četvrtak, 31.05.2018.
Nema više Canona na film!
Canon je objavio da nakon 80 godina, prekida proizvodnju i prodaju fotoaparata koji koriste film. Ugašena je proizvodnja zadnjeg "filmskog" modela, Canona EOS-1V, koji je na tržište pušten 2000. godine
Canon is Officially Done Selling Film Cameras After 80 Years
Canonov najžešći rival Nikon još uvijek proizvodi dva modela na film, F6 i FM10.
srijeda, 30.05.2018.
Tina Kazakhishvili - Mental Hospital
utorak, 29.05.2018.
Zašto su fotografi protiv GDPR-a?
Glupave, apsurdne, nedorečene i nebulozne uredbe i zakoni, zasnovani na lažnim argumentima i nebuloznim pretpostavkama, a donešeni uz obilje propagande tipa "kako će to sigurno spiječiti zločine", najčešće služe samo tome da s jedne strane nedužnim ljudima bezrazložno otežavaju život i rad, i da pri tome varaju naivne (koji zaista naivno veruju da slovo na papiru nešto sprečava) i prave od njih budale. Sasvim je normalno da takvi zakoni i uredbe prije ili kasnije naiđu na popriličan otpor, izbjegavanje, masovno nepoštivanje i ignoriranje, ili čak i na snalaženje i "zaobilaženje" tih zakona i uredbi. Tako je svugdje u svijetu, a ne samo kod nas...
GDPR po tom pitanju nije iznimka, i od trenutka stupanja na snagu zbog svoje restriktivnosti i nedorečenosti naišao je na otpor kod fotografske i snimateljske populacije, i to iz više od nekoliko razloga:
1. Birokrati koji su napisali GDPR , kao i oni koji ga restriktivno tumače (uključujući i domaći AZOP), svojim nakaradnim rezoniranjem sve fotografije i video snimke (na kojima ima snimljenih ljudi) doživljavaju isključivo kao "kolekciju podataka (o ljudima)", a ne kao kolekciju slika, umjetničkih djela, vizualnih bilješki o nekom događanju, odnosno trenutku u vremenu.
2. Biometrija, na koju se birokrati jednako tako pozivaju u kontekstu "osobnih podataka", nije ono što rade fotografi i snimatelji dok snimaju. Biometrijski podaci se dobivaju obradom fotografije lica neke osobe posebnim računalnim programima, dok samo gledajući sliku nekog (nepoznatog) čovjeka snimljenog negdje, može se o njemu saznati samo njegov izgled (kao i da ga se gleda uživo) i praktički ništa više, jer nikome ne piše na čelu ime, prezime, OIB i slično...
3. Ograničava se umjetničku slobodu i slobodu izražavanja, do mjere da se fotografima i fotografskim agencijama, fotoreporterima, (uličnim) fotografima-amaterima, turistima, umjetnicima, blogerima, školama, klubovima i turističkim agencijama praktički nameće "preventivna" (auto)cenzura, odnosno silom im se nameće to da bi se više trebali baviti birokracijom, "papirologijom" i "skupljanjem privola" nego samim snimanjem, ako žele "legalno" nešto snimiti i/ili objaviti. Čak i ako se radi o snimanju na javnom mjestu.
4. Praktički se od strane birokrata očekuje da bi svi fotografi i snimatelji, kad god namjeravaju snimiti kadar u kojem ima ljudi, trebali prvo trčati za svakime tko im se našao u kadru sa snopom papira u rukama da im dotični "potpišu privolu", kako bi mogli nešto "legalno" snimiti i eventualno objaviti (on-line, u časopisu, novinama...). U suprotnom se od njih očekuje (auto)cenzura vlastitog rada.
5. Umjesto da se ovakvim i sličnim uredbama sankcioniranje fokusira isključivo na stvarne krađe osobnih podataka, krađe identiteta i trgovannje osobnim podacima (što je danas vrlo popularno i unosno), ide se na to da se "preventivno" ograničava i potencijalno sankcionira sasvim nedužne ljude! (To se može usporediti sa praksom da se nedužnim ljudima "preventivno" zabranjuje rukovanje s djecom, sjedenje djece u krilu Djeda Mraza i tome slično, umjesto da se žestoko sankcionira prave zlostavljače djece. Kao i situacije da se nekoga proglašava "teroristom" jer snima neku zgradu.)
ponedjeljak, 28.05.2018.
Njemačka peticija protiv GDPR-a
Iako je GDPR tek stupio na snagu, u Njemačkoj je već pokrenuta peticija za izmjenu/ukidanje GDPR-a, i to upravo u djelu koji se tiče fotografije i fotografiranja, s obzirom da nameće nenormalne restrikcije.
Pressefreiheit! Gegen EU-Datenschutz-Grundverordnung (DSGVO) für Fotografen, Kunst, Presse
(Engleska verzija iste peticije)
Freedom of the press! Against the EU General Data Protection Regulation (GDPR) for photographers
On-line peticiju je do sada potpisalo oko 38.000 ljudi.
Guze!!!
...ali ne ljudske već životinjske.
** Guze bumbara.. iliti kako sa stražnje strane izgledaju bumbari dok rade svoj posao oprašivanja cvijeća.
The World’s Greatest Collection of Bumblebee Butts
** Guze hrčaka ... iliti kako sa stražnje strane izgledaju ovi popularni glodavci, kada se zavlače u razne predmete, uglove i nedostupna mjesta.
The World’s Greatest Collection of Hamster Butts
... a usput, jeste li znali da pauci zapravo imaju nježne dlakave šapice?
Turns Out, Spiders Have Adorable Tiny Paws
nedjelja, 27.05.2018.
