utorak, 31.10.2017.
Ed van der Elsken
Ed van der Elsken
[Preporučeno gledati u punoj veličini]
ponedjeljak, 30.10.2017.
Rad oslobađa! ... od slobodnog vremena
U današnje vrijeme stalan posao sa redovitim primanjima je pitanje egzistencije.
No uz stalni posao javlja se jedan drugi problem za sve one koji uz posao imaju i neki hobi kojim se intenzivno bave - kronični nedostatak slobodnog vremena za bavljenje tim svojim hobijem.
Za nekoga tko se amaterski bavi (uličnom i dokumentarnom) fotografijom to ponekad zna biti popriličan problem, ako mu za lutanje gradom u potrazi za zanimljivim trenucima i dobrim kadrovima ostaje malo vremena. A fotografija općenito troši puno vremena za nešto što efektivno stane u dijelić sekunde, koliko u većini slučajeva traje ekspozicija fotoaparata.
Pa se tako uglavnom može računati samo na vikende ako nisu radni, malobrojne slobodne dane, te eventualno radne dane nakon posla u ljetnom djelu godine, kada su dani duži... i naravno godišnji odmor.
nedjelja, 29.10.2017.
Babe-kamere
ili: "Što će nama videonadzor?..."
Uvođenje videonadzora uvijek izaziva velike polemike, prvenstveno što se, na sam spomen uvođenja videonadzora, prvo javjaju oni koji se tome protive i kao glavni razlog navode "privatnost". (Uglavnom su to žešći paranoici koji su uvjereni da ih netko prati i brižno evidentira svako njihovo kretanje pomoću videonadzora, ili da im se zbog videonadzora događaju loše stvari.) Naime, ako se radi o nadzoru javne površine (npr nogostupa ili parkirališta ispred zgrade), tu privatnosti nema. Druga stvar je nadzor nekakvih zatvorenih zajedničkih prostorija (prolaza, haustora isl) gdje je potrebno prikupiti potpise svih stanara. Uz to, videokamere nisu u stanju spriječiti zločine, ali mogu olakšati njihovo rasvjetljavanje, odnosno prikazati što se točno kako i kada dogodilo.
Inače, je kod nas jako rasprostranjena pojava da razni besposličari i "babe" glume nadzorne kamere, i te besposlene "babe" koje uglavnom većinu dana vise po prozorima, kafićima i u parkovima "sve vide" i "sve znaju", kada treba nešto konkretno poduzmati - ne poduzimaju ništa. S jedne strane imaju potrebu opsesivno voditi brigu o tome što drugi rade, gdje rade, tko radi, i čuditi se kao pura fekaliji svemu što im ili nije po volji ili im nije jasno, te i razglabati i pametovati o tome na kilometre, bilo uživo, bilo na društvenim mrežama, i su čak na račun toga kadri (u maniri samozvanih redara) gnjaviti ljude radi sasvim beznačajnih, banalnih, svakodnevnih, uobičajenih i/ili nimalo nezakonitih stvari. S druge strane, kada se dogodi neki stvarno veliki problem ili kritična situacija do mjere da se možda nekome radi i o glavi, i kada treba nešto konkretno poduzeti, npr. zvati određenu instituciju (hitnu, policiju, službu za održavanje cesta, GSS-a ili koga već..), onda se uglavnom "ne bi htjeli mješati" ili se pravdaju da "to nije njihov posao, već posao [ubaci ime institucije po potrebi]"...
Karikirano, događa se da čitavo susjedstvo zna kada nekome dođe ljubavnik/ca, ali kada se dogodi da nekome provale u stan ili ukradu auto "ništa nisu vidjeli ni čuli".
subota, 28.10.2017.
Fuji opet reže ponudu filmova...
I dok s jedne strane entuzijasti pokreću ili oživljavaju proizvodnju filmova, velike kompanije režu proizvodnju i ponudu. Fuji je najavio "ubijanje" nekoliko svojih filmova 2018. godine...
Fujifilm Killing Off More Films in 2018, and Things Look Grim
četvrtak, 26.10.2017.
Piskaranje svjetlom
Na blogu "Zlatne žbice" prije par dana osvanuo je jedan tekst unutar kojega je postavljeno nekoliko pitanja o fotografiji...
Na ta pitanja (kada bi ih se izvadilo iz konteksta tog teksta) moglo bi se odgovoriti...:
U kakvim okolnostima je pojedina fotografija nastala?
Svaka fotografija nastaje u onim okolnostima u kojima se fotograf zatekne u trenutku kada ju snima. Bilo da se radi o studijskom portretu, selfiju iz WC-a, uličnoj fotografiji, fotogarfiji crne kronike,...
Koja je njezina namjena?
Namjena fotografije općenito je zabilježiti, sačuvati i prenijeti drugima vizualnu informaciju kako je neko biće, stvar ili pojava u jednom trenutku svojeg postojanja na nekome mjestu i u nekom trenutku izgledalo/a.
Koliko spretno autor interpretira stvarnost?
Onoliko spretno koliko zna iskoristiti potencijal fotografske opreme koja mu je na raspolaganju, a što opet ovisi o njegovoj vještini, smislu za uočavanje trenutaka, smislu za estetiku, a ponekad i razna druga znanja potrebna za nastanak slike.
