariettu i Magdalenu

I istog trena svaku drugu pičku.

...

Nema spora da je posao dobar:

Novac ne moraš iskesati

Ni za ženom ludovati.

...

Istina, na taj način ne stvaraš

Ni svece ni doktore Sorbonne,

Ali također meso za stratište sparaš.


Zatim je pjesnik Alexis Piron u svojoj Odi Prijapu pjevao o Diogenesovom užitku:


Vidim tog vrijednog kinika,

Kojeg nitkov neki nazva psom,

Kako svoje koplje drka

U brk građaninu atenskom.


Ipak, u ovoj stvari je najznačajnije d’Argensovo djelo Thérčse philosophe, iz 1748., u kojemu ljubavnici ne samo mirno uživaju u uzajamnom dirkanju nego i razvijaju pravu teorijsku, hedonističku i antinatalitetnu apologiju masturbacije. Grof Boyer d’Argens se družio s Holbachom i Diderotom, za njega Casanova kaže da je čestit i voluptuozan, ljubazan, prijatan, odlučan epikurejac, i Sade ga visoko cijeni, a Pintard ga u Le libertinage érudit svrstava među najistaknutije epikurejce 18. stoljeća. I dok je Sadeova erotika usmjerena sodomitski i mučiteljski, a kod Restifa de la Bretonnea je incestuozna, d’Argensova erotika je izrazito masturbativna, uz zajedničko svojstvo prvoga i trećega da svoje razvratne priče omataju u filozofska i antireligiozna razmatranja.” “Kakva je ta apologija masturbacije gospodina d’Argensa?” “U spomenutom djelu on najprije prikazuje kako u jednom provincijskom mjestu bigotna majka sedmogodišnje Thér_se uspaničeno otkriva da djevojčica u snu miluje svoju macu. Zatim učeni opat T., materijalist i bezbožnik, obrazlaže svojoj ljubavnici, gospođi C., a petnaestogodišnja Thér_se sve to potajno sluša, da je Bog zapravo sveobuhvatna Priroda, da su moral i religija društveno nužni instrumenti moćnika, upravljeni naročito protiv žena, da Priroda ne teži ustezanju nego uživanju, i da je prostitucija potrebna za zdravlje nevjenčanih muškaraca i za javni interes smirenja požude. Međutim, nastavi opat filozof, ženama ne odgovara slobodni snošaj, zbog opasnosti od začeća i od gubitka ugleda, te stoga one trebaju tražiti olakšanje svojih chatouillements excessifs u samomilovanju, ručno ili s pomoću ingeniozne sprave godemichis, no na sve to gospođa C. se pomalo buni zbog diskriminacije žena. Onda se opat T. i gospođa C. upuštaju u takve male obrede uzajamnih ručnih milovanja, za razliku od velikih obreda snošaja, pa će tako i voajerka Thér_se steći naviku da se barem jednom na dan usrećuje svojim petit exercise ordinaire. Potom, kad se Thér_se preselila u Pariz, jedan prosvijećeni plemić se žestoko zaljubio u nju i obećao joj vječnu vjernost i udoban život na svom posjedu, a uz jamstvo da je neće siliti na koitus sve dok se sama za to ne odluči. Nakon savjesnog proračuna koristi, djevojka na to pristane, te se neko vrijeme njih dvoje zabavljaju isključivo igrama ručnog maženja njene mace i njegova mačora. No, pošteni vitez, koji želio i nešto više, dosjetljivo ponudi Thér_si svoju zbirku libertinskih knjiga i slika te je izazove na okladu da blago prijeđe u njezino vlasništvo ako se tokom petnaest dana uspije suzdržati od manuelizma, ili će u protivnom on steći pravo da je potuca. Tada će Thér_se, čitajući Histoire de Dom Bougre i druge uzbudljive romane, a promatrajući lascivne slike, posljednjeg dana uistinu podleći divljoj žudnji i pozvati dragoga da je pokoka, te primiti strijelu koja joj je dotad izgledala tako strašna i sama je staviti u ušću kojemu je prijetila, ali zbog njezina straha od začeća dragi postupi po coitus interruptus – u navlaci njezine ruke dovršavajući svoj put do naslade. I tako su sretni ljubavnici nastavili činiti punih deset godina...” “Zaista strasna obrana jednog nepravedno osuđivanog ili ismijavanog zadovoljstva!”, prosudi Rita.

