EU komisija se već nekoliko puta "proslavila" po pitanju donošenja konfuznih i nebuloznih uredbi i direktiva.
Tako je prije nekoliko godina EU pokušala progurati uredbu po kojoj bi bilo ilegalno i kažnjivo (u smislu "narušavanja autorskih prava") snimati objekte, tj. zgrade i spomenike, koji su na javnim mjestima, ali predstavljaju "autorsko djelo", kao i objavljivati takve snimke bez da se te objekte zacrni. Na svu sreću, dotična (idiotska) uredba nije prošla.
Zadnji birokratski uradak EU-a je GDPR. Uredba oko koje se već neko vrijeme diže poprilično prašine, pogotovo u fotografskim krugovima...
Što je GDPR?
GDPR odnosno "General data protection resolution" je uredba o općoj zaštiti osobnih podataka. Prema toj uredbi praktički sve što se odnosi na neku osobu predstavlja njen "osobni podatak" - ime, prezime, OIB, adresa stanovanja, bankovni račun, IP adresa itd... a između ostaloga i "biometrijski podaci" osobe (čitaj: fotografija lica), i ti osobni podaci se ne smiju koristiti bez dozvole osobe na koju se taj podatak odnosi.
S obzirom da se radi o uredbi, ona se primjenjue automatski na području čitave EU.
Međutim, bitno je napomenuti da se GDPR ne odnosi na sve slučajeve, već postoje izuzeća! Pa se tako GDPR primjenjuje na voditelje obrade, tj. organizacije koje prikupljaju i obrađuju podatke EU građana, ali se ne odnosi na fizičke osobe koje obrađuju podatke isklučivo za svoje osobne svrhe ili potrebe kućanstva (a u tu kategoriju bi zapravo spadala većina fotografa-amatera).
Je li GDPR ubio uličnu i dokumentarnu fotografiju, i koliko?
Mnogi fotografi se (više-manje opravdano) brinu zbog GDPR-a. I to uglavnom zbog mogućih problema prilikom fotografiranja osoba, odnosno prizora u kojima ima ljudi.
Treba uzeti u obzir da originalni tekst GDPR-a (Uredbe (EU) 2016/679) u svome sadržaju uopće niti ne spominje fotografe, fotografiju i fotografiranje, već "biometrijske podatke", a koji se dobivaju posebnom tehničkom obradom fotografija, a u vezi s fizičkim obilježjima, fiziološkim obilježjima ili obilježjima ponašanja pojedinca koja omogućuju ili potvrđuju jedinstvenu identifikaciju. Uz to biometrijska obrada fotografija nije nešto čime se bave fotografi već isključivo državne službe.
No svejedno, tumačenja GDPR-a koja se tiču fotografije i fotografiranja u umjetničke i dokumentarne svrhe na javnim mjestima i javnim događajima, a koja su trenutno dostupna na internetu, su još više konfuzna od same uredbe, i često međusobno dijametralno suprotna.
Tako s jedne strane ima tumačenja po kojima se zapravo "ništa ne bi smjelo snimati ako u kadru ima ljudi", a što je samo po sebi apsurdno i apsolutno neizvedivo, jer bi praktički bilo kakvo ulično ili dokumentarno snimanje na javnim mjestima i skupovima čini nemogućim, odnosno "ilegalnim" (bez obzira radilo se o amateru, profesionalcu ili turistu), a od fotografa bi se valjda trebalo očekivati da ili ne snimaju, ili da trče za svima koji su im se zatekli u kadru, da bi od njih dobili "odobrenje". Uz to bi se trealo sa foto portala društvenih mreža i ostalih web stranica maknuti sve slike osoba...
S druge strane postoje suprotna tumčaneja po kojima se zapravo ništa bitnije neće promjeniti po pitanju fotografiranja na javnim mjestima i objavljivanja takvih fotografija, osim što se portrete (snimke koje obuhvaćaju samo lice neke snimljene osobe) neće smjeti objavljivati bez pristanka snimljene osobe. (Do sada je pristanak bio potreban samo u slučajevima kada se radilo o snimnaju za komercijalne i promotivne potrebe).
Jedno od na internetu dostupnih tumačenja GDPR-a (na engleskom):
Data Protection and Street Photography
Posljedice GDPR-a?
Za očekivati je da će nakon stupanja GDPR-a, fotografi definitivno imati dodtnih problema. I to ne samo zbog GDPR-a i njegovih tumačenja kao takvih, već i zbog toga što će oni koji kojima su i bez te uredbe jako smetali snimatelji, snimanje i kamere; raznim kompleksašima, muljatorima i paranoicima i ostatku "anti-foto" populacije, dobiti zamah i umjesto razbacivanja pojmom "pPrivatnost" sada početi spominjati i GDPR, iz prostog razloga jer su za njega čuli, a bez da su ga uopće pročitali. Uz to ostvara se i dodatni prostor kverulantima (ljudima koji iz hobija pišu sudske tužbe i/ili zovu policiju za svaku sitnicu za koju smaraju da ih je na neki način "oštetila" ili "obespravila", pokušavajući se na taj način zapravo na brzinu obogatiti.).
Post je objavljen 19.05.2018. u 18:04 sati.