Kakvu impresiju gledatelju želi prenijeti? Kakav dojam na njega ostaviti?
Fotografija je više ekspresija (izražavanje), a ne impresija (dojam nečega)... Slično kao i klasične slikarske tehnike. A svaki promatrač fotografije fotografiju doživljava na svoj vlastiti subjektivni način.
Uspijeva li pridobiti pozornost?
To hoće li neki fotograf pridobiti pozornost dvojom fotografijom danas ovisi prvenstveno koliko tko ima "prijatelja" i "pratitelja" na društvenim mrežama. Davno su prošla ona vremena gdje su pozornost dobivale izvrsne, jedinstvene i dojmljive fotografije...
srijeda, 25.10.2017.
Vrlo loše fotografije...
...iz obiteljskih albuma, školskih godišnjaka i sl. a koje uklučuju sve od nezgodnih frizura, neuvjerljivih osmjeha, do nespretnih poza i općenito lošeg "stylinga".
** Nezgodne fotke iz školskih godišnjaka
From Bad Hair to Cheesy Smiles, Here Are 40 of the Most Awkward School Pictures Ever
** Je li legendarna "fudbalerka", zapravo najgora frizura ikad?
The Mullet: Obvious Contender For The World’s Worst Hairstyle
utorak, 24.10.2017.
Slavka Pavić
Poznata fotografkinja Slavka Pavić navršila je nedavno 90 godina...
ponedjeljak, 23.10.2017.
Prednosti i mane foto-sajmova
Povremeno se u svijetu održavaju fotografski sajmovi. Neki od njih su veći, neki su manji. Pa je tako kod nas poznat Zagrebački Fotosajam, u Sloveniji Fotosejem, a svakako najpoznatiji i najveći fotografski sajam je Photokina. Ti sajmovi su svojevrsni "raj" za fotografe i one koji to namjeravaju postati, i imaju svojih prednosti, ali i mana...
Najveća prednost svakog fotografskog sajma je svakako ta da se na jednom mjestu može vidjeti i isprobati oprema većeg broja proizvođača i ponuđača foto-opreme, kupiti nešto ili se raspitati u vezi svega što čovjeka zanima - nešto za što bi inače bilo potrebno obilaziti više od nekoliko dućana sa foto-opremom, ili kopati po internetskim web-shopovima.
Tu su naravno i sajamski popusti; pojedini izlagači na sajmovima ponekad daju izdašne popuste, pa je neke stvari moguće tom prilikom nabaviti osjetno jeftinije nego u redovnoj prodaji. Nije mala stvar nabaviti neki skuplji komad fotografske opreme 10, 20 ili čak 30% jeftinije.
Tu je svakako i onaj "socijalni" faktor, tj. mogućnost druženja sa istomišljenicima i "kolegama po fotoaparatu"; od pukog ispijanja kave/pive/nečeg trećeg pa do razmjene iskustava, hvaljenja opremom, snimljenim slikama, dogovaranja foto-sešna, foto-izleta itd...
Jedina mana svih fotosajmova je ta da su češće nego rijeđe potencijalno čistilište za novčanik; pogotovo onima koji imaju naviku gomilati fotografsku opremu (jer upravo na sajmovima dobivaju priliku jeftinije nabaviti sve one komade opreme koji im "jako trebaju"). A tu su i troškovi samog dolaska na sajam, ako se na njega putuje iz nekog udaljenijeg mjesta...
nedjelja, 22.10.2017.
Fotosajam 2017.
Nekoliko slika s ovogodišnjeg Fotosajma...
(autor:Toco1980, sva prava pridržana/all rights reserved)
2016., 2015....
subota, 21.10.2017.
Zabranili snimanje "iz opreza"?
Na javnoj tribini održanoj na zagrebačkom PMF-u, organizatori tribine "Kurikulum danas i sutra - želje i izazovi" nisu novinarima dozvolili snimanje...
Zabranili snimanje obrazovne tribine: 'Radi se o mjeri opreza'
petak, 20.10.2017.
John Thomson
John Thomson, i ulične fotografije Londona s kraja 19.st.
[preporučeno gledati u punoj veličini]
četvrtak, 19.10.2017.
Najbolje fotografije divljine 2017.
Proglašene su najbolje fotografije divljine za 2017. godinu...
These are the Best Wildlife Photos of 2017
srijeda, 18.10.2017.
(Ne)sigurnost na Facebooku
Puno je ljudi koji se pjene i dižu paniku zbog fotografa koji njih ili njihove bližnje negdje na nekom javnom mjestu uhvate u kadar, pravdaući se "pravom na privatnost" (kojeg, usput rečeno, na javnim površinama nema), dok istovremeno sami uopće nisu ni svjesni koliko putem društvenih mreža sami sebi narušavaju privatnost. Daleko više nego što to može neki slučajni fotograf na ulici ako ih uhvati u kadar...
Naime, Facebook i slične društvene mreže znaju biti korisne, prije svega kao sredstvo za komunikaciju, ali jednako tako mogu biti i prilično nezgodne, naporne i opasne za sve one koji ih previše olako i nesmotreno koriste. Pri tome, daleko najviše problema si mogu zadati oni korisnici imaju opsesivnu potrebu biti u centru pažnje, a tu pažnju privlače objavljivanjem svega i svačega iz svog privatnog života (gdje su bili, što su radili, kako su piškili itd...), ili pak misle da su time "važniji" i "popularniji" što imaju više prijatelja na "frend listi". Ili oboje.
