NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 07.01.2007.

IL MIGLIOR FABBRO

A markizu su klinci iz kvarta neumorno skanidrali "IDIJOTE" kad smo igrali nogomet. najgore je to što je on igrao sasvim soidno, pogotovo u obrani, znao je i dodati loptu, zabijo bi i poneki gol, al đabe. ID-IJ-OT-E, ID-IJ-OT-E, ID-IJ-OT-E. Jednog dana smo popizdili. Marko nam je svima dostavljao šalabahtere, i osim što je bio živčan kad su mu starci trebali doći na roditeljski, bio je omiljeni štreber u našoj školi. Nabavljao je rješenja iz matematike i biologije, (tata mu je bio profesor s nekim nemačkim prezimenom koje nikad nismo naučili) sastavljao je zadaćnice čak i nekim zgodnim darkericama iz suprotnog turnusa, a na kraju je počeo i pušit travu. U finalnoj utakmici (bio je to kraj našeg srednjoškolskog obrazovanja) protiv profesora smo ga stavili na gol i popušili. Nisam mogao ništa iako sam bio predsjednik. Na maturalnom plesu, večer poslije, Gojčeta i Toplak su ga bez najave silovali na parkilralištu tamo iza Gradskog podruma. Jebiga, ja sam dole pio vino i nisam čuo kako ovaj ponavlja šlagere upućene mu na nogometnom igralištu: Nabijem te nakurac, nabijem te nakurac, nabijem te... a ovi su peglali i peglali. Razbijo sam ih sutradan, cipelario usred Konjščinske, al ovi su se samo blaženo smješkali. Marko se više nije javljao. Nekako sam uvijek poslije osjećao krivnju (trebao sam bit tamo kad mu je najviše trebalo). Dok nisam došao na ovaj blog i vidio što je sve napravio u životu... kad tata stavi... 07.01.2007. 01:34

O, ovdje je pravo slavlje! Dobar je Martin. Opis cipelarenja u Konjišči je vrlo.
Ali, to nije glavna vijest: breaking news je pojava Nikoline koja je dobila ime po kravi!
Moj naklon, uzoriti! Ne biste vjerovali, prošla je već duga godina dana od legendarnog Nicolina Breaksa, o kojemu i koji in extenso možete čitati u prvom postu ovoga bloga.
Nevjerojatno! Godinu dana...
Niki, bre, dobrodošla, i nadam se da je sve pet. Kako zdravlje, devojke, dečaci...kako sve?
Kizza, imam ein motto za patologiju: ne znam kako se pre nisam setio, ali, jebiga, ko će na sve da misli, ne mogu ja sam bre sve da pazim, nisam ni ja neki Tutankamon šta ti ga ja znam! Evo motto, kad već jebete s poezijom, iz najlepše ljubavne pesme na svetu:

Let us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherised upon a table.

Ako ovo nije geslo Patoglogije, ja ne znam šta je! Eliot je samo naš predšasnik; vidite kako Kafka stvara svoje preteče: Like a patient etherised upon a table!To je ono patobloško u Eliota! Neverovatno da se je baš reč o Eliotu, koji, kad već govorim o "Kafkinim pretečama", predviđa tezu koju će Jorge kasnije elaborirati; kakvo esherovsko vrzino kolo, rekla vi Vrzosova.
Čuj, Kizza, poklanjam ti jednu poijeziju. Reč je o suvremenoj obradi klasičnog motivi s kraja osamdesetih, "Dođi kod Kize", čuvenih i neprezaljenih "Heroja". Ne znam zašto, ali ovom se prilikom želim setiti - odao bih hommage - i slovenskog "Centralnog problema", te legendarnog pokliča generacije: Miš maus, kuća house, sivo gray, Zagor te nej! To su bila vremena! Kad danas vidim što vi mladi pišete, popišam vam se po literaturi, latiničnoj i ćirilićnoj! Šta će iza vas ostati? Blogovi? Ha, ha, ha...Kad smo kod Eliota i njegovih drugova, ne mogu da se ne setim što je jedan kasniji - ne najveći od svih, knez poeta Arnaut Daniel i pohlepni kockar što ispašta u čistilištu u skladu s ovim svedočanstvom:

