srijeda, 29.11.2017.
Portreti iz Auschwitza
U nacističkim logorima je, za vrijeme drugog svjetskog rata, ubijeno oko 12 milijuna "rasno nepoćudnih" ljudi. Od toga, samo u kompleksu Auschwitz prema procijeni oko 1,1 milijun...
Iza onih koji su dopremljeni u Auschwitz i poslani direktno u plinske komore, nije ostao nikakav zapis. Iza onih koji su imali tu sreću da su preživjeli dolazak i "selekciju", te bili registrirani (iako je velika većina kasnije ili umrla ili bila ubijena), ostala je velika kolekcija identifikacijskih fotografija...:
Slike iz Auschwitza
Auschwitz u slikama
Holokaust u slikama
utorak, 28.11.2017.
Henryk Ross
Fotograf Henryk Ross boravio je za vrijeme drugog svjetskog rata, od 1940. do 1944. godine u poljskom gradu Lodzu, odnosno njegovom židovskom getu. Tamo je djelovao kao službani fotograf, gdje je po nalogu nacista snimao identifikacijskie slike za dokumente, te fotografije za nacističke propagandne potrebe.
No osim tih "službenih" fotografija, u tajnosti je, riskirajući život, snimao i svakodnevicu života u getu. To je činio na način da je uvijek sa sobom nosio fotoaparat kojeg je skrivao ispod širokog kaputa, te ga je vadio (ili bolje rečeno "otkrivao") samo na trenutak kako bi okinuo fotografiju onoga što je smatrao da bi trebalo biti zabilježeno fotografijom.
Kada se 1944. godine pročulo da će geto biti likvidiran (a što je značilo transportiranje ljudi iz geta u logore za istrebljenje, poput Auschwitza, Chelmna i sličnih), zakopao je negative, u nadi da će ih kasnije netko pronaći. Nekim čudom je preživio rat, te ih je nakon oslobođenja sam iskopao - dio negativa je nažalost nepovratno uništila vlaga, ali je dio ipak "preživio" (neki u prilično lošem stanju, ali dovoljno očuvani da se razaznaje što je na njima).
Documentation of Atrocities: The Jewish Photographer Henryk Ross
Henryk Ross’s Grim Holocaust Photographs Document Daily Life in the Lodz Ghetto
ponedjeljak, 27.11.2017.
Rezoniranje pljuvača po zimskoj službi
[Nije fotografska tema, ali kako imam dodira sa ljudima koji rade u zimskoj službi i redovito trpe medijske hajke i pljuvanje čim padne snijeg, moram o tome nešto napisati, op.a.]
Čim padne snijeg, odmah kreću i već tradicionalne salve pljuvanja po zimskoj službi u komentarima ispod medijskih napis od strane dežurnih pljuvača po zimskoj službi... a sve uz floskulu kako "zimska služba ništa ne radi".
Svi ti dežurni pljuvači i njima slične šupljoglave mimoze, koje se nisu u stanju prilagoditi situaciji, koje nemaju zimsku opremu na autima, koje ne znaju voziti u teškim vremenskim uvjetima, i kojima su mediji napunili glave kojekakvim idiotarijama i demagogijama, uglavnom rezoniraju na slijedeće načine...:
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...sam vidio u novinama sliku neke zasnježene ceste po kojoj još ralica nije prošla."
(što je s jedne strane totalno nevažan faktor nekome tko uopće ne namjerava voziti po toj cesti, a s druge strane to što u trenutku snimanja cesta zasnježena ne znači da nakon toga ralica nije prošla ili da neće proći.)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...je snijeg pao na cestu."
(a ralice bi vajda trebale loviti pahulje u zraku?)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...snijeg pada, a ralica ne prolazi kroz moju ulicu svake 2 minute."
(ralica ide tek onda kad ima nešto čsititi, a to je cca 10 cm snijega, i kroz ulicu prođe uglavnom jednom dnevno.)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...živim u slijepom odvojku sporedne ulice i ralica ju nije očistila."
(a takva ulica spada u zadnji priorietet čišćenja, za razliku neke glavne ulice ili jako prometne od avenije koja je prvi prioritet.)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...imam ćelave ljetne gume, nemam lance, i zapeo sam u 5 cm snijega."
