Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Luce

    Veoma mi se sviđa ovaj post.
    Napokon sam se oslobodila straha od sljepoće.

    avatar

    16.09.2007. (08:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ovaj razgovor Bretona i Preverta mi ide na živce, da ne velim nekaj gore, kao recimo nakurac: Breton nije bio budala, ali ova je konverzacija tak blazirana da bih najrađe sad sve ovo zbrisal! Njih dva su si tak LOL, baš su si nekako nadrealistični, i budući da kao takvi, nadrealistični, moraju biti drukčiji od drugih, jasno da Breton ovog pita kaj misli o drkanju, a da Prevert ovom veli da je to super. Onda Naville upada, pro domo sua, s pitanjem o uzajamnom nježnom poticanju, i tu je spici kraj - to je još bolje, veli Prevert, i manustupratio mutualis može započeti. Ono kaj me živcira zapravo je očita činjenica da je svima njima samozadovoljavanje ovdje samo izlika da još jednom budu nekonvencionalni: mogli su pričati i o gutanju žaba isti bi kurac bio. Ne razumem kako je nadrealizam od samoga početka uzeo tolikog udela i maha u Srbiji! Što je to u našem nacionalnom biću što toliko dobro razume zapretene impulse Nadrealnog?

    avatar

    16.09.2007. (17:06)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..strah od sebe, narafski.

    avatar

    16.09.2007. (17:41)    -   -   -   -  

  • Arachidus

    A onda meni kažu da pišem preduge postove.. uh.. nije bitno, kopirati ću i čitati doma, našao si si još jednog čitatelja, perverznjače.. ta što li je perverzija nego oslobađanje od društvenih normativa..
    lijep pOzDrAv..

    avatar

    16.09.2007. (21:30)    -   -   -   -  

  • njetocka

    Čitala sam svojedobno jednu Viskovićevu erotsku priču sličnog ugođaja. U svakom slučaju učeno i poučno.

    avatar

    16.09.2007. (23:01)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    A ja opet mislim da je sve to obično drkanje. I, uostalom, zar bi nekoga sve to zanimalo kulturnopovijesno bez imalo osobnih motiva i predanosti?

    avatar

    17.09.2007. (00:39)    -   -   -   -  

  • markiz

    Oh da, "Portnoyeva boljka" je izvrstan roman! Uživao sam u prizoru kada je mladi židov kradom jebao jetru iz hladnjaka koju je poslije večerao sa svojim sjebanim roditeljima.

    avatar

    17.09.2007. (13:20)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Mucho, zbogom! Njemu se više neda.

    avatar

    17.09.2007. (14:39)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Master of the Dark Art
    Quote: "I would engage in some form of syntax destruction which sounded as though I were answering the question, but in fact, had not." Alan Greenspan, in an interview with 60 Minutes.
    Figure of Speech: skotison (SKO-tih-son), the figure of ultimate darkness. From the Greek, meaning "darken it."
    Former Federal Reserve Chairman and Treasury Secretary Alan Greenspan's memoir is causing a minor tsunami in Washington. The self-described "libertarian conservative" ranks Clinton's presidency above George W. Bush's and declares that the Iraq war is "largely about oil." But what's really bouncing Beltway eyebrows is the book's language: it's clear and comprehensible! This is the man who said, only half-kidding, "I've been able to string more words into fewer ideas than anybody I know."
    Greenspan didn't invent the technique, of course. The ancient historian Livy described a rhetorician who would tell his students, "Darken it!" The Greek version, skotison, makes a fitting figure for academics and bureaucrats who swap obscurity for erudition. (The figure isn't Figaro's idea. He got it straight from Richard Lanham.)
    Greenspan's skotisonical mastery wasn't such a bad thing. Speaking clearly could call international markets to tumble; his impenetrable language gave people confidence that this high priest of monetary policy had a personal relationship with Mammon -- solid proof that the rhetorical dark arts can be used for good.
    Snappy Answer: To quote the immortal Homer, "No function beer well without."

    Ovaj naslov Dark Art nije bez vraga. Pokušao sam zamisliti oprečnu retoričku situaciju, koja se odmah otela kontroli i nadrasla okvire tradicionalnog građanskog govorništva: nasuprot figuri isprazne perifrastičnosti stajala bi riječ koja bi izražavala maksimum smisla ili ideja, svejedno; jasno, odmah mi je na pamet pao: Ohm! Isti čas nasuprot ovog Čarnoznanstva ukazao se i Bijeli Mag. Kako je retorika najtješnje povezana s magijom, pa to je za popizdit!

    avatar

    17.09.2007. (18:22)    -   -   -   -  

  • Baka

    Čitajući tako The Book of Illusions, nabasala sam na citat jednog drugog autora. Taj drugi u svojim memoarima piše kako je na izletu u Versailles 1789. susreo Mariju Antoanetu, koja je šetala sa svoje dvoje djece. Bilo je manje od mjeseca dana do zauzimanja Bastille: Osmjehnuvši mi se, pozdravila me milostivo kao i onog dana kad su me njoj predstavili. Nikad neću zaboraviti taj pogled kojeg uskoro više neće biti. Kad se Marija Antoaneta osmjehivala, oblik njezinih usta bio je tako jasan da mi je (grozne li pomisli!) sjećanje na taj osmijeh omogućilo da prepoznam čeljust te kraljevske kćeri kad su glavu nesretne žene otkrili u iskopinama 1815.
    Postoje li, dakle, kod nas prevedeni Chateaubriandovi Memoari u cijelosti?