EU totalitarizam
Kada za sve treba nekakva dozvola, to onda znači da je sve zabranjeno. To sa slobodom i ljudskim pravima nema nikave veze... Ali ima jako puno veze sa totalitarizmom. I sa birokratskim idiotizmom.
Produkt tog EU birokratskog idiotizma svakako je GDPR. Neki ga već nazivaju "birokratskim monstrumom" koji je rezultirao samo time da se svima u EU život zakomplicirao i zagorčao, uz posvemašnji kaos po pitanju toga tko što(ne) smije raditi. I dok s jedne strane jedni muku muče sa time da im "ne procure podaci", te svima stižu do bola iritantne obavijesti o "uvijetima korištenja" ili "upotrebi podataka", drugi bez pardona sami i dalje serviraju svoje osobne podatke po internetu, društvenim mrežama i gdje god stignu...
Najviše problema u čitavom tom kaosu, čini se, opet će imati fotografi! I to svi koji snimaju ljude, od fotografa amatera, preko profesionalaca, pa do novinskih fotoreportera i TV snimatelja.
Jer, dok jedni GDPR tumače na način da će se fotografi i snimatelji maltene i sami morati pretvoriti u birokrate, i više se baviti "papirima" i prikupljanjem "privola za snimanje i/ili objavu" nego samim snimanjem kako bi mogli "legalno" snimiti (i/ili objaviti) neku sliku na kojoj ima ljudi, drugi to pak tumače dijametralno suprotno - da neće biti baš nikakvih značajnihih promjena po tom pitanju, u odnosu na situaciju prije stupanja GDPR-a na snagu.
Naime, kako je po tom pitanju sam GDPR nedorečen i neprecizan, a svaka država ima mogućnost dodatnog reguliranja provođenja GDPR-a na svome teritoriju, odnosno uvođenja nekih iznimaka, može se očekivati itekakav kaos, kao i neke nove "zakonske regulacije" koje će pisati, a tko drugi nego birokrati, i po dobrom starom birokratskom običaju, bez ikakvog konzultiranja sa strukom... a što opet može samo rezultirati idiotarijama i nebulozama koje na papiru birokratima moćno zvuče, ali ih je u praksi ili nemoguće provesti ili maltene kompletnu naciju pretvara u kriminalce.
A vrlo vjerojatno je i to da će svi oni koji ne vole snimatelje i snimanje, sada na svakom koraku, uz "privatnost" (koje na javnom mjestu nema), spominjati i GDPR...
subota, 26.05.2018.
Hrvatske (fotografske) tragedije
Na stranici "Croatian Tragedies" fotografije sa ukomponiranim tekstom oslikavaju apsurdne i besmislene načine razmišljanja i situacije kakve se često događaju u našim krajevima, a u narodu se smatraju "velikim tragedijama".
Tako ima bisera poput. "Gužva je na birou, zakasnit ću na kavu.", "Moram voziti sporije na autocesti zbog navijačke zastavice"..., no neke "tragedije" su bave i fotografskim temama.
"Sutra krećem u Afriku na humanitarni rad, a novi objektivi još nisu stigli"
"Pozdrav suncu ne radi, kako ću se sad slikat' za profilnu"
"Opet trči u 5 ujutro. Moram se ustati u 4 da ga slikam."
"Nikako da ispadnemo slatki za Instagram"
No kad su već fotografske teme u pitanju, moglo bi se, osim ovih, zasigurno naći još takvih "tragedija" i ukomponirati ih u odgovarajuće fotografije... npr:
"Kupio sam najnoviji iPhone. Ne ispadam bolje na selfijima"
"Snimali su u mom smjeru dok sam išla u dućan bez šminke"
"Tjedan dana nakon što sam kupio fotoaparat, izašao je novi model."
"Snimila me televizija na Zrću, a rekao sam šefu da sam bolestan."
... itd.
petak, 25.05.2018.
Amerika u boji
...u neka davna vremena (1939-1943)
četvrtak, 24.05.2018.
Isprike za neplaćanje snimatelja
U zadnje vrijeme nije rijetkost da se događaju slučajevi gdje netko želi koristiti nečije fotografske ili videografske usluge i dobiti fotografije i video, ali nema namjeru platiti fotografov rad.
Retorika koja upućuje da se vrlo vjerojatno radi o takvom slučaju gdje naručitelj snimanja ili uopće ne namjerava platiti fotografa, ili mu u najbljem slučaju namjerava dati tek "mrvice" (tj. platti ga daleko ispod neke prihvatljive cifre s obzirom na obavljeni posao), uglavnom sadrži nešto od slijedećeg...:
"Tražimo suradnika..."
"Tražimo asistenta..."
"Tražimo volontera..."
"Tražimo istinskog umjetnika..."
"Radimo studentski projekt..."
"Radimo s ograničenim budžetom..."
"Prilika da si poboljšate portfolio..."
"Prilika za vlastitu promociju..."
"Prilika za stjecanje iskusutva..."
"Prilika za referencu u životopisu..."
"Koristiti ćete našu opremu..."
"Vrlo jednostavno snimanje..."
"Prilika za rad sa nagrađivanim fotografima..."
...i tome slično.
Nekima jednostavno nije jasno da promocija, reference u životopisu i iskustvo - ne plaćaju režije.
srijeda, 23.05.2018.
Malčice preblizu
Iako se fotografi drže one maksime Roberta Cape "Ako slika nije dovoljno dobra, nisi dovoljno blizu", ponekad se ipak dogodi da u nastojanju da snime dobru sliku budu - preblizu. To se nedavno dogodilo jednom fotografu koji je snimao lansiranje rakete, a svoju kameru postavio malo preblizu lansirne rampe, što je rezultiralo doslovno rastopljenom kamerom.