«Tan m'abellis vostre cortes deman,
qu'ieu no me puesc ni voill a vos cobrire.
Ieu sui Arnaut, que plor e vau cantan;
consiros vei la passada folor,
e vei jausen lo joi qu'esper, denan.
Ara vos prec, per aquella valor
que vos guida al som de l'escalina,
sovenha vos a temps de ma dolor»
(Purg., XXVI, 140-147) -

nego onaj drugi bolji zantalija, kazao u Cantosima: Ko zna, kulovi, hoćete li i kao mrtvi da budete dovoljno veliko đubre da si ponad groba travu održavate?
Ali, to su večna pitanja! Čemu se možete nadati?, recimo...Ajmo, muzika...

Dodji dodji dodji dodji kod Kize
Dacu ti dobar pajdo ne umri od zize
Kukuriku kukuriku cepnuo sam lajnu poveliku
Posle toga pozvao sam shiku
Slusali smo Sport Reinkarnacije chiku
Chika jebe batu chika jebe tetu
Posnifo sam i lajni u petu
Najsrecniji ja sam na svetu kada cepnem lajni u petu
Del Piero na fudbalu cesto koristi petu
Ajzace barabcino dodaj mi beretu (evo)
Od masne hedine ne mogu da gledam
Aleksandar Kalashnjikov 47
Pridjem ribi opusteno ovo ono levo desno
Kako bi ti bebo karu medju sise streso
Look up in the sky it's a bird it's a plain
Na desnoj podlaktici sprzio sam vein
Mene zovu John bodem se u vein
Ljubomoran Tarzan jer kar'o sam mu Jein
Mene zovu John bodem se u vein
Indijanac sam jaaaaaaaaa

ref:Ajs Nigrutin,Mikri Maus
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti sise kod tebe na gajbi
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti sifone kod tebe na (u) gajbi 2x

Ajs Nigrutin

Vidi Mikri tamo gle kol'ka sisa
Ajde da joj damo da hasa nasa virsla
Da ima da jede da nema problema
Sisa joj stoji tamo 'de i treba
Malo je spala pa joj stoji nize
Stala je na trafiku da pazari virsle
Dosh'o pored nje da pitam 'oce l' biti kise
A Mikri bi hteo malo da ti sisa sise
Ajde kad sam tu da narucim ja neke virsle
Oces Mikri hasash (moze ali sise)
Sram te bilo Mikri nemoj tako vishe
Pitacu za sise cim pojedem virsle
Pojeo sam virsle rek'o curo stani
Mi bi da se druzimo veseli drugari
Da lizemo ti sise kod tebe na gajbi
Da hasamo domacicu i kolutici cajni

ref:Ajs Nigrutin,Mikri Maus
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti suse kod tebe na gajbi
Rokaj snimaj veseli drugari
Lizemo ti sifone kod tebe na (u) gajbi 2x

Eto, tako su završili trubaduri!
Da je Daniel znao, spalio bi Provansu!

A sada, tek mali memento: Nikolina, koja je dobila ima po kravi!