(zna se što spada pod zakonom propisanu obveznu zimsku opremu!)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...ne mogu voziti 120 na sat zbog snijega na cesti."
(pojam "prilagoditi se vožnji uvjetima na cesti" je nekima prevelik intelektualni napor.)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...sam vidio kamion koji vozi s dignutom ralicom i isključenim posipačem."
(ili je odradio svoj zadatak, ili ide na početnu točku svojeg zadatka, odnosno rute koju čisti)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"...sam vidio ralicu parkiranu pored kafića/restorana."
(i vozači ralica ponekad ima potrebu jesti, piti ili otići na WC, a po zakonu moraju imati pauzu nakon 4 sata vožnje...)
"Zimska služba ništa ne radi" jer...
"... je gradonačelnik obećao pojesti snijeg, a snijega još ima."
(taj posao se lomi na leđima radnika zimske službe koji snijeg uklanjaju ralicama i lopatama, a ne čarobnim štapićima).
Još malo štiva na tu temu...:
Zimska služba "for idiots"
Dežurni pljuvači po zimskoj službi
nedjelja, 26.11.2017.
Mark Voce - Island
subota, 25.11.2017.
Taksisti iz New Yorka
Kako su taksisti iz New Yorka pozirali za svoj kalendar, za slijedeću 2018 godinu...
2018 New York City Taxi Drivers Calendar is Here!
petak, 24.11.2017.
Kako je autobus upropastio snimku
Prema jednom od Murphijevih zakona fotografije, vjerojatnost da netko ili nešto uleti u kadar je obrnuto proporcionalna sa poželjnošću istog. Drugim riječima, uvijek netko uleti u kadar i upropasti snimku kada ne treba...
To se dogodilo jednom snimatelju koji je odlučio snimiti rušenje Georgia Dome stadiona, kada mu je u kritičnom trenutku u kadar ušao ni više ni manje nego autobus i u potpuosti zaklonio ono što je ovaj želio snimiti...
Bus Photobombs Ruins Shot of Georgia Dome Implosion in a Hilarious Way
Snimka je postala viralna i čak rezultirala parodijama...
četvrtak, 23.11.2017.
Eksces na sjednici gradskog vijeća
Čini se da se jučer, u Zagrebu, na jednoj sjednici gradskog vijeća Novi Zagreb dogodio eksces u vidu napada na snimatelja...
Prema prvim dostupnim informacijama iz medija, jedan od prisutnih vijećnika je pokušao, pomoću mobitela, putem interneta uživo prenositi sjednicu, prilikom čega ga je fizički napala jedna vijećnica...
Sve je zabilježeno na video snimci.
Drama u Novom Zagrebu: član Živog zida napadnut jer je snimao sjednicu: 'Odj**i! Jesi me čuo?!'
srijeda, 22.11.2017.
Akcijski "multipraktici"
Akcijske kamere su u zadnje vrijeme postale prilično popularne.
Najpoznatiji proizvođač akcijskih kamera svakako je GoPro, međutim postoje i mnogi drugi proizvođači (Sony, Garmin, Panasonic, Ricoh itd...). No svejedno se u žargonu danas akcijske kamere naziva "GoPro kamerama".
Svima je zajedničko to da su malih dimenzija i vrlo lagane.
Iako su prvenstveno namjenjene snimanju "akcijskih" videa, odnosno videa sudjlovanja u nečemu "iz prvog lica", pojedini modeli akcijskih kamera osim snimanja videa omogućavaju i snimanje fotografija, te snimanje tzv. "time-lapse" snimaka (serija fotografija snimljenih u određenom vremenskom razmaku).
Uz to, za njih danas postoji i čitav niz raznih dodataka poput vodonepropusnih kućišta kojim se kameru može uranjati u vodu do određene dubine, te raznih držača, montaža, i stativa kojima se te kamere može učvršćivati gdje god je potrebno.
Upravo zbog takve fleksibilnosti, akcijske kamere mogu, osim za snimanje akcije, biti korištene i u razne druge svrhe...
Mogu biti korištene u maniri "običnih" video kamera, za snimanje kojekakvih društvenih i javnih događaja, filmića, vlogova i sličnog. Pogotovo u situacijama gdje su "prave" video kamere prevelike, nezgodne za nošenje ili jednostavno smetaju.