This Camera Got Too Close to a Rocket Launch
Slična stvar se prije dva mjeseca dogodila drugom fotgrafu, kojemu je ipak stradao "samo" objektiv...
This is the Result of Placing My Camera Lens 300 Feet from a Rocket Launch
utorak, 22.05.2018.
Nekoliko čudnih tipova fotografa
Među fotografima ima različitih tipova ljudi, no neki su više uočljivi od drugih, i pomalo (ili čak podosta) čudni... a ponekad čak i naporni. Tko god da se ozbiljnije bavi fotografijom, prije ili kasnije naleti na takve...
** "POZER" - Tip fotografa koji troši daleko više vremena na to da izgeda kao "dobar fotograf" ili "vrhunski umjetnik", ali jako malo truda ulaže u to da to doista bude. Ili ide na to da si nabavi najbolji aparat i dodatnu opremu (po sistemu da dobra oprema sigurno znači dobrog fotografa), ili uvijek nosi sa sobom gomilu opreme (koju uglavnom ne koristi), ili pak ide na to da vanjskim (često ekscentričnim) izgledom pokušava ostaviti dojam vrhunskog fotografa/umjetnika. Ili sve to. No kada se pogleda njegove snimke, pogotovo one koje objavljuje, više je nego očito da su mu znanje i kreativnost na niskoj razini, jednako kao i sposobnost da složi suvisli kadar...
** "ISPROBAVATELJ" - Takav, čim vidi da netko ima najnoviji model aparata, ili aparat kojeg nije imao priliku isprobati, a bez obzira bio to poznanik ili stranac, odmah dobije neodoljivu potrebu da ga isproba. No ako mu vlasnik posudi aparat, ovaj neće stati samo na tome da ga primi u ruke kako bi provjerio ergonomiju i težinu te eventualno okinuo tek nekoliko probnih slika, već obavezno mora kopati po menijima i redom mijenjati sve postavke po svome nahođenju, a na kraju nerijetko ispuca toliko "probih" slika da ili napuni karticu ili isprazni bateriju snimanjem i čaćkanjem po aparatu. Ili oboje...
** "NOVAJLIJA" - Ukratko, čovjek koji je kupio fotoaparat, ponekad i prilično skup, ali se nije potrudio pročitati niti uputstva za upotrebu aparata, niti ima osnovna teorijska znanja o fotografiji koja bi mu omogućila da koristi bilo kakvu fotografsku spravu kompliciraniju od "idiota" (mobitela s kamerom), a ponekad čak ni to. Takvi npr. koriste bljeskalicu kada nije potrebno, ili ne znaju korsititi optičko tražilo na DSLR-u, ili mobitelom uporno snimaju video vertikalno, i tome slično... A kad im netko da dobronamjernu uputu, nerijetko se naljute.
** "MITRALJEZAC" - Fotograf koji baš sve što snima, snima "rafalno", bez obzira bilo to potrebno ili ne. Pa tako osim sporta i akcije gdje je normalno snimati "rafalno", ovaj bez pardona tako snima i portrete, makrofotografiju, krajobraze... Jer zašto da ispuca tek jednu-dvije slike, kada može ispucati desetak, iako se kadar uopće ne mijenjao, i onda kansije ne imati velikih dilema oko izbora najbolje slike između tucet potpuno identičnih?
** "SELFIJANER" - Tip fotografa koji, gdje god bio i što god radio, snima uglavnom samog sebe. Taj, što god da namjerava snimiti (zgradu, spomenik, isl) obavezno mora i on sam biti na slici. Takvima je selfi-štap nezaobilazan modni dodatak, a vrlo rijetko da će nekoga drugoga zamoliti da ga uslika njegovim aparatom ili mobitelom. I sve to uglavnom samo radi popularnosti i hvatanja "lajkova" i "pratitelja" na društvenim mrežama...
nedjelja, 20.05.2018.
Robert Doisneau
Robert Doisneau
[Preporučeno gledati u punoj veličini]
subota, 19.05.2018.
Muke po GDPR-u
EU komisija se već nekoliko puta "proslavila" po pitanju donošenja konfuznih i nebuloznih uredbi i direktiva.
Tako je prije nekoliko godina EU pokušala progurati uredbu po kojoj bi bilo ilegalno i kažnjivo (u smislu "narušavanja autorskih prava") snimati objekte, tj. zgrade i spomenike, koji su na javnim mjestima, ali predstavljaju "autorsko djelo", kao i objavljivati takve snimke bez da se te objekte zacrni. Na svu sreću, dotična (idiotska) uredba nije prošla.
Zadnji birokratski uradak EU-a je GDPR. Uredba oko koje se već neko vrijeme diže poprilično prašine, pogotovo u fotografskim krugovima...
Što je GDPR?
GDPR odnosno "General data protection resolution" je uredba o općoj zaštiti osobnih podataka. Prema toj uredbi praktički sve što se odnosi na neku osobu predstavlja njen "osobni podatak" - ime, prezime, OIB, adresa stanovanja, bankovni račun, IP adresa itd... a između ostaloga i "biometrijski podaci" osobe (čitaj: fotografija lica), i ti osobni podaci se ne smiju koristiti bez dozvole osobe na koju se taj podatak odnosi.
S obzirom da se radi o uredbi, ona se primjenjue automatski na području čitave EU.
Međutim, bitno je napomenuti da se GDPR ne odnosi na sve slučajeve, već postoje izuzeća! Pa se tako GDPR primjenjuje na voditelje obrade, tj. organizacije koje prikupljaju i obrađuju podatke EU građana, ali se ne odnosi na fizičke osobe koje obrađuju podatke isklučivo za svoje osobne svrhe ili potrebe kućanstva (a u tu kategoriju bi zapravo spadala većina fotografa-amatera).