Kate Havnevik, Kaleidoscope



Pohvale masturbaciji

“Zatim će i Andrea de Nerciat finim riječima opisati”, nastavi erotolog, “kako se Felicija već u svojoj prvoj i bolnoj ljubavnoj noći poigrala sa svojim draganom: Jednom rukom osjetih kako mu srce tuče kao da će iskočiti, a drugom kako mu onaj razjareni dio tijela plamti i trza se... Ruka mi se toliko nježno preda određenim pokretima da je uskoro bila ispunjena..., i time je dragovoljno učinila ono što bi od nje bilo neukusno zahtijevati. A kad je dragi otišao, Feliciju nije napustila obijest, pa ona pribjegne starom iskušanom načinu i zadovoljivši sama svoje želje ponovno zaspe. I još jedan primjer ženskog samomilovanja: u Mémoires d’une demoiselle de bonne famille iz 1877., djelu koje se pripisuje Ernestu Feydeauu, čitamo kako se u samostanskom razredu, za vrijeme zajedničkog učenja, živahna djevojčica Carmen redala pod klupe svojih drugarica dijeleći im užitak prstićima, te se uskoro cijeli razred zdušno predao tom opakom zadovoljstvu.” “Slatke djevojčice Lewisa Carrolla!”

“I Markiz de Sade veliča masturbaciju”, nastavi Andrea, “ali tako što je kao društveni delikt svrstava u ponašanja koja izražavaju prirodni zakon razaranja: masturbator, ubojica, djecoubojica, palikuća, sodomist, to su ljudi po volji prirode i zato oni moraju biti naši uzori... Opsežnu pohvalu masturbacije iznosi istodobno grof Mirabeau u Erotika Biblion, objašnjavajući je kao prirodni užitak koji se odvaja od svog prvotnog cilja, postajući čista radost ili tuga mladih i starih – ovi posljednji uzdržljiviji, ali rijetko čedni. Stvar je započela tako, tvrdi Mirabeau, što se Merkur sažalio nad svojim sinom Panom kad je ovaj noću i danju jurcao po planinama izluđen od jedne škrte ljepojke i podučio mladića kako da se olakša – a što je zatim Pan prenio pastirima.” “Zgodna mitska slika”, zapazi Rita, “ali masturbacija je čin koji je Pan mogao vidjeti i kod životinja, jer se i one u nedostatku spolnog partnera češu o mekane predmete; to sam toliko puta vidjela kod svog pokojnog psića, koji je uživao na jednom jastuku i od čega je ovaj bio poprilično uštirkan...” “Mirabeau još tvrdi da su visokoj grčkoj kulturi neke djevojke usavršile umijeće da ispod stola i nogom daju muškarcima zadovoljstvo koje druge nespretnije izazivaju rukama.” “Baš zgodno! Razlog više da se dami ljube nožni prstići!” “I Apollinaire priča u Jedanaest tisuća batina kako jedna gospođa mazi s obje noge pod stolom vagon-restorana princa Monya. Ali, kako se muška žudnja gasi ili smanjuje s ispaljivanjem, Mirabeau se opravdano zalaže za takvo rukomilovanje falusa kojim se podržava i zadržava, a ne dovršava užitak, zbog čega ga treba izvoditi u beskonačnim istančanim prijelazima, bez žurbe i odgađajući kraj.” “Opet na djelu erotski princip odugovlačenja!” “Razvratni grof pritom shvaća i koliko su važni ne samo sposobnost suzdržanog milovanja, nego i neka svojstva milovanog mjesta – jer, primjerice, mnogo pažljivije rukovanje zahtijeva glavić koji je pokriven prepucijem, pa je zato profinjeno osjetljiv i sklon brzom klimaksu, od glavića koji je obrezan, gol, tvrd i izdržljiviji na duga trenja...” “Zaista? Andreica, baš bi voljela znati....”, ona se nasmiješi tako da se učitelj poboja nekog odviše osobnog pita?ja, no bila je riječ o nečemu manje bezobraznom: “Koliko se to može produžavati?” “To je zahtjevna disciplina! Užitak je toliko tiranski, i u stidnici i u falusu, da je teško s njim upravljati na način da dugo bude na visini...” “Slažem se”, znala je, nažalost... “Sada se sjetih i jedne scene iz prošlostoljetne knjige Odor de femina, gdje sobarica ispire picu svoje gospodarice prije nego što će je izlizuckati, a ova upozorava: Golicaš me, Graciosa, tako ću doći prije vremena!, Ne brinite, Madame, dobro znate da se uvijek zaustavljam u pravi čas!” “Eto što je francuska kultura!”

Na drugoj strani fronte...