Može ih se koristiti i kao auto-kamere, umjesto "pravih" auto-kamera, a što ponekad koriste razni motociklisti ili biciklisti (koji ih montiraju ili na kacigu ili na vozilo), pa čak i neki vozači motornih vozila.
One akcijske kamere koje imaju mogućnost snimanja fotografija, mogu za silu sasvim solidno poslužiti umjesto "pravog" fotoaparata za snimanje krajobraza, portreta, selfija i tko zna čega još...
Može ih čak u određenoj mjeri i u određenim situacijama koristiti i kao svojevrsne nadzorne kamere...
Zapravo je jedina mana takvih kamera ona koja se javlja i kod drugih "univerzalnih" naprava, a to je da će biti u stanju odraditi posao, ali ne na onoj razini koju je moguće dobiti specijaliziranim uređajima. Pa tako za onoga kome je prioritet snimanje kvalitetnih fotografija, svakako je bolji izbor "pravi" fotoaparat, a za onoga tko želi snimati video, "prava" videokamera itd...
utorak, 21.11.2017.
Peter Zéglis
ponedjeljak, 20.11.2017.
Tužba zbog bijelog ruba?
Polaroid od Fujija traži milijune dolara zbog toga što Fujijeve instant fotografije Instax Square imaju bijeli rub koji je identičan Polaroidovom bijelom rubu... Štoviše, čak se prijeti tužbom ako Fuji ne povuče Instax Square filmove iz prodaje
Fujifilm: Polaroid Demanding Millions Per Year for White Border on Instax
nedjelja, 19.11.2017.
Poznate fotografije - Kozakijevičeva gesta
Jedna od poznatih sportskih anegdota koja je ovjekovječena fotografijom svakako je ona u kojoj je poljski skakač s motkom Władysław Kozakiewicz, na Olimpijadi u Moskvi 1980. godine, u jedom trenutku svim prisutnima (većinom Rusima koji su navijali za ruskog skakača Konstantina Volkova, te zviždali i negodovali za vrijeme Kozakijevičevih skokova) pokazao uvredljivu gestu koja je kod nas poznata kao "bosanski grb", a koja je u Poljskoj od tog trenutka postala poznata kao "gest Kozakiewicza", odnosno Kozakijevičeva gesta.
FOTOGRAFIJA 1
FOTOGRAFIJA 2
Rusi su odmah tražili da mu se zbog toga oduzme zlato, tvrdeći kako je time "uvrijedio SSSR", na što je poljska vlada poslala službeno objašnjenje da se "radilo samo o slučajnom grču mišića ruke zbog velikog naprezanja"...
VIDEO
subota, 18.11.2017.
Fotografska druženja i okupljanja
Kako svi ozbiljniji fotografi, amateri i profesionalci, uglavnom imaju slične interese, sasvim je normalno da se u većoj ili manjoj mjeri međusobno druže. Ta druženja se u grubo mogu podijeliti na neformalna, formalna i prosvijedna druženja.
(link sa memegenerator.net)
Neformalna druženja
Ovakav tip druženja je najčešći. Ta druženja su uglavnom poznata kao "foto-pive", "foto-kave" i tome slično, a organiziraju se više radi samog druženja, nego nekog povoda ili pak nekakvih međusobnih nadmetanja, "pissing contesta" i sličnog. Uglavnom se održavaju po kafićima, birtijama ili sličnim mjestima poput kakvih zalogajnica, a u njima sudjeluju ljudi koji se međusobno poznaju.
Jedan od problema koji se javlja prilikom organiziranja takvih druženja jest što gotovo redovito na njih dođe daleko manji broj ljudi od broja ljudi koji u startu pokažu interes... Npr, ako bude 10 zainteresiranih, njih 5 bi "možda došlo", ali ne znaju hoće li biti slobodni ili hoće li im se uopće dati ići na to druženje, 3 "će doći samo ako dođe [xy] od onih prvih 5 koji će možda doći", dok će njih 2 doći samo ako ne dođe [xy] od onih koji će možda doći"... Pa tako najčešće na takvim foto-druženjima na kraju bude svega par ljudi koji se i inače redovito druže.
Troškovi uglavnom ovise o tome koliko je tko čega sposoban popiti i pojesti na takvim druženjima...