Znamo, Nikolina dušo, ne brini: to je glupi Valent došao izvana pijan pa će sad neko vrijeme smrditi na blogu dok nosom ne ugasi PC pa zaspi. Jebiga, ti si tu nova, morat ćeš se naviknuti. No, nije mu za zamjeriti: napisao je nekakav roman, još 1988., valjda se zove 'Clown', a kako ga nitko već dvadeset godina ne jebe pol posto skroz je otiš'o na kvasinu. Sad će malo prostačiti, psovati ali onda si još malo popije pa se nekako onesvijesti. Inače je bezopasan, samo je malo neugodan. Jebiga, kad je bog pitao tko će biti Valent dugo se nitko nije javljao, a onda je on podigao ruku, naprosto da prekine neugodnu situaciju. I, sad, jebiga, kako bi ti rekla, život ga ne mazi! Ajde, iš Valent, prdonja stari, bjež spavati vrag te stari jebo pijani! Kako te nije sram djecu plašiti budala jedna stara pijana! Ajde, ukurac, bjež spat! (Balent 07.04.2006. 00:57)
• Ovo iznad stvarno nije Nikolina. Ja sam Nikolina, ja sam Ema Bovary. NEMANJA, DAKLE! Prvi si spomenuo autora najboljeg romana svih vremena na hrvatskom jeziku (CLOWN) pa si dakle zaslužio moju stvarno dobru pičku. Iako se sa Srbima, dragi Nemanja, ne jebem već tri i pol godine, dala sam riječ da će moju pičku dobit onaj tko pogodi autora romana Clown. Nemanja je prvi odogovorio, i to je to. Tko prvi, njemu pičkica. Ajmo sad praktično. Nemanja, reci mjesto i vrijeme u subotu. Stižem u bijelom baloneru kao Humphrey Bogart (za ozbiljno), ludih tamnih očiju, razbarušene plave kose (prirodno plava), imam 58 kg, visoka sam 173cm, prilično zgodna, frendovi mi kažu jebozovna, i to je otprilike sve. Da, moram odmah priznati, prije jebačine razgovarat ćemo o Valentovoj prozi, ali i o poeziji, osobito zbog toga jer su se na ovim postovima izredali tipovi koji spominju Mihalića itd. Jedini evenutalni konkurent u poeziji Valentu jest Sever, i to samo djelomično, ali o tome kad se vidimo. Dakle, Nemanja, vidim da se puno kurčiš, e pa da vidim kakav si u krevetu ili na parketu, svejedno. Znači: reci mjesto i vrijeme ove subote i ja stižem sa svojom samoniklom štiklom. (Nikolina (27), prof. 07.04.2006. 01:02)

@Manistra, s Eliotom je čudna stvar, što se mene tiče: kunem ti se, ne šmiram, meni se Eliot sviđao još u 8. razredu osnovne škole! Stavio sam uskličnik, jer je to neverovatno: koji kurac može dete u osmom razredu da razume od T.S. Eliota!? Jasno da sam odma počeo da istražujem i čitam - pa i danas, evo jedan link kao poklon:The Waste Land - ali, zaključio sam da je zapravo prvotna fascinacija ono što me ceo život nepromenjeno prati, te da je to "nešto" u/na njegovoj poeziji više od svih značenja, učitavanja, učenosti, rafinmana, svega što je i što bi Pound mogao da cizelira na Eliotovu tekstu, da to tako kažemo, pa recimo: što je to, na primer, u stihu 'In the room the women come and go / Talking of Michelangelo' , što svakog s malo muzike u duši i s 14 godina tjera da ga opsesivno ponavlja!? Je li to slika koja se istom javlja? Je li to korelacija tih divnih reči i te plemenite slike? Je li to nešto treće? Ne znam, Manistra, ali znam da "Smrt od vode" nisam mogao zaboraviti od trena u kojemu sam prvi put pročitao:
Phlebas the Phoenician, a fortnight dead,
Forgot the cry of gulls, and the deep sea swell
And the profit and loss.
A current under sea
Picked his bones in whispers. As he rose and fell
He passes the stages of his age and youth
Entering the whirlpool.
Gentile or Jew
O you who turn the wheel and look windward,
Consider Phlebas, who was once handsome and tall as you.
Šta to ima u Flebsu, Feničaninu, da je na taj način besmrtan, nezaboravan?
Posle sam naravno pretraživao reč po reč i Pounda u odelu od zelene bilijarske zelene čoje. Zadnje čega sam se poduzeo, prošlogodišnje je istraživanje 'Hugh Selwyn Mauberlya', tačnije jednoj jedinog izraza: Yeux Glauques. Ne želim ti kvariti užitak bavljenja Atinom u Ilijadi, u potrazi za tim sovolikim, snolikim 'vacant gaze'. Počni tražiti sama, i vidjet ćeš da ćeš doskora završiti na asbsintu. Nemanja 07.01.2007. 15:02