Je li GDPR ubio uličnu i dokumentarnu fotografiju, i koliko?
Mnogi fotografi se (više-manje opravdano) brinu zbog GDPR-a. I to uglavnom zbog mogućih problema prilikom fotografiranja osoba, odnosno prizora u kojima ima ljudi.
Treba uzeti u obzir da originalni tekst GDPR-a (Uredbe (EU) 2016/679) u svome sadržaju uopće niti ne spominje fotografe, fotografiju i fotografiranje, već "biometrijske podatke", a koji se dobivaju posebnom tehničkom obradom fotografija, a u vezi s fizičkim obilježjima, fiziološkim obilježjima ili obilježjima ponašanja pojedinca koja omogućuju ili potvrđuju jedinstvenu identifikaciju. Uz to biometrijska obrada fotografija nije nešto čime se bave fotografi već isključivo državne službe.
No svejedno, tumačenja GDPR-a koja se tiču fotografije i fotografiranja u umjetničke i dokumentarne svrhe na javnim mjestima i javnim događajima, a koja su trenutno dostupna na internetu, su još više konfuzna od same uredbe, i često međusobno dijametralno suprotna.
Tako s jedne strane ima tumačenja po kojima se zapravo "ništa ne bi smjelo snimati ako u kadru ima ljudi", a što je samo po sebi apsurdno i apsolutno neizvedivo, jer bi praktički bilo kakvo ulično ili dokumentarno snimanje na javnim mjestima i skupovima čini nemogućim, odnosno "ilegalnim" (bez obzira radilo se o amateru, profesionalcu ili turistu), a od fotografa bi se valjda trebalo očekivati da ili ne snimaju, ili da trče za svima koji su im se zatekli u kadru, da bi od njih dobili "odobrenje". Uz to bi se trealo sa foto portala društvenih mreža i ostalih web stranica maknuti sve slike osoba...
S druge strane postoje suprotna tumčaneja po kojima se zapravo ništa bitnije neće promjeniti po pitanju fotografiranja na javnim mjestima i objavljivanja takvih fotografija, osim što se portrete (snimke koje obuhvaćaju samo lice neke snimljene osobe) neće smjeti objavljivati bez pristanka snimljene osobe. (Do sada je pristanak bio potreban samo u slučajevima kada se radilo o snimnaju za komercijalne i promotivne potrebe).
Jedno od na internetu dostupnih tumačenja GDPR-a (na engleskom):
Data Protection and Street Photography
Posljedice GDPR-a?
Za očekivati je da će nakon stupanja GDPR-a, fotografi definitivno imati dodtnih problema. I to ne samo zbog GDPR-a i njegovih tumačenja kao takvih, već i zbog toga što će oni koji kojima su i bez te uredbe jako smetali snimatelji, snimanje i kamere; raznim kompleksašima, muljatorima i paranoicima i ostatku "anti-foto" populacije, dobiti zamah i umjesto razbacivanja pojmom "pPrivatnost" sada početi spominjati i GDPR, iz prostog razloga jer su za njega čuli, a bez da su ga uopće pročitali. Uz to ostvara se i dodatni prostor kverulantima (ljudima koji iz hobija pišu sudske tužbe i/ili zovu policiju za svaku sitnicu za koju smaraju da ih je na neki način "oštetila" ili "obespravila", pokušavajući se na taj način zapravo na brzinu obogatiti.).
petak, 18.05.2018.
Zaboravljena kartica
Sigurno ima fotografa kojima se dogodilo da su krenuli nekamo, na neko snimanje, da bi ustanovili da su doma zaboravili memorijsku karticu kod kuće, a rezervne pri ruci nema. To i nije problem ako se primjeti odmah nakon polaska na mjesto snimanja, ali je veliki problem kada se to primjeti na udaljenom ili ne baš tako lako dopstupnom mjestu snimanja...
Takva situacija se nedavno dogodila jednom astronautu na međunarodnoj svemirskoj stanici...
This Astronaut on a Spacewalk Left His Camera’s SD Card at Home
ponedjeljak, 14.05.2018.
Mlatretiranje snimatelja na Bleiburgu
Na ovogodišnjoj komemoraciji ubijenima na Bleiburgu, dogodilo se nekoliko slučajeva u kojima su neki prisutni maltretirali fotoreportere i snimatelje "nepoćudnih" medijskih kuća...
Incident u Bleiburgu: Napadnuti novinari iz Slovenije i Hrvatske
Divljaci na Bleiburgu napali novinare, jedan Indexovom iščupao mobitel
nedjelja, 13.05.2018.
Policija i gljive
Da policija ekspresno reagira (pretresima i uhićenjima) kada netko objavi fotografije na društvenim mrežama, nije neka novost. Već događalo da su ljudi imali problema zbog policijskih pretpostavki temeljienih na objavljenim fotografijama, kao npr. kada je netko objavio fotografije na kojima u rukama drži neko oružje (iz čega bi policajci pretpostavili da ovaj ilegalno posjeduje oružje), i slično...
Ovaj put se dogodilo da je policija ljudima došla u pretres zbog objavljenih slika - gljiva. Iako se radilo o običnim jestivim gljivama, nadobudni policajci su pretpostavili da se radi o halucinogenima, jer im je očito bio problem prvo provjeriti sa nekim tko se razumije u gljive, o kakvim se to gljivama točno radi...
Cops Arrive after Maryland Couple Post Photos of Non-Psychedelic Mushrooms on FB
subota, 12.05.2018.
Stanko Abadžić – Pravac na treću
Reportaža HRT-a...
petak, 11.05.2018.