“Na drugoj strani fronte oko masturbacije, s usponom europskog racionalizma i scijentizma nastaje najgrublja stigmatizacija tog milovanja – pri čemu se ne smije zaboraviti da je racionalizam 16. i 17. stoljeća također pridonio masovnom progonu vještica. Tu stigmatizaciju proizvodi jedan konzervativni dio medicinske znanosti, i to punih dvjesto godina, sve do sredine našeg stoljeća, kad se medicinska osuda konačno urušila i masturbacija se počela prihvaćati kao normalan spolni i erotski čin. Riječ je o tome da se u 18. stoljeću javljaju liječnici koji tvrde da je masturbacija ne samo moralno zlo i neutilitarno ponašanje nego ujedno i teška prijetnja zdravlju i životu. Tu kampanju je pokrenula anonimna knjižica objavljena 1710. u Londonu s naslovom Onania, or the Heinous Sin of Self Polution, and all its Frightful Consequences in Both Sexes..., no njezin glavni i najslavniji protagonist bio je doktor Simon-André Tissot, s mnogo puta objavljivanim i na desetke jezika prevedenim djelom L’Onanisme, iz 1760., gdje je na kliničkim slučajevima navodno dokazivao kako masturbacija uzrokuje opće propadanje organizma, tuberkulozu kičme, epilepsiju, ludilo, sljepilo i druga oboljenja, pa konačno i smrt. Tissot nalaže dva sredstva protiv tog zla: prvo, antimasturbacijsko odgojno zastrašivanje i nadzor maloljetnika, do toga da mlade nikada ne ostavljamo same sa sumnjivim učiteljima i da spriječimo njihovu bliskost sa slugama, i drugo, određene terapijske mjere nad onima koji su mu uvelike podlegli. Zatim će i dugo važeći autoritet Richard von Kraft-Ebing u svojoj Psychopatis sexualis iz 1886. prepoznavati masturbaciju kao simptom raznih psihopatskih stanja perverzije, dok će doktor Pierre Garnier u L’onanisme seul et ? deux iz 1885. tvrditi da je masturbacija ili simptom ili uzrok satirijaze, nimfomanije, idiotizma, ludila i drugih nevolja, a da su mu izvori višak dokolice, čitanje romana, dulje ležanje, jahanje, i slično; on posvećuje prilično morbidnu pažnju užasu i životinjskoj depravaciji homoseksualne i heteroseksualne oralne masturbacije, kao dovođenja u dodir finih organa usana, jezika i nosa s izlučnim kanalima nečisti kakvi su penis, vulva i vagina, prosuđujući pri tome da su osobito žene sklone oralnom draganju, te za teže slučajeve preporučuje operaciju rezanja klitorisa – to jest oksciziju, kakva se obavlja nad djevojčicama u nekim afričkim kulturama radi gašenja spolnog užitka.” “Pa taj je totalni idiot!” “E, koliko je takvih pod ugledom znanosti! Još i donedavno objavljivana knjiga Physiologie du vice doktora Jeana Fauconeya anatemizira samozadovoljavanje, pa čak plaši psihičkim orgazmom koji dolazi od nadražljivog razgovorom o seksu ili od dugog zaručništva. Koliko je generacija dječaka, djevojaka i odraslih, sve do naših roditelja, obiteljski, školski i javnim mnijenjem terorizirano i iskompleksirano tom pedagogijom – koja istovremeno nabija strah i liječi od homoseksualizma, od takozvane nimfomanije i nekih drugih tobožnjih spolnih psihopatologija! Njoj se izruguju stihovi već spomenute poeme Masturbomanie:

O, masturbacijo nebeska!

Naslada čista i slatka;

Tissot se na tebe žesti

Svojim djelom spretnim;

Ipak, i taj Eskulapov svećenik

Pokazuje mimo svojih pridika

Da drka kao svaki sretnik,

Kraj svih guzova i pičaka.”

U književnosti kao i u zbilji

“Razumije se”, nastavi Andrea, “uskoro će i neki liječnici prihvatiti normalnost masturbacije, poput Havellocka Ellisa s njegovim Studies on the Psycology of Sex ili Magnusa Hirschfelda, osnivača berlinskog Instituta za seksološka istraživanja i pokretača brojnih akcija za dekriminalizaciju spolnosti, te Wilhelma Reicha koji teorijski razobličuje cjelovitu ideologiju sputavanja spolnosti kao građanskom poretku opasne kreativne moći. Ujedno je anketa Alfreda Kinseya, objavljena 1948. s naslovom Sexual Behavior in the Human Male, razglasila istinu da barem 90 posto Amerikanaca masturbira, kao što i nekih desetak posto ima kraća ili dulja homoseksualna iskustva...” “A što kažu istraživanja za žene?” “Nedavno je u Francuskoj oko 20 posto žena priznalo dirkanje u samoći, no podatak je nevjerodostojan, jer je mnogim ženama zbog predrasuda i stida samozadovoljavanje još neispovjediva stvar; međutim, pouzdaniji je i porazan podatak iz tog istraživanja da samo 20 posto muškaraca maze klitoris svojih dragana pri tucanju! Na sreću, sada i?ak postaju sve glasniji medicinski i pedagoški stavovi iz danske Crvene knjižice za učenike od Andersena i Hansena, objavljene 1968. godine: Neke djevojke i rjeđe neki dječaci ne masturbiraju. Oni nisu nenormalni, štoviše, možda su normalniji od onih koji to rade. Neke djevojke i dječaci masturbiraju više puta dnevno, drugi samo više puta tjedno ili još rjeđe. To čine i odrasli, pa i tvoji roditelji i profesori. Ima ljudi koji kažu da je vrlo opasno masturbirati. To nije istina. Drugi će reći da ne treba pretjerivati. Ni to nije istina, iz prostog razloga što nije moguće pretjerivati! Pitajte ih koliko puta, po njihovom mišljenju, smijete to raditi dnevno ili tjedno. Iznenadilo bi me da na to odgovore.”

