Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 06.05.2018.

Idiokracijska birokracija

Deklarativno, živimo u slobodnom svijetu i slobodnoj zemlji, u kojoj su ustavom, i kojekakvim deklaracijama građanima zajamčene sve moguće slobode, i zabranjene bilo kakve diskriminacije.

Realno, živimo u totalitarističkom režimu gdje pod krinkom "slobode" i "demokracije" vlast baš svaki aspekt života nastoji "regulirati" zakonima, koji su uglavnom represivne prirode. Povrh tih zakona tu su još i kojekakve "direktive" i "rezolucije" Europske komisije koje se moraju bespogovorno provoditi bez obzira koliko bile idiotske, besmislene i u praksi neprovedive na način na koji su zamišljene.

Zbog toga se događa da bi praktički za svaku radnju koju netko želi napraviti prvo trebala nekakva "posebna dozvola" ili "ovlaštenje", odnosno nekakav "papir". Jer, paradoksalno, iako živimo u "slobodnom društvu" zahvaljujući tim zakonima - sve je zabranjeno!

Naime, u današnjem vremenu u kojem "svatko ima nekakva prava" (ali nikakve dužnosti koje proizlaze iz tih prava), birokracija je doslovno postala sredstvo pomoću kojeg se ljudsku glupost i potrebu za komocijom, od nečijeg egocentričnog hira, pretvara u zakone, pravilnike i uredbe, a nevine ljude se praktički jednim propisom i/ili potpisom preko noći pretvara u kriminalce ili im se nesuvislim ograničenjima temeljito zagorčava život. A unatoč tome što se na takav način kriminalizira dio nacije, često se uopće ne dira ono što se takvim propisima deklarativno pokušava regulirati odnosno rješavati, sprečavati ili štoveć.

Uz sve to, ta ista birokracija gotovo redovito stvara popriličan kaos među populacijom jer se gotovo redovito događa da se jedan te isti zakon, pravilnik ili udredba tumače na dva ili više različitih načina, uglavnom dijametralno suprotna, ovisno o tome koji službenik ih tumači ili provodi i ovisno o aktualnoj situaciji i političko-društvenom statusu aktera. Pa kada se uputi upit jednom službeniku neke institucije, ovaj kategorički odgovara da je "potrebna posebna dozvola, najava, takse itd...", a drugom službeniku iste institucije tvrdi "da ne treba nikakva dozvola". I to samo zahvaljujući tome što je neki zakon nedorečen, neprecizan, odnosno predstavlja "sivu zonu" koju svatko može tumačiti kako mu u nekom trenutku odgovara.

Može se i navesti nekoliko konkretnih primjer takve idotski pretjerane i besmislene birokracije, pogotovo kad je fotografija u pitanju...

Banalan primjer svakako predstavlja aktualna situacija u kojoj se nalaze vlasnici dronova. Naime, letanje dronovima regulira nekoliko zakona, pravilnika i uredbi, a procedura da bi netko "legalno" letio dronom (tj. letio i koristio snimke bez riskiranja kazni) je prilično komplicirana - okvirno ispada da treba unaprijed najaviti svaki let (pa makar on bio i iznad vlastite njive), pa zatim sve snimke slati geodetskom uredu na odobrenje, a što zna potrajati. Tu još postoje i neka druga pravila vezana s obzrom na vrstu i veličinu dronova, itd. Apsurd je tim veći što je npr. snimanje kamerom posatvljenom na kran ili visoki stativ "normalno snimanje", ali snimanje dronom koji lebdi na metar visine smatra se "snimanjem iz zraka".

Tu su zatim i sve one situacije gdje ljudi sa "pravim aparatima i opremom" (DSLR-ovima, stativim isl) za bilo kakvo snimanje trebaju posebne dozvole, akreditacije itd (zbog birokratskog rezoniranja da u takvi sigurno "profesionalci koji snimaju za nekoga"), dok se na one oboružane mobitelima s kamerom uopće ne obraća pažnja. A objasniti birokratima ili "organima reda" koji su produžena ruka te iste birokracije da je fotoaparat sve što snima sliku, bez obzira na oblik, je blago rečeno nemoguća misija.

Poseban slučaj je pak u zadnje vrijeme fama o curenju i zloupotrebi osobnih podataka (kojie su ljudi sami servirali na internet!), a prema birokratskim tumačenjima maltene ispada da bi, kak bile ispoštovane njihove birokratske procedure, zakoni, pravilnici i uredbe, te se ljudima "osigurala sigurnost", valjda svi fotografi trebali, ako snimaju na ulici i na snimkama ima ljudi, sa sobom trebali nositi snop formulara, i trčati za svakom osobom koja im se našla u kadru da im potpiše "posebnu dozvolu za snimanje". Štoviše, kako je krenulo, ispada da će samo zahvaljujući birokraciji biti kompliciranija procedura da bi se negdje nešto snimilo, a gora stvar u nekoga uperiti fotoaparat nego vatreno oružje!!