Snimke požara i kritiziranje snimatelja
Povremeno se u medijima pojave snimke požara koje su svojim kamerama ili mobitelima snimili slučajni prolaznici. Od požara na raznim objektima, pa do zapaljenih vozila ili plovila.
Redovito se u komentarima ispod tih (foto ili video) vijesti, na samim medijskim portalima ili pak na facebooku, nađe ljudi koji kritiziraju snimatelje tipičnom frazom "da što je snimao, što nije pomogao"?
Takvi dežurni moralisti, generali poslije bitke i pljuvači po snimateljima očito da su jako brzi kad treba izvaljivati napamet naučene (demagoške) fraze, ali očito imaju povećih problema sa intelektualnim procesuiranjem nekih stvari...
Poput toga - kako bi slučajni prolaznik uopće mogao pomoći u situaciji kada npr. gori automobil? Da li bi on po njihovom rezoniranju "da pomogne u situaciji" trebao možda raskopčati hlače i mokriti po vatri? Ili možda raditi nešto drugo? (izuzev nazvati vatrogasce da dođu ugasiti požar - a samo okidaje nekoliko fotografija ili snimak kratkog videa od 10-ak sekundi često traje kraće od poziva vatrogascima).
Uz to, tu je naravno i problem sa shvaćanjem da nema snimke dotični ne bi niti znali da se to što je snimljeno uopće dogodilo, te koliki su razmjeri tog požara...
I na kraju svega, naprosto je nevjerojatno koliko je nekima "veći problem" što je netko snimio kako npr nekome gori štagaalj ili automobil, ali se ni najmanje ne pitaju koji je faktor uopće izazvao taj požar (ili općenito neku drugu sličnu nesreću) koji je snimljen...
srijeda, 09.05.2018.
Anti-foto populacija
Dio populacije redovito (u manjoj ili većoj mjeri) radi probleme fotografima, fotoreporterima i snimateljima kad god im se za to pruži prilika (odnosno kada netko u njih uperi neku spravu za snimanje)), smatrajući ih "problematičnim ljudima". No zapravo su u čitavoj priči problematični ljudi upravo ti ljudi koji snimanje i snimateljie smatraju problematičnima...:
Dušebrižnici - Ljudi koji u svemu vide isključivo "probleme"; ili preuveličavaju male probleme, ili ih izmišljaju i "prorokuju" tamo gdje ih uopće nema po sistemu "što bi bilo kad bi bilo".
Dežurni moralisti - Po njima je svako snimanje ili slika koja im se ne sviđa "nemoralno", "neetički", "izrabljivajuće" isl. pogotovo ao slika na sebi sadrži i nekakvu golotinju iako uopće ne mora biti pornografska.
Samozvani redari - Ljudi koji glumataraju nekakve "autoritete", "nadzornike" i "čuvare javnog reda", pa zabadaju u tuđi posao ilis e nameću kao "mjerodavni" sa nekim svojim idejama "što bi i kako (ne)bi netko nešto trebao raditi". U ovom slučaju - snimati.
Pedofilofobi - Ljudi koji praktički u svakom fotografu (pogotovo onome muškog spola!) vide isključivo "pedofile", "voajere", "perverznjake" i kojima je svaka slika djeteta "pornografija" čak i kad s pornografijom nema blage veze (npr. slika djeteta kak trči za golubovima).
Paranoici - Ljudi koji sve doživljavaju kao nekakvu izravnu "prijetnju" svojoj sigurnosti ili sigurnosti drugih ljudi.Jednako tako bilo kakvo snimanje doživljavaju "opasnim" ili čak smatraju "napadom", a fotografe ili snimatelje kao "opasne osobe skrivenih/loših namjera".
Kompleksaši - Ljudi koji imaju ili kompleks manje vrijednosti (pa su uvjereni "kak su ružni/nefotogenični") ili pak napadaj veličine pa to koriste da nekoga tlače i/ili pokazuju svoju "velevažnost".
Kriminalci i muljatori - Ne vole kamere ni snimatelje iz prostog razloga jer bi ih se moglo snimiti u kriminalnim radnjama, muljanjima ili pak otkriti gdje se nalaze ako su na krivom mjestu u krivo vrijeme i sa krivom osobom.
Licemjeri - Ljudi koji kritiziraju druge zbog onoga što i sami rade. Npr. kritiziraju fotografe da "narušavaju privatnost" čak i kad snimaju na javnim mjestima, dok sami stavljaju još daleko privatnje fotografije (npr. golišave selfije iz kupaone ili kreveta) po društvenim mrežama.
Mimoze - Ljudi kojima sve "jako smeta" i kojima je sve "uznemiravanje" ako ima bilo koji način remeti komociju, uključujući to da ih čak netko i pogleda (kad njima to ne odgovara), a kamoli da u njihovom msjetu uperi neku spravu za snimanje.
Kvazilegalisti/kvaziliberali - Ljudi koji se pozivaju na "zakone" i "(svoja) prava" bez da su uopće proučili zakone za koje tvrde da se na njih pozivaju (ako taj zakon uopće i postoji), ili pak smatraju da su njihova prava bezgranična, a da drugi oko njih nemaju nikakva prava već samo dužnosti prema njima.
Namćori i mizantropi - Kategorija ljudi koji "prije podne mrze sebe, a poslije podne cijeli svijet", a fotografi tu nisu nikakva iznimka.
Naravno, osim njih tu su i sveprisutni "organi reda" (policija, zaštitari...) koji nekad znaju bez ikakvog pravog razloga legitimirati fotografe ili im bez zakonske osnove zabranjivati snimanje tvrdeći da je to "zabranjeno"...
utorak, 08.05.2018.
Poginuti zbog selfija?