I dok s jedne strane svi kukaju kada se nekome dogodi nešto loše, i tvrde kako su "svi drugi krivi" a ne nesmotreni korisnici, s druge strane ti isti kojima se nešto dogodilo najčešće uopće ne vode računa o samozaštiti na društvenim mrežama. Naime, postoje neke vrlo jednostavne metode samozaštite na Facebooku i drugim društvenim mrežama za koje neki nemaju pojma da postoje, a kamoli da ih se može koristiti i kako...:
Što se tiče prihvaćanja zahtjeva za prijateljstvom...
** Ne prihvaćati prijateljstvo od osoba koje se ne poznaje uživo i s kojima se ne druži. Niti se takvima šalje zahtjeve za prijateljstvom. Pogotovo se to odnosi na osobe sa "čudnim" imenima i nadimcima, osim ako se pouzdano zna da je to netko koga se poznaje uživo (a ovaj se skriva iz nadimka radi "anonimnosti").
** Dosadnajkoviće, tj. nepoznate ljude koji uporno šalju zahtjeve za prijateljstvom nakon više odbijenica, se rješava tako da ih se blokira.
** Što se tiče kolega iz škole, sa fakulteta ili radnog okruženja, prihvaća se samo one s kojima se druži i u privatno vrijeme i u koje se ima povjerenja. Svi drugi koji to nisu, mogli bi lako sve previše privatne objave u maniri "radio mileve" izlanuti drugim ljudima kojih se te stvari ni najmanje ne tiču, i tako izazvati neugodnosti (počevši od kojekakvih ogovaranja u maniri "pokvarenog telefona", pa čak do stvari kao što su bullying, mobbing, zloupotreba osobnih podataka itd)...
** Svakoj osobi na listi prijatelja se može zasebno dodijeliti status "prijatelj", "poznanik"... , te ih čak grupirati u posebne grupe (npr. "posao", "škola", "hobi" i slično...), a prema tome kako je koji prjatelj "klasificiran" ovisi i što će od objava vidjeti (koje se također mogu podesiti da ih vide samo određeni ljudi ili grupa ljudi)...
Što se tiče objava...:
** Za svaku pojedinačnu objavu treba voditi računa koje su joj postake privatnosti. Ako je objava na "public" mogu je vidjeti svi, a ne samo ljudi koji nisu na frend listi, već i osobe koje uopće nemaju facebook profil. Uputno je postavke privatnosti postaviti na "friends only". A, ono što nije ni za "frendove", se ne objavljuje!!
** Ni u kojem slučaju se ne objavljuje (a kamoli objavljuje na "public"!) osobne podatke poput OIB-a, brojeve službenih dokumenata (osobne, putovnice, kreditnih kartica i sličnog...), kao niti fotografije dokumenata sa tim istim podacima! Takve stvari mogu nekome omogućiti krađu identiteta i slične zloupotrebe, ili pak kakvom "stalkeru" ili manijaku olakšati posao.
** Kontakt-podatke poput npr. adrese stanovanja, e-maila, broja telefona, ili nadimaka na komunikacijskim aplikacijama (skype, ICQ i slično...) se također ne objavljuje - to može rezultirati navalom raznih lančanih pisma, "spama", virusa, ili opet raznoraznih dosadnjakovića...
** Na internet i na društvene mreže se ne objavljuju fotografije (sebe ili drugih, bez obzira odraslih ili djece) koje se i inače ne bi pokazivale potpuno nepoznatim ljudima! Štoviše, upravo svakom objavom fotografije iz privatnog okruženja (stana, WC-a, privatne zabave isl...) narušava se vlastita privatnost. Previše olako dijeljenje slika po Facebooku ne samo da zna biti itekako iritantno, već čak može nekoga uvaliti u probleme, što zbog vlastite nesmotrenosti, što zbog mogućnosti da netko neku sliku proslijedi dalje...
Što se tiče komunikacije...
** Prijetnje bilo kakve vrste, zahtjevi da se šalju golišave fotografije ili primanje takvih u inbox su u startu znak za uzbunu. Pogotovo ako dolaze od nepoznatih ljudi ili (pogotovo) ako je jedna strana u komunikaciji maloljetna. Takve poruke ne treba brisati, već o njima treba obavijestiti policiju. (i ne dizati hajke po facebooku dok policija i ostali ne odradi svoj dio posla!!!)
** Dopisivanje koje nije za svačije oči se obavlja isključivo u inbox, putem privatnih poruka, a ne u komentarima ispod objava!
...i na kraju ono što bi svi trebali znati:
** Svoju lozinku ne davati nikome, te se odlogirati kada se Facebook ne koristi (kako netko previše znatiželjan ne bi mogao kopati po profilu., npr. ako dobije neodoljivu želju kopati po mobitelu...)
utorak, 17.10.2017.
Jedan idiot je dovoljan...
... da "usosi" sve ostale.
Ponovo se dogodilo to da zbog toga što napravi jedan, nastrada čitava (nedužna) populacija... Ovaj put, jedan bračni par je "zaslužan" za to što su na grčkom otoku Rodosu svim strancima zabranjena vjenčanja.