Formalna druženja
Ovakav tip druženja uglavnom zahtjeva pripremne radnje u obliku detaljnog planiranja i organizacije. Tu uglavnom spadaju kojekakvi fotografski izleti, radionice, sajmovi, ekskurzije, obljetnice nekoga ili nečega i tome slično. Uglavnom ih ne organiziraju pojedinci (iako ima i takvih slučajeva) nego foto-klubovi, foto-udruge i slične organizacije.
Kod većine takvih druženaj se unaprijed nekakva kotizacija (bilo za samo sudjelovanje, bilo kao naknada za prijevoz/gablec/štoveć), tako da oni koji uplate su uglavnom oni koji će i sudjelovati na tome (inače su doslovno bacili novce).
Fotografski prosvijedi
Prosvijedi fotografa, u obliku masovnih okupljanja se događaju razmjerno rijetko u usporedbi sa brojem prosvijeda drugih skupina ljudi, ali se ipak događaju. Uglavnom u situacijama kada neki idiot progura neki idiotski zakon zbog kojeg se fotografe idiotskim i nebuloznim zakonskim definicijama pretvara potencijalne u kriminalce ili se ograničava i omalovažava njihov rad.
Čisto da se spomene samo nekoliko takvih slučajeva, u Londonu su se prosvjedovalo ispred Scotland Yarda zbog antiterorističkog zakona na račun kojeg je policija revno pretresala fotografe (pod paslom "borbe protiv terorizma), a u susjednoj Srbiji se dogodio prosvijed zbog toga što je netko želio progurati zakon kojim bi se ukinula autorska prava na fotografije...
Uglavnom se, prije takvih prosvijeda svim fotografima upućuje javni poziv, putem nekog od dostupnih medija - radija, televizije, društvenih mreža... Nije neobično da se sudionici broje u stotinama, ili čak tisućama, jer tko želi sudjelovati, sam dođe i ništa ga ne košta (osim ako se ne dogode neke totalno nepredviđene situacije).
petak, 17.11.2017.
Tražim foto-torbu...
...kakva vjerojatno ne postoji
Potraga za idealnom foto-torbom često zna biti noćna mora nekog fotografa. Naime, svaki fotograf kojemu treba foto torba ima drugačije prohtijeve s obzirom na vrstu posla koju radi i koliko opreme nosi. Tako nekima uopće nije važno kakva je foto torba, osim da stane sva oprema koju namjeravaju nositi, drugima je pak važniji dizajn. Trećima i jedno i drugo...
Danas je ponuda vrlo velika, no sve su to uglavnom varijacije na istu temu, samo pod drugim imenom, te se u moru modela lako izgubiti, i opet svejedno ne naći odgovarajuću torbu....
Neki od uvjeta koje bi moja nova foto-torba trebala zadovoljavati...:
* Torba preko ramena. Praktičnija je od ruksaka jer je nije potrebno svaku put skidati da bi se došlo do komada opreme koji se u njoj nalazi.
* Da ne izgleda kao tipična foto torba većda izgleda kao "obična" torba. Standardne foto-torbe često "vrište" da se u njima nalazi skupa foto oprema. Obična torba ne privlači toliko pozornosti...
* Crne ili gotovo crne tamno sive boje. Ta boja je najmanje upadljiva. Za razliku od raznih "šarenih" (ili čak nedajbože fluorescentnih) boja.
* Ne volim velcro (čičak) trake, više volim "ciferšlus", te kopče i karabinere. Velcro na sebe s vremenom privlači konce, "mucice" i smeće, od njegovog zvuka se uvijek naježim, i prilično je glasan...
* Više mi odgovara pamuk od sintetike. Nema to veze sa nekakvom "ekologijom", već mi je pamuk nekako ugodniji pod prstima. Kako izvana, tako i iznutra (ne volim one "mucaste" sintetičke podstave)...
* Vrlo je poželjno da se torba otvara na "krivu stranu", odnosno prema korisniku, a ne prema van. Na taj način, prilikom posezanja za opremom, ljudi ne vide što se sve u torbi nalazi, i manja je vjerojatnost ispadanja opreme...
Ima li tko kakvu konkretnu preporuku? Ili možda zna nekoga tko izrađuje foto-torbe po želji?
četvrtak, 16.11.2017.
Garfield i selfie...
...i fotobomber.
STRIP
srijeda, 15.11.2017.