“Što je s tim milovanjem u novijoj erotskoj književnosti?” “Tu je masturbacija, faire une queue kažu Francuzi, postala standardni erotski topos, iako zapravo još podcijenjen ili podozrivo prihvaćen. Kao i u životu, masturbiraju i u književnosti homofili obaju spolova, pa stoga u Telenyju Oscara Wilda Telenyjev ljubavnik kaže ruka mi je nešto kolebljivo pošla primjerom njegove, i moram priznati da je užitak od rukovanja njegovom batinom bio deliciozan. Isto je i za André Gidea povlašteno muškoljubno draganje. Uzorna je epizoda iz Uliksa kad gospodin Bloom drka kroz džep promatrajući djevojku koja namjerno izlaže noge. A André Breton u jednom razgovoru s desetak nadrealista, objavljenom 1928. kao Recherches sur la sexualité, neobično oštro i protiv većine sugovornika odbacuje homoseksualnost, ali za takozvanu onaniju kaže da je opravdana ako ide uz predodžbe ženstva, kao legitimna nadoknada za neke životne tuge... Uz to, i u književnosti je masturbacija, kao u zbilji, vrijedan dio ljubavničkih igara. Tako u jednom poetskom tekstu iz 1926., koji se pripisuje slikaru Jean Lurçatu: Klotilde s uzdahom šapne: miluj se! Poslušao sam, i njene oči sijevnu, prateći u mojima stupnjeve užitka koje sam dobro poznavao od mladosti. Tjerala me jednim jedinim pitanjem, koji je poticao moj ritam: je li slatko?, je li slatko? I ruke su joj išle uz tijelo, preko rebara, po sisama... U Louysovoj knjizi Trois filles de leur m_re patetična Charlotte uživa samo kad se dirka dok je tucaju u guzu, pa njezin amateur kaže: drkala je tako polagano da joj je ruka izgledala nepokretna, a onda sam i ja, shvativši da voli mirne naslade, izvodio u njezinu vrućem crijevu iste neprimjetne kretnje. Dalje, Raymond Guérin je 1946. u romanu L’Apprenti pokazao, izazvavši ne mali skandal, kako voajer Herm_s masturbira za vrijeme ili nakon potajnog promatranja golotinje, zagrljaja, milovanja i ekstaza drugih, te kako potrbuške na krevetu zamišlja sebe u avanturama napaljene djevojke Lily i trlja se na plahtu do užitka. Ta knjiga je važna za razumijevanje povezanosti masturbacije i voajerizma, ali u zbiljskoj i književnoj erotici ipak je češće kombiniranje masturbacije s koitusom, u homoseksualnim i u heteroseksualnim odnosom: bilo ženskim samonadraživanjem klitorisa za vrijeme snošaja, ili tako da u analnom seksu pasivni sam sebe nadražuje odnosno da aktivni nadražuje falus ili stidnicu ljubljenoga. A kako se masturbacija može pretopiti u snošaj, kao coitus in ore vulvae, opisuje u svom Journal particulier pod 19. II. 1917. pedesetogodišnji književnik Paul Léautaud iz odnosa sa svojom nešto starijom draganom Mme Cayssac: Poslije ručka, sjela je u fotelju nasred blagovaonice, podigavši suknju, razmaknutih bedara, s p... dobro na zraku. Ja sam je najprije dr..., a zatim je htjela, kako je dolazio užitak, da završim tako da je dr... s k... U tome je svršila, a to trljanje je djelovalo i na mene, pa sam opalio po njoj. Ustao sam da dovedem u red svoju odjeću, ali ona, umirući od naslade, ostane koji trenutak tako, podignute suknje, razmaknutih bedara, s p... nakvašenom od užitka i oblivenom od s...” “Sve to je zapravo nježno!”, reče Rita. “Nema spolnog čina, pa i najrazuzdanijeg, kojeg ljubav ne može uzdići do najviše nježnosti! Sjetimo se najzad i likovnih prikaza samodirkanja: slike Egona Schilea Eros, one Christiana Shada s dvije djevojke i Dalijeve fantazmagorije u slici Veliki masturbator...”