Ljudi su danas opsjednuti selfijima. Upravo zbog te "selfimanije" već se puno puta događalo da su ljudi stradavali ili jako riskirali da stradaju iz prostog razloga što su htjeli snimiti "poseban selfie koji nitko nikad nije snimio", a pri tome su potpuno zanemrili vlastitu sigurnost.
List of selfie-related injuries and deaths
Zadnji slučaj u kojem je osoba poginula snimajući selfie dogodio se nedavno u Indiji, gdje je jedan čovjek htio snimiti selfie s medvjedom, a što je rezultiralo time da ga je medvjed - izmasakrirao.
Man Tries to Snap Selfie with Bear, Gets Mauled to Death
ponedjeljak, 07.05.2018.
Boris Savelev
nedjelja, 06.05.2018.
Idiokracijska birokracija
Deklarativno, živimo u slobodnom svijetu i slobodnoj zemlji, u kojoj su ustavom, i kojekakvim deklaracijama građanima zajamčene sve moguće slobode, i zabranjene bilo kakve diskriminacije.
Realno, živimo u totalitarističkom režimu gdje pod krinkom "slobode" i "demokracije" vlast baš svaki aspekt života nastoji "regulirati" zakonima, koji su uglavnom represivne prirode. Povrh tih zakona tu su još i kojekakve "direktive" i "rezolucije" Europske komisije koje se moraju bespogovorno provoditi bez obzira koliko bile idiotske, besmislene i u praksi neprovedive na način na koji su zamišljene.
Zbog toga se događa da bi praktički za svaku radnju koju netko želi napraviti prvo trebala nekakva "posebna dozvola" ili "ovlaštenje", odnosno nekakav "papir". Jer, paradoksalno, iako živimo u "slobodnom društvu" zahvaljujući tim zakonima - sve je zabranjeno!
Naime, u današnjem vremenu u kojem "svatko ima nekakva prava" (ali nikakve dužnosti koje proizlaze iz tih prava), birokracija je doslovno postala sredstvo pomoću kojeg se ljudsku glupost i potrebu za komocijom, od nečijeg egocentričnog hira, pretvara u zakone, pravilnike i uredbe, a nevine ljude se praktički jednim propisom i/ili potpisom preko noći pretvara u kriminalce ili im se nesuvislim ograničenjima temeljito zagorčava život. A unatoč tome što se na takav način kriminalizira dio nacije, često se uopće ne dira ono što se takvim propisima deklarativno pokušava regulirati odnosno rješavati, sprečavati ili štoveć.
Uz sve to, ta ista birokracija gotovo redovito stvara popriličan kaos među populacijom jer se gotovo redovito događa da se jedan te isti zakon, pravilnik ili udredba tumače na dva ili više različitih načina, uglavnom dijametralno suprotna, ovisno o tome koji službenik ih tumači ili provodi i ovisno o aktualnoj situaciji i političko-društvenom statusu aktera. Pa kada se uputi upit jednom službeniku neke institucije, ovaj kategorički odgovara da je "potrebna posebna dozvola, najava, takse itd...", a drugom službeniku iste institucije tvrdi "da ne treba nikakva dozvola". I to samo zahvaljujući tome što je neki zakon nedorečen, neprecizan, odnosno predstavlja "sivu zonu" koju svatko može tumačiti kako mu u nekom trenutku odgovara.
Može se i navesti nekoliko konkretnih primjer takve idotski pretjerane i besmislene birokracije, pogotovo kad je fotografija u pitanju...
Banalan primjer svakako predstavlja aktualna situacija u kojoj se nalaze vlasnici dronova. Naime, letanje dronovima regulira nekoliko zakona, pravilnika i uredbi, a procedura da bi netko "legalno" letio dronom (tj. letio i koristio snimke bez riskiranja kazni) je prilično komplicirana - okvirno ispada da treba unaprijed najaviti svaki let (pa makar on bio i iznad vlastite njive), pa zatim sve snimke slati geodetskom uredu na odobrenje, a što zna potrajati. Tu još postoje i neka druga pravila vezana s obzrom na vrstu i veličinu dronova, itd. Apsurd je tim veći što je npr. snimanje kamerom posatvljenom na kran ili visoki stativ "normalno snimanje", ali snimanje dronom koji lebdi na metar visine smatra se "snimanjem iz zraka".
Tu su zatim i sve one situacije gdje ljudi sa "pravim aparatima i opremom" (DSLR-ovima, stativim isl) za bilo kakvo snimanje trebaju posebne dozvole, akreditacije itd (zbog birokratskog rezoniranja da u takvi sigurno "profesionalci koji snimaju za nekoga"), dok se na one oboružane mobitelima s kamerom uopće ne obraća pažnja. A objasniti birokratima ili "organima reda" koji su produžena ruka te iste birokracije da je fotoaparat sve što snima sliku, bez obzira na oblik, je blago rečeno nemoguća misija.
Poseban slučaj je pak u zadnje vrijeme fama o curenju i zloupotrebi osobnih podataka (kojie su ljudi sami servirali na internet!), a prema birokratskim tumačenjima maltene ispada da bi, kak bile ispoštovane njihove birokratske procedure, zakoni, pravilnici i uredbe, te se ljudima "osigurala sigurnost", valjda svi fotografi trebali, ako snimaju na ulici i na snimkama ima ljudi, sa sobom trebali nositi snop formulara, i trčati za svakom osobom koja im se našla u kadru da im potpiše "posebnu dozvolu za snimanje". Štoviše, kako je krenulo, ispada da će samo zahvaljujući birokraciji biti kompliciranija procedura da bi se negdje nešto snimilo, a gora stvar u nekoga uperiti fotoaparat nego vatreno oružje!!
petak, 04.05.2018.
