Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 08.01.2017.

Nomofobija

U zadnje se vrijeme po medijima sve češće piše o nomofobiji. Iracionalnom strahu od gubitka mobitela.

Pojava takve fobije nije ništa čudno ni neobično, s obzirom na broj korisnika mobitela, kao i na broj onih koji mobilne telefone koriste doslovno do mjere da su postali ovisni o njemu. Naime, u moru korisnika mobitela, ima onih koji su stvarni svijet oko sebe doslovno zamijenili onim "virtualnim" koji im se odvija u mobitelu - većina vremena u životu im se svodi na čaćkanje po mobitelu i provjeravanje Facebooka, Twittera, Instagrama, lajkanje tuđih objava i statusa, štancanje tone selfija ili hvatanja Pokemona. To su uglavnom ljudi koje se može prepoznati po tome što dok šetaju ulicom, voze automobil ili bilo što drugo rade, umjesto ispred sebe, gledaju u ekran mobitela.

Naravno, kada se mobitel doživljava na takav način, već i sama pomisao na njegov gubitak je prilično uznemirujuća, a kamoli da se dogodi njegov stvarni gubitak (bilo da bude zametnut, izgubljen ili ukraden). U tom slučaju se mogu očekivati apstinecijske krize na razini onih kroz koje prolaze narkomani ovisnici. Od fizičkih simptoma kao što su anksioznost, tremor, znojenje, ubrzan puls, pa do psihičkih simptoma kao što su panika, strah, depresivnost, osjećaj usamljenosti, pojava dezorjentiranosti u prostoru itd. Štoviše, u nekim ekstremnijim slučajevima, pojedinci ispoljavaju ove simptome čak i u situacijama ako samo nestane signala za mobitel, ili im se negdje vani isprazni baterija.

Ipak, postoje neke mjere opreza koje je dobro poduzeti, a tiču se upravo mogućeg gubitka ili krađe mobitela:

** Sve kontakte, odnosno brojeve telefona, (ulične i e-mail) adrese i ostale podatke bitne za komunikaciju, treba imati zapisane i negdje drugdje, a ne samo u mobitelu; bilo na računalu, bilo u nekoj (papirnatoj!) bilježnici. Ista stvar je i sa PIN-ovima, korisničkim imenima i lozinkama za logiranje na razne internet servise i ostalo (da se, u slučaju gubitka mobitela, dotične može promijeniti putem običnog računala).

** Privatne fotografije i video klipovi, obiteljski albumi i slične važnije stvari se ne drži u mobitelu! Pogotovo ne one previše privatne snimke (golotinja, kućni pornografski uradci i tome slično). Sve takve stvari je uputno nakon snimanja što prije prebaciti na neki vanjski medij za pohranu, a u mobitelu ostaviti samo one koje su za pokazivanje (one koje se mogu bez problema pokazati i nepoznatim ljudima). Mobitel je i inače, upravo zbog mogućnosti lakog gubitka uređaja, najgore mjesto za čuvanje fotografija i video klipova.

** Nije na odmet zapisati IMEI broj mobitela, koji se može vidjeti tako da se na numeričkoj tipkovnici utipka *#06# ; u slučaju gubitka ili krađe mobitela, pomoću IMEI broja mrežni operater može putem mreže onesposobiti mobitel (on se više neće se spajati ni na jednu mrežu, čak i ako se promijeni SIM kartica).

** Pojedini "pametni telefoni" čak imaju i softversku opciju daljinskog lociranja (putem GPS-a), pa čak i brisanja sadržaja putem interneta, uz uvijet da je mobitel uključen i prijavljen na neku mobilnu mrežu. Isto tako, neki imaju mogućnost "zaključavanja" telefona dodatnim PIN-om (koji, dok je mobitel upaljen, onemogućuje pristup sadržajima u mobitelu).

** Nije loše nabaviti i "rezervni" mobitel, ili pak sačuvati "stari" mobitel nakon kupnje novoga (kod onih koji kupuju novi model mobitela zato da bi imali novi model, a ne zato što im stvarno treba), sa drugim brojem, upravo za ovakve situacije.