Vivian Maier
utorak, 14.11.2017.
Koja je realna vrijednost fotoaparata?
Na stranici "bokehmarket.com", moguće je okvirno saznati koliko vrijedi neki fotoaparat...
How much is your gear actually worth?
Vrlo korisno za one koji misle kupovati opremu preko oglasnika ili je prodavati...
ponedjeljak, 13.11.2017.
Svadbena "logika"
Kad god se organizira neka svadba, mladenci su ti koji se dogovaraju sa onima koji su zaduženi za realizaciju svadbe. U to između ostaloga spadaju muzičari i službeni fotograf. Jednako tako, mladnci i podmiruju račun, odnosno plaćaju dogovorene troškove muzike i fotografa.
No osim tog osnovnog troška za angažman dotičnih, čini se nije ni najmanji problem, štoviše, ubičajeno je bendu dodatno plaćati muzičke želje. Pa tako nekim gostima na svadbi nije ni najmanji problem dati npr. 100 kn ili 100 Eur za neku pjesmu po nečijoj želji, koja traje par minuta, i nakon čega ne ostaje ništa opipljivo, već samo katkotrajno oduševljenje onoga tko je naručio pjesmu.
S druge strane, ima onih koji će jednako tako, od fotografa tražiti "fotografske želje", odnosno žicati fotografa da, mimo onoga što je dogovoreno s mladencima, fotografira nešto ponjihovoj želji. No u tim slučajevima odjednom postaje problem fotografu, na jednak način kao i bednu, dati 100kn ili 100 Eur za takvo snimanje po željama, iako nakon snimanja ostaju fotografije kao trajni zapis tog događaja (za razliku od pjesme).
Naravno, nađe se i ekstrema koji će na takav način plaćati fotografu da snimi nešto po njihovim željama, ali tada odu u drugi ekstrem - da nakon toga doslovno prisvoje fotografa do mjere da više ne stigne snimati ono što je dogovorio sa mladencima...
nedjelja, 12.11.2017.
Rođendanska torta za fotografa
Jedna fotografkinja je za rođendan dobila tortu u obliku objektiva...
Torta je izgledom vjerna replika Leicinog 50mm Summilux objektiva, da dvije sitne razlike - na "poklopcu" piše ime fotografkinje, a na mjestu žarišne duljine o kojem se rođendanu radi...
This Birthday Cake for a Photographer is Soft and Creamy at f/1.4
subota, 11.11.2017.
Rezoniranje lažnih liberala
Danas ima jako puno onih koji se nazivaju liberalima, ali je jednako tako među njima još više onih koji su lažni liberali. Može ih se prepoznati uglavnom po tome da da nadugačko i naširoko pričaju o svojim ili tuđim pravima, ali uopće ne spominju dužnosti koja proizlaze iz svakog prava. Pri tome često na tim "pravima" (svojim ili pravima neke skupine koju zastupaju) inzistiraju do mjere da bi h najradije po svaku cijenu uvodili fašističkim metodama. Može se čak reći da svakom "liberalu" zapravo čuči mali Hitler koji samo traži prilku da izađe.
Štoviše, svi oni koji se najviše busaju da su "veliki liberali" i "borci (svoja ili tuđa) za prava" najčešće po svojim metodama rezoniranja i djelovanja često nisu puno drugačiji (ako su uopće drugačiji) od fašista i "fašista" protiv kojih se deklarativno bore, a uz to o količini egocentrizma i dvorstukih mjerila koje ispoljavaju ne treba ni pričati...
To otprilike izgleda ovako...:
"Svatko ima pravo na svoje mišljenje..."
(...ali samo ako je to mišljenje identično mojem mišljenju, inače nema pravo na svoje mišljenje.)
"Treba uvažavati tuđe mišljenje..."
(...osim ako je suprotno od mojeg, onda je sasvim opravdano osobu drugačijeg mišljenja vrijeđati, etiketirati, omalovažavat i ismijavati.)
"Nitko nema pravo drugome nametati svoje mišljenje..."
(...osim mene, jer je jedino moje mišljenje ispravno, a sva drugačija mišljenja su pogrešna.)
"Svatko ima pravo na slobodu govora..."
(...ali samo ako govori ono što meni odgovara, u suprotnom mora šutjeti.)