Facebook predatori
Mediji su nedavno pisali o slučaju u kojem je otkriven čovjek koji je putem Facebooka zlostavljao djecu, na način da ih je kontaktirao sa lažnih Facebook profila te je od djece tražio da mu šalju svoje ("golišave") fotografije.
Uhvaćen pedofil koji je preko Facebooka mamio i zlostavljao više od 50 djevojčica diljem Hrvatske
Taj i slični takvi slučajevi, koji se povremeno događaju i o kojima se piše u medijima, su pokazatelj ne samo toga da postoje predatori koji traže maloljetne žrtve putem interneta i društvenih mreža, već je i pokazatelj koliko ima naivnih i neopreznih korisnika interneta, društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju, pogotovo kada su ti korisnici djeca.
Ovakve situacije se događaju gotovo isključivo zbog toga što djeca imaju svoje vlastite profile na Facebooku (te drugim društvenim mrežama i aplikacijama za komuniciranje), a koje koriste bez ikakvog roditeljskog nadzora, kao i bez ikakvih elementarnih znanja (o samozaštiti) koje bi trebao imati svaki korisnik internetskih društvenih mreža, a što predatori nastoje iskoristiti.
Modus operandi internetskih predatora
Većina predatora koji putem interneta zavode i zlostavljaju djecu, stupaju u kontakt sa svojim žrtvama uglavnom tako da si naprave lažnii profil (ili nekoliko njih) na društvenim mrežama. Na tim lažnim profilima se, najčešće pod lažnim imenom i slikom, predstavljaju kao vršnjaci te djece, te sa njima stupaju u kontakt slanjem poruka, ili slanjem zahtjeva za prijateljstvo. Zatim, ako dijete pristane na komunikaciju (a što je prilično čest slučaj), kroz slatkorječivost postignu određenu razinu povjerenja, nakon čega počinje teror i zlostavljanje - od prevelikog zabadanja u djetetovu intimu i privatni život, pa do slanja lascivnih poruka (koje uz eksplicitne seksualne izraze i opise seksualnih radnji nerjetko uključuju i slanje fotografija vlastitih genitalija i pornografije općenito) te zahtjevanja da im žrtva šalje svoje "golišave" slike. Ponekad se događaju čak i situacije gdje zlostavljači nagovaraju djecu da se skidaju pred web-kamerama u video prenosu uživo, ili čak pokušavaju dogovoriti susret!
Jedini način da se takve predatore na vrijeme otkrije, te da se spriječe daljnja zlostavljanja odnosno zlostavljanje uopće, jest da djeca, čim se nađu u takvoj situaciji gdje im netko (pa čak i "vršnjak") šalje lascivne poruke i slike, odmah o tome obavijeste roditelje i/ili policiju, a da te poruke ni u kom slučaju ne brišu, s obzirom da one predstavljaju dokaz.
Međutim, kako se događa i to da se zlostavljači koriste i metodama zastrašivanja i ucjenjivanja (npr. prijete da će objaviti "golišave" slike koje im je dijete već poslalo), kako bi time spriječili dijete da nekome kaže za to zlostavljanje koje proživljava, to onda rezultira time da djeca iz straha o zlostavljanju nikome ne govore. Nesvijesni da, ako progovore, da će to maltretiranje odmah prestati. A najveći problem u svemu je što jedan takav zlostavljač može, sakriven iza lažnog profila (ili više lažnih profila), na takav način zlostavljati, maltretirati i terorizirati velik broj djece.
Prave preventivne mjere
Roditelji bi svakako trebali objasniti svojoj djeci nekoliko vrlo važnih, ali i vrlo jednostavnih pravila, odnosno metoda samozaštite, prije nego što uopće otvore Facebook profil (a kojeg ni ne bi trebali imati do neke zrelije dobi; minimalna dob za Facebook profil je po facebookovim pravilima 13 godina, no neki to jednostavno zaobiđu tako što napišu da su stariji). Iako se u medijim često spominju savjeti i pravila za sigurnu upotebu internetskih društvenih mreža koja su često mnogobrojna i teško pamtljiva i odrasloj populaciji, može ih se svesti na 5 vrlo jednostavnih pravila...:
1. Ne stavljati na listu prijatelja nepoznate ljude (tj. one s kojima se inače ne druži, i one koje se ne poznaje uživo).
2. Ne stavljati previše podataka o sebi na profil, pogotovo ne na "public". (tj. ne stavljati podatke u koju školu se ide, kućnu adresu, broj mobitela, OIB, što se radi/gdje se trenira u slobodno vrijeme... itd.),
3. Ne stavljati na Facebook one stvari (slike i videe) koje se i inače ne bi pokazivalo potpuno nepoznatim ljudima (kao što su npr. golišave fotografije ili video-snimke iz kupaone, i slično).
4. Ne slati golišave slike niti video snimke drugima, bez obzira o kome se radilo! (imati na umu da najveći broj zlostavljača nisu totalni stranci već ljudi koje djete poznaje - ne postoji garancija da neki "prijatelj" neće neku takvu "golišavu" snimku bez pardona proslijediti dalje!!)
5. Ako je netko previše naporan, takvu se osobu blokira, a ako netko šalje poruke seksualnog i/ili uznemirujućeg sadržaja (npr. opise seskualnih radnji, fotografije genitalija isl...), takvog se odmah prijavi (roditeljima, policiji...).
Naravno, glavni problem s djecom zna biti taj da djeca jednostavno ne žele slušati starije, nego uporno rade po svome smatrajući "da su odrasla" (a što je dosta čest slučaj s djecom koja uđu u pubertet).