Razlog?
Jedna fotografija s vjenčanja, koja prikazuje mladoženju spuštenih hlača i gaća, i mladu u pozi kao da oralno zadovoljava mladoženju, koju su nadobudni novopečeni mladenci odlučili podjeliti s javnosti.
Stvar se viralno proširila internetom te naravno završila i na Grčkoj televiziji a što je u konačnici rezultiralo time da je zbog te sporne fotografije svim strancima zabranjena vjenčanja. To pak znači da će i oni koji su se planirali tamo vjenčati, morati naći neko drugo mjesto...
Famous Greek Monastery Bans Foreign Weddings Due to One Raunchy Photo
A već je bilo slučajeva takvih "duhovitih" fotografija s vjenčanja...
Is this the rudest wedding pic of all time? Couple simulate very EXPLICIT sex act in marital snap
ponedjeljak, 16.10.2017.
Fotografija u Hrvatskoj - Predrag Dubravčić
nedjelja, 15.10.2017.
Podsjetnik za Fotosajam!
Ovogodišnji zagrebački fotosajam održati će se u subotu, 21. 10. u Zagrebu, City Plaza Centar (bivši Hypo centar), Slavonska avenija 6. Sajam će biti ootvoren od 10-16h, a cijena ulaznice je 15kn.
Više detalja o sajmu i izlagačima... FOTOSAJAM
2016., 2015. ..
subota, 14.10.2017.
Policajac udario novinara!?
Dogodio se još jedan napad na novinara. Ovaj put je novinar napadnut od strane policije. Uglavnom, prema napisima iz medija, novinar je od jednog policajca dobio udarac šakom u glavu, te završio na hitnoj sa rasječenom usnicom, a njegov mobitel u moru...
Sve se dogodilo prije nekoliko dana kada je jedan muškarac u Splitu prijetio da će se raznijeti bombom (što je nažalost na kraju i učinio), a novinari na zadatku su se zatekli u blizini mjesta događaja... Dio incidenta je čak i snimjen.
Policajac u Splitu udario novinara Indexa šakom u glavu
Policija je naravno, tvrdila suprotno...
POLICIJA NEGIRA TVRDNJE NOVINARA, A ON ISTIČE: ‘Oni su napravili sigurnosni propust, a onda su mene fizički napali’
Zašto policija laže o napadu svog čovjeka na novinara Indexa?
Po pitanju ovog incidenta oglasilo se i Hrvatsko novinarsko društvo
HND osudio napad policajca na novinara Dragu Miljuša
Hoće li nakon ovoga opet netko iz policijskih krugova počne pričati demagoške bajke kako "snimanje ugrožava policajce", dok ovakvi "previše revni" pojedinici u policijskim redovima, svojim postupcima ugrožavaju nedužne građane i ljude koji rade svoj posao", a video snimke mogu biti jedini dokazi za situacij u kojima dolazi do zloupotrebe ovlasti i pretjerane upotrebe sile... Štoviše ovakve i slične situacije su upravo i razlog zašto bi svaku interakciju s policijom trebalo snimati, i štoviše, ako je to moguće, prenositi uživo putem interneta, za slučaj da netko pokuša zataškati takve incidente oduzimanjem kamera/mobitela i brisanjem snimaka...!
Nadzor policije od strane građana?
petak, 13.10.2017.
Egipat vs. fotoreporter
Čini se da Egiptu nije dobro biti fotoreporter Pogotovo ne na nekom prosvjedu. Naime, jedan fotoreporter (freelancer), koji je pokrivao prosvijede u Egiptu, osuđen je u odsutnosti na čak 15 godina zatvora!!
Na svu sreću, uspio je pobjeći iz Egipta i zatražiti azil u Španjolskoj...
I Was Sentenced to 15 Years in Prison by Egypt for Taking Pictures
Međutim, neki drugi fotoreporteri i novinari nisu bili te sreće, štoviše bilo je čak i slučajeva gdje se novinare i fotoreportere ("zbog špijunaže") osuđivalo i na smrtne kazne! Samo zbog toga što su snimili stvari koje tamošnjim vladajućima nije bilo u interesu da svijet vidi...
četvrtak, 12.10.2017.
What The Duck
Animirana verzija stripa "What The Duck"
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. [Prošlost]
2. [Sadašnjost]
3. [Budućnost]
"Imaš krmelj u oku."
"I to ima 64 terapixela."
srijeda, 11.10.2017.
Povratak Yashice?
Yashica je najavila povratak na scenu proizvođača fotografske opreme. Čitav pothvat financiran je putem "kickstarter" kampanje...
Uglavnom, novi Zashicin aparat izgledom neodoljivo podsjeća na legendarni Yahsicin model Electro 35, nazvan je Yashica Y35, a ono što ga čini inovativnim i neobičnim je to što snima pomoću tzv. "digi-film" kasetica. Radi se o izmjenjivim ulošcima koje nalikuju kazeticama za film, no u njima nema ni filma niti memorije (kamera snima na obične SD kartice), već sadrže elektroniku koja određuje način snimanja (iso osjetljivost i reprodukciju boja); za promjenu osjetljivosti ili prelazak s kolora na c/b potrebno je izvaditi "digi film" i umetnuti novi... slično kao što se nekad, u doba snimanja na film u aparatima film mijenjalo film.