Izgaranje od naslade

Sjeli su na štekati i ona se nalaktila, bradom na ukrštenim prstima, “znaš, Andreuška, nakon svih ovih spoznaja potreban mi je hladan tuš!”, a on odgovori, smiješeći se, stihovima Alfreda de Vignya

Njene velike oči, poluotvorene kao bajam kad se otvara,

Izgaraju od naslade što ga njen pogled zagovara

i pitao se je li mu ijedna djevojka bila toliko draga kao Rita ovog trenutka. “Daj, naručimo sladoled”, ona će, “tako je vruće!” On se okrene da pozove konobara. “Andrea, pričaj dalje...” “Zaista, mi rijetko pomišljamo”, udovolji joj on, radujući se toj verbalnoj okrutnosti, “da su masturbacija i oralni seks zapravo vrste polusnošaja, gdje se umjesto međusobnog trljanja spolovila događa trljanje spolovila rukom i ustima..., kao i kad se to radi među bedrima, s coitus inter femora, ili s krevetom gospodina Herm_sa, ili s pazuhom, ili s dojkama...” “Koje za to moraju biti poveće...” “Poželjno je, ali i trljanje po tvrdim sisicama i bradavicama usrećuje...” Ona spusti jednu ruku s oslonca za bradu i položi je preko njegove, ali on je odmah povuče, iskoristivši dolazak konobara sa sladoledima, te nastavi: “U romanu Portnoy Philipa Rotha je epizoda o mladiću koji se služi jednim lijepim komadom jetre iz hladnjaka: konzumirao sam je omatanjem oko kite u tri i po, te opet u pet i po na vrhu vilice zajedno sa članovima moje jadne i nevine obitelji. Tu su dakako i ona pomagala za dame, nazvana godemiché, didlo, olisbos ili consolateur, utješivač..., vrlo različitih oblika – glatki, naborani, krastavi, isprugani, duži i kraći, tanki i deblji i debeli, plastično kruti i gumeno gipki, u posljednje vrijeme i kao vibratori na baterije. Aretino u Raggionamenti stavlja u ruke kaluđerica staklene godemiché iz Murana, a u ženevskom etnografskom muzeju vidio sam jedan iz 18. stoljeća od najfinije kože i sa šupljinom za toplo mlijeko. Ta spravica postaje danas skoro uobičajena radost mlađih i zrelijih žena, neovisno imaju li ili nemaju muškarca...” “Čula sam da i nije samo sredstvo naslađivanja”, ona je bila povrijeđena odbijanjem ruke, ali se tješila pretpostavkom da je on i time namjerno izluđuje, “nego i relaksiranja...” “Istina, to je svojevrsni domaći fizioterapeut, maser i psihoanalitičar. Prvom prilikom ću Riti donijeti jedan lijepi iz Pariza, za dane njezina prevladanog djevičanstva...” Ona pocrveni, “tukac, lice mi gori kao u glupače!” “Ne brini, to je dražesno!”

Dirkanje iz nevolje

“Naravno”, pođe on dalje, “ima i mnogo jadnih masturbiranja, kod samaca, bolesnika, zatvorenika i vojnika..., kad je, reče jedan Millerov junak koji se liječio od venerične bolesti, masturbacija najbolji postupak zamjene. Havelock Ellis prenosi ispovijed jednog Rusa koji se prepuštao masturbiranju kako zbog bolnih iskustava veneričnih bolesti, tako i zbog toga što je u maštanjima zapravo nalazio više užitka nego u koitusu. Paul Bonnetain u romanu Charlot s’amuse, iz 1883., prikazuje jednog uspaljenog siromaha koji u pariškom raju seksa nalazi oduška žudnji samo u branlette sa svojom šakom. Manje poznati Stendhalov roman Armance govori o nesretnom odnosu mladih supružnika u kojemu je Olivier impotentan, pa stoga svoju nevinu, osjetljivu i zaljubljenu Armance može samo ustima i rukom zadovoljiti. Neko vrijeme je i to bilo dovoljno usrećujuće i uvjerljivo, ali na kraju jadnik odlazi na putovanje gdje će inscenirati samoubojstvo kao smrt od bolesti. Stendhal u pismu Prosperu Mériméeu jasno kaže ono što se iz knjige tek naslućuje:


Olivier je bio jak u pomoćnim sredstvima..., spretna ruka i vrijedan jezik davali su Armanci snažne užitke. Mnoge djevojke ne znaju točno što znači fizički brak... On joj je rukom davao dvije do tri ekstaze svake noći, a ona se zbog stidljivosti nije osuđivala ništa reći. Ljubav je dovoljna da se to objasni... Davati ekstazu rukom, kakva lijepa perifraza u izbjegavanju prljave riječi drkati!”