Dirnulo me, i nimalo me ne iznenađuje, što si se jos u osnovnjaku predao fascinacijama vrsnom književnošću, i što si je znao prepoznati. i sama sam rano bivala začuđena stihovima koji se urezuju i proganjaju, samo ja sam se kasnije tek zalijepila za eliota i metafizičare (neke sam s vremenom i prezrela, onog uštogljenog donnea koji se patetično samorazapinjao po pjesmama, ogadilo mi se to, njemu ništa više ne vjerujem). u osmom je moj najmiliji refren bio četverostih vrijednog wordswortha:
Not enjoyment, and not sorrow,
is our destined end or way;
But to act, that each to-morrow
Finds us further than to-day.
kakva budnica, jelda. i u kranjčevićevoj jeftinoj domoljubnoj poeziji našla sam nešto za sebe u osmom razredu:
Ah, ništa više nemam, to sve je što sam spaso
-- al spasoh u tom sve!
i danas zna taj stih izjedriti odnekud, volim ovaj preokret iz patetike u trijumf u drugom stihu, kao, propade sve al ja još stojim, kao Elton John, haha. na budnice okidam, sad sam tek to osvijestila, u šoku sam.
ti si nešo stvarno bio napredan, nek ti se autobiografija zove "od wunderkida do tutankamona", i napiši je fakat, zanima me tvoj razvojni put. Manistra 07.01.2007. 16:20

Mani, ćao, (he, he, baš mi se to sviđa!)

Nisam htio ispasti ništa a najmanje wunderkind, jer, samo ja znam da sam tijekom života napravio takvih pizdarija da tih mogao prije misliti o sebi kao idiotu: točnije, toliko sam toga u pojedinoj dobi propustio učiniti, što bi se očekivalo od pametnog čovjeka u ponekim godinama, da, ako je inteligencija mjeriva odnosom stvarne pameti pojedinca i pretpostavljenog indeksa svojstvenog odeđenoj dobi, ja bih trebao sjesti u kut, kupiti ločarsko kolo i početi u tišini proizvoditi zdjelice; za početak male, recimo šalice za sake.
Ipak, imao sam ja svojih proplamsaja: sa sedam sam, čekajući večeru, nacrtao apstraktan crtež povijesti univerzuma: od početka do utopiijskog kraja, koji je bio personificiran pitanjem: Možda?. Ja nisam znao objasniti što sam time htio kazati, jer sam već kazao, a moja se majka zabrinula. U tom, prvom razredu osnovne škole, moji su roditelji prestali odlaziti na roditeljske sastanke, a što studiram, moj je otac saznao iz tiska, iako samo živjeli pod istim krovom. Nažalost, tu sad dolazi idiotizam: da sam bio pametan, umjesto što sam ostao ovdje drkati s vama - istinabog sa znatnim vremenskim odmakom - po netu, trebao sam otići tamo gdje se diše punim plućima: van. Tim prije jer sam i htio i mogao i imao i gdje i kamo i kuda otići, ali, vidiš, jebeni idiot!
I, da završim, John Donne, kao što vidiš na Nemanjinom blogu, nije baš u mojoj nemilosti: ja mislim da je gdjegdje Donne tako dobar da je omjer njega i Shakespearea, koji je zaista pjevao cijelinom engleskog jezika, ponegdje kao odnos Pavarottija i Elia Piska. Dopusti da objasnim:
Borges je na jednom mjestu obrazložio to ne samo svima nama, nego u ime svih nas. Riječ je upravo o Špeksiru i prigodno renesansoj ideji "duše svijeta" (imaš je kod Frana Petrića u izobilju). Jorge, koji je kao što vidiš meni neka vrst učitelj-je-rekao, veli da ako je riječ o pukoj konvenciji, onda to i nije bogznakakva pojezija; ali, ako autor izričući tu metaforu duboko vjeruje u tu svjetsku dušu, onda je riječ i o grandioznoj ideji i o velikoj poeziji. Pročitajmo ti i ja sada, dok niz nebo večer spušta se i pada, Donneovu spikicu o smrti smrti:
One short sleep past, we wake eternally,
And Death shall be no more ; Death, thou shalt die.
Kužiš, stara moja!? Ako je čitaš kao GothLoli, onda i nije bogznakaj, i Manson je za Donnea u tom slučaju Baudelaire. Ali, ako na tren, barem na jedan jedini čas, u magnovenju, pomisliš da bi Donne, koji je pisac onog čuvenog Duela, zaista mogao pomisliti da bi mogli usmrtiti smrt i da joj može kazati: Death, thou shalt die!, onda je to nevjerojatno!
Onda je taj frajer znao nešto što ja ne znam. Iako, evo, piše!
No, piše i E=mc na kvadrat, pa i ti i ja opću teoriju realtiviteta kužimo koliko i specijalnu, dakle nimalo!
Hoću kazati, da se svi ne pogledaju u čudu koji mi je kurac, piše na tarabi i pička, pa nitko nije jeb'o!
Je l' sad zaključak O.K.? Nemanja 07.01.2007. 21:53

Mani Chao, imaš poklon-post na mom!