Isto tako, aparat ima i "polugu za napinajnje" koju će, slično kao kod fotoaparata, biti potrebno "naviti" prije svake snimke...
The Yashica Y35 is a ‘digiFilm’ Camera with Pretend Film Rolls
utorak, 10.10.2017.
Sve za nevjerojatnu fotografiju?
Koliko daleko su pojedinci spremni ići kako bi snimili "fotografiju kakvu još nitko nije snimio" dovoljno govore slučajevi u kojima su ljudi ginuli pokušavajući snimiti takve fotografije.
Uglavnom se radilo o pokušajima snimanja nevjerojatnih selfija - pa su, zbog takvih nastojanja ljudi bivali gaženi vozilima (uglavnom vlakovima), ginuli od strujnih udara, ili pak padali sa litica i visokih zgrada.
Nedavno se čak i jedna modeluša odlučila za vrlo riskantno snimanje, pri kojem je bez ikakve zaštitne opreme visila sa zgrade, sa visine od 300 m, držeći se smo za ruku asistenta.
Inače, svi judi koji poduzimaju takve stvari, riskiraju život radi nekoliko slika kojima bi se hvalili po društvenim mrežama i skupljali "lajkove". Jer im "lajkovi" valjda služe kao nekakvo sredstvo za poboljšanje samopouzdanja ili "antidepresiv"...
Međutim, ono što razlikuje nesmotrene budale od ozbiljnih snimatelja je upravo pristup sigurnosti, kako samog fotografa tako i modela...
Tako se nedavno jedan fotograf odlučio za nešto slično, za snimanje reklamne kampanje viseći sa visoke zgrade, kako bi dobio neobične perspektive. Međutim, iako su i on i modeli visjeli na velikoj visini, u svakom trenutku su bili osigurani sigurnosnim sajlama i gurtnama!
Photographer Dangles Athletes Off the Side of a Skyscraper
ponedjeljak, 09.10.2017.
Kako su davno izgledali gradovi...
** Amsterdam krajem 19. stoljeća
28 Astounding Vintage Photographs That Capture Street Scenes of Amsterdam From Between the 1890s and 1900s
** New York krajem 19. stoljeća
Old Photographs of Streets of New York City from 1890s
nedjelja, 08.10.2017.
Slabom k**** i dlake smetaju?
Nedavno se dogodila jedna vrlo bizarna stvar...
Nakon što je Adidas lansirao novu reklamnu kampanju, foto-model je dobio gomilu negativnih kritika - od negativnih i pogrdnih komentara, pa čak i do prijetnji! I to ni više ni manje nego zbog - dlakavih nogu!
Naime, švedski fotomodel, umjetnica i fotografkinja Arvida Byström koja se nalazi na fotografijama te reklamne kampanje (i nosi novi model Adidasovih tenisica), nije baš ljubitelj stereotipa prema kojem žene moraju brijati noge i druge dijelove tijela. A to je, naravno, nekome jako zasmetalo...
Adidas je napravio novu reklamu, a svi kritiziraju fotomodel iz najneobičnijeg razloga
Photographer Gets Rape Threats for Hairy Female Legs in Adidas Photo
subota, 07.10.2017.
Slike drugog svjetskog rata
[preporučeno gledati u punoj veličini]
petak, 06.10.2017.
Pucnjava u Las Vegasu
[Nije fotografska tema, ali se bavi ljudskom glupošću...]
Još se prašina u Las Vegasu nije slegla, a već su se, u dobroj staroj maniri beskonačne ljudske gluposti, pojavile teorije urote u vezi pucnjave u kojoj je naoružani luđak, pucajući sa 32. kata hotela, ubio više od 50 i ranio više od 500 ljudi.
2017 Las Vegas Strip shooting
Video: Mandalay Bay Shooting ALL Video Angles
Uglavnom, dežurni teoretičari urote su odmah počeli valjati svoje idiotarije... Ovaj put sa izjavama tipa "da je nemoguće da je ovaj unio toliko oružja u hotel", "kak to da nitko nije vidio da ovaj unosi oružje kad je sve pod kamerama","da je nemoguće s 32. kata pogoditi nešto", "da je nemoguće da ima toliko mrtvih i ranjenih" i slične gluposti... te da je sve opet naravno nekakva "urota" tko zna kakvih zlih svjetskih sila.
Pa krenimo redom...:
Unošenje oružja u hotel
Kako hotel nije aerodrom, na ulazu u hotel se ne pretresa ljude i ne otvara prtljaga. A s obzirom na količinu oružja i streljiva koje je ovaj imao kod sebe, lako je moguće da ga nije donio u hotel odjednom, nego u više navrata. Naime, hotel nije zatvor da ljudi iz njega ne smiju ulaziti i izlaziti kad požele i unositi što žele.
Videonadzor hotela
Iako je gotovo sigurno hotel pod videonadzorom, nadzorne kamere nemaju rengenski vid. Dotični, kada je unosio oružje u hotel, sigurno nije puške i pištolje nosio preko ramena tako da ih svi vide i kamere snime, već gotovo sigurno unio (rastavljene) u torbama ili koferima. Zajedno sa streljivom i ostalom opremom.