"Imam pravo kritizirati druge..."
(...drugi nemaju pravo kritizirati mene, pogotovo ne oni koje ja kritiziram.)
"Treba poštivati sve svjetonazore, kulture i religije..."
(...osim katolika, konzervativaca, desničara i ostalih koji mi ne odgovaraju.)
"Ja imam pravo na privatnost gdje i kad god ja to želim..."
(...drugi nemaju pravo na privatnost u istim situacijama, ako ja to tako odlučim.)
"Ja imam pravo kontrolirati svoj život..."
(...na način da kontroliram druge ljude oko sebe.)
"Što meni smeta, to bi trebalo biti zabranjeno"
(...što mi se sviđa, mora za sve druge biti obvezno.)
"Kad ja vrijeđam, etiketiram i omalovažavam druge, to je moje pravo na izražavanje!"
(... a kad to netko radi meni, to je onda uvreda, kleveta i govor mržnje.)
"Treba demokratski, izborima, odlučivati o tome što ljudi žele..."
(... osim ako rezultati tih izbora mogu biti u suprotnosti s mojim željama.)
itd...
petak, 10.11.2017.
What The Duck
Animirana verzija stripa "What The Duck"
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Uh, oh, tata ima novu igračku."
"Pogled ovamo..."
2. [BLJESAK!]
3. "Ja vidim zvijezde"
"Ti vidiš!?"
četvrtak, 09.11.2017.
Fotografski "pissing contest"
Pissing contest (engl. natjecanje u pišanju/uriniranju) je pogrdni naziv koji se koristi za označavanje bilo kakvog oblika uzaludnog, apsurdnog i besmislenog nadmetanja ili nadmudrivanja, oko totalno trivijalnih ili nevažnih stvari.
Uglavnom se događa u situacijama kada se potpuno istu stvar može dobiti na više načina, a nađe se netko tko (uglavnom više iz egotriperskih poriva nego praktičnih ili činjeničnih razloga) tvrdi da je među više način samo jedan (uglavnom njegov) način "najbolji" ili "najispravniji"...
Npr. kada se potegne diskusija o načinu snimanja, pa netko tvrdi da je jedan način snimanja (onaj na koji on snima) "bolji" ili "ispravniji" od nekog drugog načina snimanja, iako se i jednim i drugim načinom snimanja dobije potpuno ista stvar - fotografija.
Ili npr. kada se potegne diskusija o programima za obrađivanje digitalnih fotografija, pa netko tvrdi kako je program za obradu slika "A" (kojeg naravno on koristi) daleko bolji od programa za obradu slika "B". Iako, realno, i jedan i drugi program omogućavaju potpuno istu stvar - obradu snimljene fotografije.
Ili npr. kada se diskutira o nabavci novog objektiva/aparata, pa netko tvrdi da je npr. novija verzija objektiva/aparata X (koju on ima) bolja od starije verzije objektiva/aparata X (koju ima netko drugi), iako se, kada bi se međusobno uspoređivalo snimke snimljene jednim i drugim objektivom/aparatom, zapravo uopće ne bi moglo razlučiti kojim je objektivom/aparataom koja slika snimljena.
I tako uglavnom u svim sličnim situacijama gdje je poanta prvenstveno u dobivenom rezultatu (u ovom slučaju fotografiji), a ne u procesu dobivanja rezultata...
srijeda, 08.11.2017.
Kako se živjelo nekad...
** ...u Gruziji (Tbilisi)
45 Black and White Photos Capture Everyday Life of Tbilisi, Georgia in 1976
** ...u SAD-u (Chicago)
56 Fascinating Photos That Capture Street Scenes of Chicago in the 1970s
utorak, 07.11.2017.
Tko mi "diže tlak"?
Ljudi koji ne vole fotografe uporno tvrde kako "fotografi ljudima dižu tlak". S druge strane i meni, kao revnom fotografu-amateru jednako tako određena bića, stvari i pojave "dižu tlak", ali se pokušavam ne previše obazirati na te stvari....:
- Ljudi koji umjesto sa "dobar dan", "dobro jutro", "bok" ili slično "pozdravljaju" sa "Gdje ti je fotoaparat" ako ga kojim slučajem nemam kod sebe...