“Stvarno je to hrapava balkanska riječ”, pobuni se ona, “kao da se i s njom hoće ocrniti nešto što može biti milo!” “Iako vjerojatno dolazi od primjerene i pitome riječi dirkati... No, evo još jednog primjera samodirkanja iz nevolje, također u braku, kod žene onemoćalog supruga iz Sartreova djela Zid:


Ispružila bih se na leđa i mislila da popove, na čiste stvari, na žene, i mazila bih najprije trbuh, moj lijepi ravni trbuh, i spustila bih ruku, i to je bio užitak, užitak kakav sam samo ja sebi znala dati.”


Gledao je prijateljicu u oči, prvi put tako čvrsto, i to nju zbuni, pa stane vrludati pogledom. “Manustupratio se obično događa u samoći, ali neki ljubavnici uspijevaju posve svladati stid u igri uzajamnog milovanja, manustupratio mutualis, ili samomilovanja pred drugim, a đaci, zatvorenici i vojnici čak u skupnim takmičenjima tko će prije i dalje. U spomenutom razgovoru nadrealista čitamo:

Breton: Što misli Jacques Prévert o masturbiranju muškarca pred ženom i žene pred muškarcem?

Prévert: To je jako dobro.

Naville: Što misliš o uzajamnom masturbiranju?

Prévert: To je još bolje.”

DJ Krush ft. Esthero, Final Home



Verbalni peting

“Zapravo, manustupratio se na neki način događa”, sada i ona pođe u redefiniranje, “u svakoj ljubavnoj predigri!” “Istina, to u svom Dnevniku iz 1806. zapisuje i cinični Stendhal: Nabijam Rosu nakon što je nadrkam... Činim sve to dva puta, a njoj dođe šest puta... Ali, stvar može postati i posebna igra ili osnovni sadržaj spolnog odnosa – kako bilježi Havellock Ellis iz ispovijedi jednog svog kolege liječnika: Volio sam masturbirati svoju djevojku, pa čak više nego odnošaj s njom... Često sam to postizao sa ženama, no ponuda nikad nije bila ravna potražnji... Masturbirao sam i sa suprugom... Zatim sam to učinio, uz coitus inter femora, s jednim prijateljem, i tada otkrio da sam sretniji s njim nego u braku...” “Čovjek je otkrio da je homić...” “Ili je tako postajao homić, tko zna... Općenito, nema sumnje da je uzajamno dirkanje izvrsno za razvoj senzualnosti i afektivnost, jer s njim učimo, kao i sa svakim milovanjem, kako upoznati drugoga i kako davati i primati užitke...” “Osim toga, to može biti jedan sretan način ekshibicionizma i voajerizma...” “Zacijelo jedan od najboljih!” Rita je opet je došla rukom na njegovu, ali tako blago da nije imao srca povući je. “Ali, treba naglasiti”, upozori je, “samo s pristankom drugih, jer voajerizam i ekshibicionizam na silu i prijevaru uistinu su neprihvatljivi i ponekad patološki postupci.” “Opravdani ekshibicionizam je već i to”, ona će, “da ponekad i pred nekim uživamo pokazivanjem svoje polunagosti na plaži...” “Malo tko ne uživa u tome... Zar nije bilo divljenja punoj nagosti i u jednom nedavnom ženskom kupanju na Hvaru?” “Rekle su ti Laura i Roza?” “Da, i kako si bila zamamna morska nimfa... i po stijenama skupljala školjke pizdice...” Opet je pocrvenila, ali i izdržala drski pogled. “A ja sam čula da se vi u Firenzi krećete po kući i na balkonu sunčate goli...” “S iznimkom Vande i Franca!” “Je li se tada... uzrujaš?” “Sa Silvanom da...”, sada je bludio pogledom po moru, kao da nešto traži, a ona ga je mazila po zapešću... “S njom si se igrao na voajerstvo i ekshibicionizam s pristankom?” “Jesam...”, te joj ispriča ono njihovo s balkona, i ono pod tušem i ona dva literarna sijela o Aretinu i Rousseauu sa samodirkanjem u knjižnici. Rita je slušala otvorenih usta i prikovana na njegove hladno plave oči. Zaključivši, kad je došao do Silvanine otkrivene i njegove pokrivene ekstaze, “kakve pubertetske strasti!” “A ti s dečkima?” “Nisu me ni takli, a kamoli to...”