Visina, udaljenost, broj žrtava...
Charles Whitman, koji je 1966. pucao na ljude sa sveučilišnog tornja, s visine 28. kata, gađao je pojedinačne ciljeve, slučajne prolaznike, pojedinačnom paljbom iz snajperske puške, i pri tome ubio 17, a ranio 31 osobu. Ovaj je gađao s visine 32. kata, rafalnom paljbom veliku grupu gusto natiskanih ljudi. Pojedinačni metak ispaljen u veliku grupu gusto natiskanih ljudi ima veliku šansu da nekoga pogodi. Ta se šansa još dodatno povećava rafalnom paljbom. Doduše, kod rafalne paljbe na velikim udaljenostima se događa veći rasap pogodaka (što je veća udaljenost veće je rasipanje pogodaka), no to opet ne igra preveliku ulogu s obzirom na veličinu grupe ljudi na koju je ovaj pucao. Osim toga, puščani meci, ovisno o kalbru, udaljenosti i vrsti zrna, mogu i proći kroz cilj, tako da jedan metak može ozlijedili ili čak ubiti i po 2-3 ljudi. Uz to, pucnjava je trajala 10-ak minuta sa prekidima (koji su se događali da bi ovaj napunio ili zamjenio oružje), a u tom vremenu je rafalnom paljbom moguće ispaliti popriličan broj metaka. A popriličan broj metaka znači poprilično velik broj mrtvih i ranjenih.
Oružje
Nedugo nakon pucanjave, na netu su se pojavile fotografije oružja kojim je počinjen masakr. Radilo se o poluautomatskim puškama, na koje je ugrađen tzv. "bump-fire" dodatak - taj dodatak koji iskorištava povratni trzaj puške prilikom pucanja i doslovno iz poluautomatske puške omogućava brzinu ispucavanja metaka kao da se radi o automatskoj pušci, odnsono ispaljivanje rafala.
VIDEO kako radi "bump-fire" dodatak
Posljedice?
"Anti-gun" aktvisti i lobiji kao da imaju fetiš na ovakve slučajeve masovnih ubojstava i pucnjava, te ih koriste kao pokriće kako bi u narodu širili demagogiju da je "oružje opasno", prikazivali vlasnike oružja kao nekakve "potencijalne teroriste" i pritiskali zakonodavce da postrože zakone o oružju. To pak ponekad dovede do uvođenja nebuloza u zakone o oružju, a što najčešće nema apsolutno nikakav učinak na sprečavanje ovakvih situacija u budućnosti (jer kriminalci krše zakone koliko god oni restriktivni bili! zato i jesu kriminalci), osim toga da preko noći kriminalizira i ljude koji legalno posjeduju oružje i koji nemaju namjeru činiti ovakve pokolje, a oružje pojeduju isklučivo radi samoobrane, sporta ili bavljenja lovom.
A što se opasnosti oružja tiče, oružje je opasno samo u rukama ovakvih psihopata (koji dobivaju porive ubijati ljude oko sebe), ili u rukama neznalica koje ne zanju rukovati oružjem (pa slučajno nastrijele sebe ili nekog u svojoj blizini). Otprilike na sličan način kao što je i automobil opasan u rukama manijaka za volanom koji namjerno krši sva postojeća prometna pravila, ili u rukama nekog neznalice koji nikada nije išao u autoškolu.
Jednako tako, novinari ovakve slučajeve prate vrlo intenzivno, praktički u maniri medijskog cirkusa (uz obaveznu "anti-gun" retoriku), dok se o slučajevima kada naoružani građani spriječe neko razbojstvo prije dolaska policie, nikada ne piše, a ljude koji osvajaju olimpijska zlata u streljačkim disciplinama se vrlo brzo zaboravlja...
četvrtak, 05.10.2017.
Hajke po Facebooku
Po onome što se može vidjeti po Facebooku, činise kako mnogo ljudi vjeruje da se pravda istjeruje i kršitelji zakona kažnjavaju upravo pisanjem po Facebooku.
Naime, svako malo se po Facebooku, na razini spama i u maniri "šalji dalje" lančanih pisama, po "zidovima" i "inboxima" šire kojekakve obavijesti i upozorenja o tome da je netko (neka osoba) negdje učinila nešto (uglavnom neki prekršaj ili kazneno djelo). Bilo da se radi o navodnim otmicama iz bijelog/crnog/šarenog kombija, bilo da se radi o nečemu drugome - od krađa bicikala pa do seksualnih uznemiravanja i napada na djecu.
Ponekad se unutar tih objava, kojima se potiče svojevrsna "hajka" na neku osobu, odnosno uzimanje zakona u svoje ruke, navode i konkretne osobe, odnosno navodi se ime i prezime, ili pak objavljuju fotografije navodnog počinitelja. Ili oboje. Oni koji pokreću takve hajke to uglavnom rade zbog vlastitih vjerovanja kako je netko automatski kriv ako su oni uvjereni da je kriv, te da "policija ništa ne radi" čim nisu ispunjena njihova (često nerealna) očekivanja po pitanju momentalnog procesuiranja navodnih počinitelja, odnosno zbog vjerovanja da će počinitelj biti brže procesuiran i "više kriv" ako se o tome više piše po intrenetu.