    avatar

    17.09.2007. (21:30)    -   -   -   -  

  • Baka

    Dakle, ne ono izdanje Vrhova svjetske književnosti, ondje je samo izbor. To bi tad doista bila tusta knjiga, ko odojak što smo ga mrknuli vu kleti in ki mi je tak teške pal na želudec. Ja pak nisem bila tak pametna da spijem jenega gemišta kaj bi si tak pomogla.

    avatar

    17.09.2007. (22:27)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Bako, Bako...sad sam dovršio čitanje teksta koji me je bacio u delirij. Možda ga jednoga dana objavim na Vaseljeni - za sada to još uvijek ne mogu i ne smijem - a možda su u šumi...nisam izdržao...uh...idemo ponovo...
    Dakle, 20 godina nakon što nas je život doveo do jednoga od raskršća u Vrtu sa stazama što se račvaju, jedan mi je davnašnji prijatelj poslao svoj tekst inspiriran nekim našim ovotjednim razgovorima: razgovaralo se o razlici filozofije i zdravorazumskoga mišljenja, Hegelu i Marxu, prosvjetiteljstvu i 11. tezi, ideologiji kao krivoj svijesti o istinskom bitku ili pravoj svijesti o lažnome bitku...uglavnom, dakle, rutinirano smo časkali, kadli me je danas u sandučiću dvostruko zatekao njegov mail: faktički, imeđu ostalih zatekao se u mailu i njegov tekst, što je ravno šansama da sutra na prozoru zateknem sovu poslanu iz Hogwartsa s pozivom na studij u Slytherin, potpisanim osobno krasnopisom Salazara Slytherina ili, jednostavnije, da među inima zateknem i Spinozin mail!; u bitnom, ostao sam zatečen blještavom jednostavnošću uvida/formulacija toga teksta: stranicama je iz rečenice u rečenicu (uzvodno) tekao posve nevjerojatan izvod takvom matematičkom točnošću, preglednošću, jasnoćom i lakoćom, da sam u par navrata odgađao nazvati autora i komplimentirati ga, naprosto zato jer nisam mogao prestati čitati. (Majke mi!)
    Ne znam kad mi se to zadnji put dogodilo, ako ne računam jučerašnje čitanje moga posta od prekjučer.
    Dakle, završim ti ja čitanje tistega tekstja- pitat ću smijem li ga tebi poslati na čitanje, znam da si znatiželjna - i krenem u patrolu, kadli - ti na Vaseljeni!
    Dakle, kakav dan!
    Još samo da mi Njetočka osvane s obećanom knjigom na vratima, da Lolina otkrije tajnu H&A, da Virtuela pronađe Sutnarov ikonički čajni set a Lolla u branju gljiva utekne hrastu, i pomislio bih da sve ovo ipak ima nekog smisla: možda meni nedohvatljivog, ali ipak ima!
    ABI ionako pleše disco s dedom a Igra igra tango, pa zašto ne bi i rijeke potekle uzvodno, k srcu tame, doputit ćete prigodnopskurni skotison.

    avatar

    18.09.2007. (01:32)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Da, vidiš kako sam rastresen, što je svojstveno duhu eleviranom takovrsnim štivom...postoji Šatrobrijan, evo: CHATEAUBRIAND, Francois Rene de Rene ; Atala ; Memoari s onu stranu groba / Francois Rene de Chateaubriand ; izbor i predgovor Milica Carcaročević ; predgovor Sreten Marić. - ..mada ja mislim da je citirani izvadaj jedino dobro mjesto tih Memoara; nemoguće da je autor još štogod sličnog doživio za svoga ljudskog vijeka, jer nitko nije takav sretnik pa da za jednoga života doživi dvije epifanije! A prizant ćeš, ovo s osmijehom Marije Antoanete na netom iskopanoj čeljusti tisućuosamstopetnaeste i sam bi Joyce, ili on prije svih, nazvao upravo tim pojmom. Nazvao, i ne bi pogriješio.
    Ako je to pak to tusto izdanje ono isto o kojem govoriš, jebiga! Guglaj onda sama. Evo ti i pjesma za popudbinu:

    Šatr-o-brijan

    Ja sem Rene, ja sem Rene,
    prezivam se Šatrobrijan,
    Chef Montmireil, malo pijan,
    spekel mi je Chateaubriand!
    Ti bog mater, kej je ove?
    Gledim - neki paprenjaki:
    putren fillet, psoas major,
    kupa s v kervi mlaki.
    Kaj se one ve štel reči
    kad je mene Keiser pital:
    "Ker su proti mene, reči,
    toi mon frere, Chateaubriand?".
    Ja se mislim kak bi dubre ve zda bile
    neke reči kaj bi povest zabiležil da ja imam Caru reči!
    Pak mu velim: "Nisu vsi, dragi Care Banaparte!
    Nisu tutti suprotivi, vengo solo bona parte!"

    avatar

    18.09.2007. (02:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...