To je bio dobar verbalni peting, pa on odluči još zaoštriti, odjednom i iznenađen od njezina studenog i vlažnog dlana. “Topos masturbacije, vlastoručne ili drugoručne, sveprisutan je u suvremenoj erotici, ali istovremeno su vrlo rijetki njegovi detaljniji opisi, osim u pornografskim časopisima i filmu... Pitam se ponekad: tko će prvi režirati umjetnički film s tim plastičnim činom i s njegovim raznim načinima?” “Kakvim raznim načinima?” “Rita, ako si na Turskoj kuli onako dobro izvela klasifikaciju milovanja općenito, morala bi znati i za mnogo jednostavnije načine samomilovanja!” Zamislila se nekoliko trenutaka, u velikoj jezi i sa studeno ovlaženim dlanovima. “Ne snalazim se..., reci ti, a onda ja ću možda dopuniti...”



Učena lascivnost

On je potvrdio glavom i s guštom krenuo u učenu lascivnost. “Dakle, za muškarca je stvar dosta jednostavna. Treba poći od razlikovanja rada prstima i rada šakom, iako ni to nisu jedine ručne mogućnosti, jer, na primjer, Salvador Dalí u priči Ręverie kaže masturbiram udarajući se penisom u trbuh”. Napustio je njezin mokri dlan i izvadio iz džepa notes s olovkom, te na jednom listiću počeo crtati isukani falus. “Ovome bi još trebalo dodati jajca, ali nema prostora...” “Šteta... možeš crtati na dvije susjedne stranice!” “Imaš pravo”, i iskida listić, prešavši na druga dva, povezana, gdje je narisao ud s dodatkom. “Ja ću staviti pahuljice, htjede ona, ti samo reci gdje!” I kad to učine, a sve je bilo tako barokno zgodno, od osnovnih oblika, zavijutaka žilica, naboranosti povučene kožice i kudravih dlač?ca, da joj je morao obećati taj raritet na dar, on pristupi objašnjavanju. “To je donja strana, manje ravna i mekša od gornje, koja je estetski vrednija. Na njoj je ova izbočina mokraćne cijevi i ova sponica, frenulum, što vezuje kožicu prepucija za deblo kad se ona povuče otkrivajući mu gubicu...” “Koja je tako stožasta i srcolika?” “I baš kao srce crvena, puna krvi, osjetljiva i osjećajna!”, potvrdi on samoljubivo, “i sada, prvi način draganja je trljanje s dva ili tri prsta po tom prstenu s dna gubice”, pokazao je na crtežu oblu izbočenost, “i po tom prostoru ispod kojeg se prepucij spušta, jer je tu tkivo najviše opskrbljeno jako osjetljivim stanicama corpusculae genitaliae – jednako kao ženska dražica i bradavice...” “I gornje i donje usne!” “Tako je... I zato se sva ta tkiva najviše vole međusobno družiti... klitoris s glavićem, klitoris i usne, sve usne međusobno, bradavica s glavićem...” “Kakva orkestracija ljubavnih radosti!” “Drugi način draganja”, nastavi doktorant, “je stezanje i natezanje cijelog debla šakom, zbog čega Talijani kažu la pugnetta, od vrha do dna, šetajući i opnu po njemu...” “U Dalmaciji punjeta znači sperma.” “Tipičan primjer prijenosa izraza na srodne pojave! Inače, čudno je da u svim jezicima koje znam postoje brojni izrazi za spolne organe i za ševu, ali skoro ništa za spermu... To mi je neobjašnjivo..., i na hrvatskom i srpskom sam jedva naišao na neuobičajene izraze muzga, jeb, mlječak, mličce i prčina.” “Dobro, a koji je način bolji – dvojica/trojica ili petorica protiv jednoga?” “Stvar je osobnih sklonosti, no obično se primjenjuju oba..., pretpostavljam kao i kod ženskog dirkanja, u kojemu bi prvom muškom načinu odgovaralo draškanje dražice i usmina, a onom drugom prodor prstiju u vaginu... Za ono prvo, s prstima po najosjetljivijim mjestima, Francuzi duhovito kažu éplucher les lentilles – čistiti leću.” “Eto, sad znamo i za dva glavna načina ženskog draganja, tako da bih ja mogla samo nadodati poneki tehnički detalj... Ali, Andrea, jako je važno, a to se ne može nacrtati, da u samomilovanju uvijek intenzivno radi mašta...” “Nije baš da se to ne može nacrtati! U stripu se slikaju i erotska fantaziranja, a s oblačićima prenose riječi maštanja i tepanja... Imam jedan francuski strip koji od početka do kraja priča o masturbativnim maštanjima troje protagonista, jedne djevojke i dva momka, nasamo i zajedno, s izvrsnim tekstom i krasnim prizorima nabubrenih falusa i stidnica u svim izvedbama...”