Problem je što ljudima koji pokreću i šire takve hajke očito nisu jasne neke stvari i treba ih posebno naglasiti:
** Bilo kakva kršenja zakona ili sumnje na kršenja zakona rješavaju se tako da se sporne događaje i sumnjive ljude (sa savim eventualnim dokazima u vidu fotografija, video snimaka itd.) dojavljuje policiji, DORH-u ili nekoj drugoj nadležnoj službi (inspektoratima, komunalnom redarstvu...), a ne da ih se umjesto toga "razvlači" po Facebooku. Pogotovo ne u situacijama gdje je pitanje je li policija uopće zaprimila dojavu i pokrenula istragu, ili DORH potvrdio/podigao optužnicu.
** Detalji istrage, ako/dok policijska istraga traje, ne smiju se iznositi u javnost! Bilo kakva informacija o istrazi može (koliko god to nekome nevjerojatno zvučalo i bilo neshvatljivo), pomoći osumnjičenome (i kriminalci imaju internet i facebok!), otežati posao istražiteljima i sabotirati istragu. Pa tako, ako krene takva hajka po Facebooku prije nego policija i DORH obave svoj dio posla, (navodni) počinitelj, ako je stvarno kriv, se može se lako riješiti dokaza, pobjeći, pritajiti, ili se na neki drugi način "izvući".
** Bez obzira o tome što je navodno počinjeno i tko je navodni počinitelj, dokle god sud ne presudi da je neka osoba kriva za nešto, ta osoba sa smatra nedužnom. Bez obzira koliko se to nekome ne sviđalo (jer je taj netko sam sebe i druge uvjerio kako je taj "sigurno kriv" čim mu se čini da je kriv), i bez obzira na količinu internetskih napisa na tu temu.
** Objavljivanjem fotografija i imena osoba s popratnim tekstom da je ta osoba učinila nešto protuzakonito riskiraju se gadne tužbe! Od kaznenih prijava za klevetu i odštetnih zahtjeva zbog povrede prava osobnosti, uvrede časti isl, pa do kaznenih prijava za ometanje istrage. Pogotovo ako ako nakon završenih istražnih postupaka policija i DORH odustanu od tužbi, ili se pak ispostavi da se radilo o nekakvoj podvali, dezinformaciji ili lažnoj prijavi.
** Objava fotografija navodnog počinitelja nekog prekršaja ili kaznenog djela, može čak rezultirati time da od strane kakvog "samozvanog istjerivača pravde" budu napadnuti i potpuno nedužni ljudi koji samo fizički nalikuju na navodnog počinitelja. (Treba li možda podsjetiti na slučaj gdje je policija ubila potpuno nedužnog čovjeka jer je samo fizički nalikovao na traženog terorista?)
Dodatni problem u ovakvim situacijama su svakako ljudi koji Facebookom dalje šire, odnosno "šeraju", takve stvari. Zbog gluposti i površnosti "na prvu loptu" vjeruju svemu što pročitaju na društvenim mrežama i to smatraju "apsolutno istinitim informacijama", te bez ikakvog skepticizma, kritičnosti ili inicijative da dalje provjere o čemu se točno radi, "po injerciji" samo stisnu "share". Pogotovo ako je objava "katastrofična" ili ih pak dira u centar za emocije (u tu kategoriju posebno spadaju slučajevi navodnih otmica, zavođenja ili napastovanja djece ili podaci o navodnim zlostavljačima), vjerujući kako su time u najmanju ruku "spasili svijet". Uz to, čini se ima onih koji nisu u stanju shvatiti da se takve objave mogu čak i zloupotrebljavati, tj. da se za potrebe kompromitiranja neke (nekome nepoželjne) osobe objavi njena fotografija uz tekst u kojem su lažne i izmišljene optužbe, a koju onda ljudi, vjerujući da se radi o istinitim informacijama, dalje šire.
Čisto da se navede nekoliko primjera...:
Nedavno se tako po Facebooku širila obavijest o čovjeku koji je navodno zavodio jednu djevojčicu, uz navedeno ime i prezime dotičnog, te "screenshotove" njihove komunikacije. No zanimljivo da osim gomile komplimenata upućenih djevojčici u toj komunikaciji (što djeluje nenormalno, ali nije protuzakonito), nije bilo niti jedne stvarno lascivne poruke (npr. seksualno eksplicitnih poruka ili eksplicitnih/pornografskih fotografija) da bi ga se moglo teretiti za spolno zlostavljanje maloljetnika.
‘Manijak je zavodio moju kćer (13), nitko mu ne može ništa’
Na sličan se način prije nekog vremena Facebookom širila i obavijest o jednom "bijelom kombiju", pri čemu je objavljena je slika kombija sa vidljivom registarskom oznakom, a u popratnom tekstu se se kategorički tvrdilo da "taj kombi pripada pedofilu koji pomoću tog kombija otima djecu".
Opet malo sijanja panike po Facebooku?
Slična stvar se dogodila i kad je jedna "brižna" majka po Facebooku pokrenula hajku na jednog čovjeka jer je bila uvjerena da je ovaj nekakav "perverznjak koji je snimio njezinu djecu", da bi se naknadno utvrdilo da ovaj nije snimao njenu djecu nego "selfie" (dok su se njena djeca motala u njegovoj blizini). Čovjek, ni kriv ni dužan, je zbog te njene objave počeo dobivati i prijetnje smrću.