Kada (i kako) dušebrižnici i pedofilofobi uprskaju stvar
Povremeno se događa da pojedini roditelji i drugi dušebrižnici/pedofilofobi samoinicijativno putem interneta i društvenih mreža pokreću hajke na neku osobu (koja se zatim širi dalje nekritičkom upotrebom tipke "share"), vjerujući da će na takav način zaštititi djecu i kazniti tog krivca, odnosno "krivca". Međutim, time najčešće samo temeljito uprskaju stvar. I to uglavnom iz prostog razloga što u takvim situacijama mahom reagiraju subjektivno, a ne objektivno.
Naime, u nekim situacijama se događa da ljudi pokrenu hajku na nekoga jer su oni sami "apsolutno uvjereni da se radi o nekom perverznjaku" i naprosto rezoniraju po sistemu da, ako oni samo posumnjaju da je netko kriv za nešto, ili pročitaju da je netko osumnjičen, taj "mora biti kriv".
Naime, u takvim "internet-hajkama" se vrlo često radi i o vrlo pretjeranim reakcijama na na neku minornu ili čak i umišljenu opasnost koja je rezultat isključivo vlastite paranoje (npr. kada netko bilo kakvu ljubaznost prema djetetu , ili komunikaciju s djetetom u kojoj nema lascivnih elemenatra automatski smatraju "zavođenjem" i "zlostavljanjem").
Čak i ako bi se naknadno ustanovilo (od strane policije i drugih relevantnih institucija) da se samo radilo o nečijoj paranoji, odnosno da u nekom konkretnom slučaju uopće nije bilo elemenata kaznenog djela (jer npr. u komunikaciji odraslog i djeteta nije bilo lascivnih elemnata, ili pak da snimka nekog djeteta prema zakonom propisanim kritejriijima ne spada u kategoriju pornografije), ili pak da je neka "obavijest" potpuno izmišljena, od tih istih koji su pokrenuli hajku se mogu slušati optužbe na račun policije i sudstva da "oni njih brane" i/ili "ne rade svoj posao kako treba"...
Neučinkovite mjere prevencije i represije
Jedan od problema koji se javlja u djelovanju zakonodavne i izvršne vlasti po pitanju sankcioniranja takvih prekršitelja jest taj da su s jedne strane propisane kazne male (u usporedbi sa aznama u drugim državama), a zakoni i rasponi kazni izuzetno nelogični i nesuvisli; npr. (po aktualnom zakonu) manja kazna je propisana za zadovoljavanje pohote pred djetetom ili za bludne radnje s djetetom gdje postoji kontakt počinitelja i žrtve, nego za "gledanje slika" gdje nema nikakvog pravog kontakta sa djetetom.
Drugi je problem što se inicijative za postroživanje kazni događaju tek nakon medijski jako razvikanih slučajeva, pa se onda po dorbom starom običaju "ide sprečavati ono što se već dogodilo". Tako trenutno postoji inicijativa da se postrože kazne, ukine zastara i da osuđeni počinitelji trajno ostanu u registru.
Međutim, iako se s jedne strane i "na prvu loptu" te inicijative čine kao dobra ideja (jer bi kazne za neke stvari svakako trebalo postrožiti), s druge strane, sve te mere opet nisu nikakva garancija da se takve stvari neće i dalje događati; tako npr. registar će možda onemogućiti nekome da dobije posao u kojem ima kontakt s djecom (učitelj, trener isl), ali opet nije nikakva garancija da osoba koja je u registru svejedno neće ponovo negdje napastovati djecu. Uz to, takve zločine također čine i ljudi koji uopće nisu u tom registru, jer nisu nikada bili kažnjavani (za sve postoji prvi put).
Prostor za zloupotrebe
Očito se zaboravlja ili ignorira to da su seksualni delikti područje kaznenog prava u kojem zapravo ima jako puno prostora za kojekakva podmetanja i lažne optužbe, a od onih koji se zalažu za veće kazne se ne čuje inicijativa da se osim povećanja kazni za prave počinitelje povećaju i kazne za sve one koji lažno prijave nekoga (nedužnoga) za takva kaznena djela ili daju lažne iskaze - od lažnih optužbi na napastovanje djece prilikom brakorazvodnih parnica i borbi za skrbništvo, preko prijavljivanja fotografa koji se zateknu s kamerom u blizini djece samo zato jer su s kamerom u blizini djece (a djeca nisu ni gola) ili pak okače kakvu sliku iz obiteljskog albuma na net, pa do internet-hajki na potpuno nedužne ljude. Štoviše, potpuno ukdanje zastare bi čak omogućilo i da netko desecima godina nakon navodnog zlostavljanja protiv nekoga podigne (lažnu) optužbu, kako bi nekoga (nepoželjnoga) uvalilo u probleme...
Uz to, zbog posvemašnje masovne paranoje uzrokovane medijskim cirkusima o takvim slučajevima (jer mediji vrlo revno i opsežno, gotovo svakodnevno, pišu o ovakvim i sličnim slučajevima) i zbog rezoniranja javnosti na način da "ako se o nečemu stalno i opširno piše znači da toga puno ima", dežurni paranoici, dušebrižnici i pedofilofobi praktički u svakoj (muškoj) osobi vide "pedofile", i pogotovo ako ta muška osoba ima fotoaparat oko vrata...
srijeda, 02.05.2018.
Staro+novo
Kako to izgleda i kakve slike i video ispadaju kada se na najmoderniju kameru, nakalemi 140 godina stari objektiv...
Using a 140-Year-Old Lens on a $15,000 RED Camera
utorak, 01.05.2018.
Prvomajski grah
Nekoliko fotografija iz zagrebačkog Maksimira, sa tradicionalne podjele besplatnog graha i obilježavanja ovogodišnjeg Prvog Maja...
(autor: Toco1980; sva prava pridržana)