Emiliana Torrini, Today Has Been Okay



Najveći tabu

Okrenuo je stranicu notesa i počeo crtati stidnicu, govoreći “pred dvije godine je objavljena jedna knjiga Le Sexe de la femme od doktora Gérarda Zwanga, koja precizno objašnjava mnoge zanemarene biološke i društvene istine o pici. Autor kaže da su antička efebofilija i judeokršćanski asketizam odgovorni za to što je stidnica umjesto zasluženog posvećenja postala ljudski organ koji je podvrgnut najbrojnijim tabuima, koji je najslabije poznat, najslabije opisan, najviše podcijenjen i najviše vrijeđan...” Rita je preuzela olovku i dotjerivala crtež, a u svom Dnevniku je zabilježila da je tek tada shvatila koliko i žene slabo poznaju konfiguraciju tog njihova blaga i da je te noći prvi put promatrala svoju stidnicu s ogledalcem! “Zwang kaže da šire područje stidnice, od vrha brijega do perineuma, ima dužinu 18 do 20 centimetara, i da od toga polovina ide na pukotinu.” “To znači”, ona ni o tome nije nikad mislila, nekih devet do deset centimetara..., ali, u mirovanju, jer je pica jako rastezljiva!” “A riječ je o vanjskom otvoru, ne o vaginalnom, koji je još uži..., ali i on jednako rastezljiv. Pa onda Zwang opisuje kako se taj ispupčeni ovoidni kruščić s rumenim prorezom po sredini, gore pokriven i premašen gustom vegetacijom i dolje iskićen maljama, pokazuje u različitim položajima tijela: gotovo nevidljiv u stajaćem položaju i pri stisnutim bedrima, blago otvoren i pravo ispupčen pri srednje raširenim bedrima, više otvoren i spljošten pri jako raširenim bedrima, zjapeći svojim donjem dijelu u stavu četveronoške... Prednji ili gornji dio vulve je tvrđi i zaštićen brijegom, i tu su klitoris i izlaz uretre, dok je donji dio mekan i zaštićen bedrenom masom, i tu je vaginalni otvor kao glavni i najugroženiji dio stidnice. Stisnuta bedra su, kaže Zwang, čuvari djevičanstva i njihova je snažna okruglost ljudska zamjena zaštitničkog repa sisavaca. Otvorena bedra su biološko-kulturni znak spolne raspoloživosti i pristanka, gesta koju žena uči izbjegavati i koju naši običaji odijevanja zabranjuju u javnosti, a unutrašnje strane bedra su anatomski i psihološki produžeci vaginalnog otvora i svojom finom osjetljivošću jaka erogena zona, tako da, kaže dosjetljivo Zwang, tko dobije ono Niže, odmah iznad koljena, uskoro će dobiti i ono Više. Muškarčev stražnji pristup vagini je lakši, u sagnutom ili u četveronožnom položaju, more ferrarum, i taj ranjiviji položaj je dokaz intimnosti i povjerenja ljubavnika, ali također mogućnost nepoželjnih iznenađenja – kako to znaju, opet Zwangova dosjetljivost, pralje i žene u svim radovima koji traže saginjanje.” “Krasno”, uvjereno će ona, mazeći njegov prst, “a možda i važno za topos dirkanja!” “Naravno, zato izlažem ovaj dio Zwangovih razmatranja! Ženski užitak računa sa svim spomenutim elementima, jer se dobiva dirkanjem i gornjeg i donjeg dijela vulve, i to u svim navedenim položajima tijela, pa čak i samim stiskanjem i trenjem bedara, čime se, na primjer, može nezapaženo uživati i na javnom mjestu”, nasmiješi se on, a Rita opet lagano, ali zadovoljno porumeni, “i slično tome, razumije se, muško dirkanje također zahvaća susjednu osjetljivu kožu bedara, prepona, mošnji, guze...”



Tog časa ih prekinu dvoje mladih, student filozofije iz kruga Praxisa i njegova djevojka, s kojima se Andrea bio dogovorio za osam i pol. Oni su sjeli i predstavili se. Momak je Andrei donosio poseban svezak te publikacije Jun – lipanj 1968, Dokumenti o studentskim demonstracijama i sukobima sa Savezom komunista u nekim gradovima Jugoslavije.