‘Creep’ Shamed for Taking Photo of Kids Was Actually Snapping a Selfie with Darth Vader
Itd...
Na kraju svega, posebno je zanimljivo koliko osobe koje ili pokrenu ili nekritički šire ("šeraju") takve obavijesti po Facebooku niti najmanje ne trpe da im se netko supotstavi! Naime, ako im kojim slučajem netko pokuša argumentirano i objektivno objasniti zbog čega se takve stvari ne rade, odnosno da su u krivu, ako su u krivu i zbog čega (umjesto da se bezpogovorno priključe hajci sa gomilom sa gomiom "ubij", "zakolji", "premlati", "kastriraj" i sličnih uzvika), uglavnom posežu za ad hominem napadima u kojima onoga tko im se usudi proturiječiti proglašavaju istim onakvim kakva je osoba za kojom dižu hajku u toj svojoj objavi (npr. da "brani pedofile" i tome slične idiotarije). No takav način rezoniranja uglavnom govori samo o njima samima, odnosno njihovoj razini subjektivnosti, površnosti i općenitom nedostatku inteligencije.
Ako ste na društvenim mrežama objavili snimku krađe svog bicikla, lopov bi vas mogao tužiti zbog klevete
srijeda, 04.10.2017.
Nasilje španjolske policije
Policijska akcija suzbijanja referenduma o nezavisnosti Katalonije, prema slikama i video-klipovima koje se može naći u novinskim izvještajima i na društvenim mrežama, rezultirala je popriličnom količinom upotrebe sile, čak i protiv onih koji su pružali tzv. pasivni otpor.
Snimke žestokog policijskog nasilja obilaze svijet, više od 700 ozlijeđenih
Inače, samo kao podsjetnik, u Španjolskoj je još uvijek snazi zakon koji, osim što zabranjuje javna okupljanja, jednako tako zabranjuje i snimanje policije! Pa se odmah postavlja pitanje, hoće li se sada, naknadno, svima koji su snimali policajce u akciji i to dijelili po društvenim mrežama i medijskim portalima, temeljem tog zakona "lupati" kazne zbog snimanja? Jer bi, prema "službenom objašnjenju" postojanja tog zakona, to snimanje i takve snimke kakti "ugrožavalo policajce", za razliku od pretjerane policijske upotrebe sile "u skladu s ovlastima" koja je iza sebe ostavila više od 700 ozlijeđenih građana (nasuprot šačice ozlijeđenih policajaca!).
The ten most repressive points of Spain's gag law
Inače, baš što se tiče snimanja policije, nedavno se kod nas jedan policijski sindikat bunio zbog snimanja policijskih službenika, pogotovo na deložacijama (a koje se često događaju, i čije snimke se može naći po netu, pretežno na profilu Živog Zida i njihovih aktivista, op.a.), koristeći se demagoškim bajkama kako su "takva snimanja poziv na napade na policajce". Vjerojatno kako bi pokušali progurati neki sličan restriktivni zakon, a kojim bi zapravo pokušali sami sebe štititi od eventualne odgovornosti i eventualnih sankcija ako negdje netko snimi protuzakonito policijsko postupanje ili prekomjernu upotrebu sile (po onome "ak nema snimke, nije se dogodilo", a ak snimka ipak postoji, kaznilo bi se snimatelja, a ne onoga tko je zloupotreijebio ovlasti).
utorak, 03.10.2017.
William Henry Fox Talbot
ponedjeljak, 02.10.2017.
Iza scene
Tzv. "Behind the scenes" fotografije sa snimaja filmova i serija ponekad znaju biti vrlo zanimljive...:
** 50 fotografija sa snimanja filma "Ghost Busters" (1984.)
50 Rare and Amazing Behind the Scenes Photos From the Making of 'Ghostbusters' (1984)
** 100 slika sa snimanja filma "Star Wars"
100 Rare Color Photos of Behind the Scenes from the Making Film 'Star Wars'
** 70 fotografija sa snimanja "Povratka u budućnost"
70 Remarkable Behind-the-Scenes Photos from 'Back to the Future' That Will Bring You Back to the '80s
** "The Muppet Show"
Pictures of Behind the Scenes with the Muppets, ca.1970s
nedjelja, 01.10.2017.
Koncertna deformacija
U zadnje vrijeme, čini se kako većina ljudi ne ide na koncerte zabavne, pop, rock i slične muzike kako bi se zabavili, slušali muziku i uživali u njoj, već gotovo isklučivo kako bi se igrali fotoreportera i snimatelja, i onda hvalili time, tim svojim snimkama, po društvenim mrežama.
Većinu vremena, umjesto da obraćaju pažnju na izvođače i muziku, obraćaju pažnju na to što hvataju u kadar kamere svojih mobilnih telefona ili tableta...
Naime, čim koncert počne, nemali broj prisutnih, pogotvo onih "fanova" u prvim redovima, diže mobitele iznad glava i snima. I na taj način ne samo da sebi djelomično uskraćuju doživljaj (jer, realno gledajući, ako su došli nešto gledati uživo, nema smisla da onda sve gledaju preko ekrana mobitela ili tableta), već nerjetko i onima iza sebe zaklanjaju pogled...