- Ljudi koji misle da je svatko sa malo boljim fotoaparatom nekakav paparazzo ili voajer, i/ili da ima isključivo loše namjere jer ima malo bolji fotoaparat i nešto ili nekoga snima.
- Ljudi koji misle da je svatko sa malo boljim fotoaparatom nekakva "uslužna djelatnost" koja samo čeka da njih snima, pa uletavaju fotografima sa "Alo fotograf, slikaj me!"
- Ljudi koji čim vide fotografe glumataraju neke "samozvane redare", "velevažne veličine" ili "službene osobe" i na račun toga smaraju i/ili "pozivaju na odgovornost" te iste fotografe.
- Ljudi koji se pozivaju na "zakone", a iz onog što pričaju i više je nego očito da niti jedan zakon nisu ni pročitali, ili čak izmišljaju i neke svoje "zakone".
- Ljudi koji se zgrražaju nad slikama katastrofa i crne kronike, i obrušavaju na fotografe koji to snime, a nisu dovoljno inteligentni shvatiti da bez tih fotografija ne bi uopće imali pojma da se to uopće dogodilo i koji su razmjeri, te da fotograf nije krivac što se neka nesreća dogodila.
- Ljudi koji prijatelja koji je fotograf pozovu na zabavu ili proslavu iz prostog razloga da bi on snimao kako se oni zabavljaju, dok se zabavljaju.
- Ljudi koji "štosa radi" ometaju fotografe dok snimaju, bilo namjernim "fotobombama", bilo kojekakvim dobacivanjima koja imaju svrhu dekoncentrirati fotografa.
- Imbecili koji nisu u stanju pojmiti da je "fotoaparat" sve što bilježi sliku, bilo da je u obliku mobitela ili DSLR-a, ili nekog trećeg oblika, i na račun toga provode diskriminaciju oko toga tko što (ne)smije snimati.
- Dušebrižnici koji iz ničega izmišljaju "probleme" koje vide samo oni sami, i paranoici koji "zdravo za gotovo" gutaju, dalje šire i propagiraju njihove nebuloze.
- Licemjeri koji sve snimaju videonadzorom "zbog sigurnosti", a istovremeno svima drugima "zbog sigurnosti" zabranjuju snimanje.
- Licemjeri koji s jedne strane prodaju priču kak se "ne vole fotkati" jer su "nefotogenični", a imaju profile na društvenim mrežama pune vlastith fotki, ili su ih pune novine i modni časopisi.
- Cijepidlake koje nakon baš svake snimljene slike moraju vidjeti "kako su ispale".
- Psihijatrijski slučajevi koji patološki mrze fotografe zbog predrasuda, stereotipa, generaliziranja i sličnih nesuvislih načina rezoniranja uzrokovanih raznim poremećajima ličnosti, PTSP-om, šizofrenijom itd...
- Prepotentni fotografi koji sve druge fotografe oko sebe doživljavaju ili kao nekakve "neprijatelje", ili sebe smatraju "überfotografima", a sve druge fotografe "neznalicama".
- Fotografi koji se više oslanjanju na vlastiti imidž, promidžbu, "PR" i skupu/najnoviju fotografsku opremu, nego na stvarnu kvalitetu svojih fotografskih radova odnosno vještinu fotografiranja.
...itd.
Vjerujem da neke od ovih gore navedenih stvari "dižu tlak" i drugim fotografima, a ne samo meni...
ponedjeljak, 06.11.2017.
U muzeju...
Fotograf Stefan Draschan posjećivao je muzeje po čitavoj Europi i proveo sate i sate tražeći ljde koji su izgledom bili slični ili se savršeno uklapali u umjetnine koje su promatrali. Napravio je čitavu seriju fotografija...
Photos of People Matching Paintings in Museums
nedjelja, 05.11.2017.
František Drtikol
subota, 04.11.2017.
Poznate fotografije - Tereska crta svoj dom
Jedna od poznatih fotografija iz razdoblja nakon 2 svjetskog rata svakako je fotografija koja prikazuje djevojčicu izbezumljenog pogleda koja na ploči kredom crta kaotične linije. Djevojčica na slici, Tereska, preživjela je bombardiranje i koncentracioni logor, dobila je zadatak da kredom na ploči nacrta svoj dom...