Sviđat će ti se.
Ostalima nemam što poručiti. U zen sam fazi. Proučavam Raku grnačriju i mislim da ste vi svi nedostojni da budete u istoj sjeni kao i Mathca koji upravo pijem. Ali, to je samo moje osobno mišljenje. Mada, opet, ne bih ja tako mislio da to nije istina; ja bih onda mislio nešto drugo, ono što bi bila istina. Iako je to sada sasvim nevažno: moj je um kao Nonkov chawan.
Vaš, kao Martinov tavan.
toshi kurenu / kasa kite waraji / hakingara Nemanja 07.01.2007. 22:37

nemanja moj viteže nikolina29 07.01.2007. 22:46

Draga, jesi li vidjela kako sam nas, i tebe i mene, ovjekovječio na mom?
Blogu, naravno.

Jako je dobar. Ne smijem ovdje napisati kakav je jer će me prijaviti automatski administratoru.
Fašisti!
Pozz i Kiss Nemanja 07.01.2007. 22:50

Odmah me je nazvalo dvadesetak čitatelja i pitaju što to proučavam, kakvu grnačriju.
Jasno, riječ je o japanskoj grnčariji.
Rekao sam vam da sam u zen fazi, i da mi um radi na origami-frekvenciji: ne dvodimenzionalno i plošno, u alfanumeričkom linearnom kudu kao vaš, nego plastično, prostorno i na neki način inverzno: kao što je Branka Šomen gledajući Batmanov logo, tamo gdje svi vide šišmiša - doduše, dizajneri su genijalni, pa su šišmiša napravili kao izrezotinu, prazninu koja ocrtava konture u punini eliptoidnog ovalnog znaka - gledajući u taj oval vidjela - ralje (da, upravo tako: to je jebeni gestalt), tako i vi vidite samo 1,2,3,4...., dok ja vidim i s onu stranu prirodnog reda brojeva!
Jednostavno kazano, ja vidim i 15. kamen u Ryoan-jiu.
"What's so special about the garden at Ryoanji?" I asked him, naming the famous rock and sand garden in Kyoto's most brochured and pamphleted Zen temple.
"The spaces between the rocks," he replied.
Sorry na boldanju, ali ovaj put sve to ima nekog višeg smisla!
Dakle, Nemanja 07.01.2007. 23:05

Ispričavam se svima kojima već pomalo ide na kurac da ja vidim što drugi ne.
Oprostite, ali ja zaista nisam tome kriv. Ja samo pokušavam skromno živjeti svoj
svakodnevni život, i tu i tamo obavjestiti vas o svojim uvidima.
Zaista nemam namjeru nikog povrijediti.
Još jednom moje isrpike. Nikolina dušo, ti me kužiš, tebi ne moram ništa objašnjavati. Nemanja 07.01.2007. 23:07

Mnogi me ponovo zovu i kažu da ne znaju o kojem ja to boldanju pričam jer da oni ne vide da je išta poboldano.
Eto, o tome i pričam!
Nemojte me više nazivati.
Pun mi je mjesec i vas i vaših poziva! Nemanja 07.01.2007. 23:10

Na traženje Martina objasnit ću suštinu - ono suće što bo se drži sućeg, Ježurka Mislav Ježić, Ježeva kućica - Zena; pokušat ću to učiniti vašim, zapadnjačkim riječima:

Praznina o kojoj je riječ, praznina je vašega doma kad iz njega odu vaši roditelji - pretpostavljam da velika većina vas i dalje živi na Martinovom tavanu s roditeljima i već izlapjelom omicom. Dakle, praznina koja se iznenada ukaže kao puna mogućnosti.
Barem se tako isprva čini.
Vama.
Om shanith! Nemanja 07.01.2007. 23:16

Nemanja 07.01.2007. 07:55

- 07:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Mail

NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 07.01.2007.

IL MIGLIOR FABBRO