FOTOGRAFIJA
Fotografiju je 1948. godine snimio fotograf David "Chim" Seymour, u instituciji za djecu sa psihičkim smetnjama (a koje su uglavnom bile posljedice 2. svjetskog rata).
petak, 03.11.2017.
Meksički kovčeg
Meksički kovčeg (The Mexican suitcase) naziv je za nekoliko kutija s negativima (filmovima) koje su za vrijeme Španjolskog građanskog rata snimili Robert Capa, Gerda Taro i David Seymour. Negativi su nestali početkom 2. svjetskog rata, i smatrali se izgubljenima, no sasvim slučajno su pronađeni 2007. godine u Meksiku (odatle naziv).
The Mexican Suitcase
četvrtak, 02.11.2017.
Kaos iznad Gatwicka
Koliki kaos i smetnju zračnom prometu mogu izazvati neodgovorni vlasnici dronova koji lete svojim bespilotim letjelicama na daljinsko upravljanje tamo gdje im nije mjesto dobro ilustrira situacija kojia se dogodia u srpnju mjesecu ove godine.
Jedan dron primjećen iznad zračne luke Gatwick u Londonu. Iz sigurnosnih razloga svi avioni su poslani u zone čekanja (tzv. holding pattern), a neki su čak morali biti preusmjereni u druge zračne luke zbog nedostatka goriva...
This is the Chaos Caused by Flying a Drone Near an Airport
Nedavno se u Kanadi čak i dogodio jedan sudar drona i zrakoplova. Na svu sreću bez većih posljedica.
Drone Hits Passenger Plane in Canada
Naime, u zonama oko zračnih luka je zabranjeno letenje dronovima kako ne bi došlo do sudara dronova i zrakoplova, no uvijek se nađe idiota koji takve zabrane ignoriraju iz nekih samo njima znanih razloga...
srijeda, 01.11.2017.
5 vrsta neznanja
Prema razini (ne)znanje te volji i sposobnosti za učenjem...
1. SLUČAJNA NEINFORMIRANOST - Javlja se kod ljudi koji nikada nisu imali priliku naučiti nešto, iz prostog razloga jer im informacije iz nekog objektivnog razloga nisu bile dostupne. Uglavnom svijesni da se u nešto uopće ne razumiju te su voljni naučiti. (npr. čovjek koji nikad u životu nije vidio fotoaparat isl.).
2. POLUINFORMIRANOST - Javlja se kod ljudi koji o nečemu (nekom području) imaju neka elementarna znanja, ali su daleko od toga da su dobro upućeni u to područje. (Npr. netko tko zna razlikovati fotoaparat od cigle, i zna što je fotografija, ali ne zna koji su kriteriji za razlikovanje dobre fotke od loše isl.)
3. NAMJERNA IGNORANCIJA - Javlja se kod ljudi koji imaju priliku i mogućnost dobiti informacije o nečemu nešto novo naučiti, ali te informacije i znanja svjesno i namjerno ignoriraju, uz ispriku da "to njima ne treba". (Npr. kad netko tko zna samo za digitalnu fotografiju ne želi naučiti snimati na film iako za to ima priliku uz opravdanje da "Tko još danas snima na film" isl.)
4. FAH-IDIOTIZAM - Javlja se kod ljudi koji znaju apsolutno sve o nekom uskom području svoje stručnosti, ali ne znaju ništa drugo, odnosno nisu u stanju povezivati to svoje znanje sa drugim znanjima i informacijama. (Npr. netko tko je doktor prava i zna apsolutno sve o zakonima, ali mu nije jasno "što tu netko ima nešto snimati" i što je to tak posebno u fotografiji).
5. DUNNING-KRUGEROV SINDROM - Javlja se kod ljudi koji o nečemu nemaju blagoga pojma ili su pogrešno upućeni (zbog dezinformacija), ali sebe naprosto smatraju genijalcima i apsolutnim autoritetima, dok sve druge (pogotovo one koji im pokušavaju dokazati kolike su neznalice) smatraju "neznalicama", "budalama", "ljubomornima" itd. Uglavnom, ljudi koji su toliko glupi da nisu u stanju shvatiti koliko su glupi. (npr. netko tko za sebe tvrdi kako je "fotografski genije", a fotografije su mu strava i užas, no ovaj smtra kako su drugi a njega zapravo ljubomorni i da oni "nemaju pojma"...).
