subota, 31.12.2016.
Sretna nova 2017-ta!
Svim blogerima i blogericama, fotografima i fotografkinjama, ljudima koji vole fotografe i fotografiju, te onima koji će to tek postati, želim sretnu novu 2017. godinu.
četvrtak, 29.12.2016.
Mala djeca i veliki psi
Heartwarming Photos of Little Kids and Their Big Dogs
FOTO GALERIJA
utorak, 27.12.2016.
Alexander Rodchenko
subota, 24.12.2016.
Zašto je dobro imati auto-kameru?
U Rusiji su auto-kamere jako popularne, a i zadnje vrijeme ih se počelo dosta koristiti i u drugim zemljama. Na YouTube-u se tako može naći masu video klipova snimljenih auto-kamerama koji prikazuju razno-razne dogodovštine u prometu. Od onih tragičnih teških sudara, preko bizarnih i čudnovatih pa čak i do onih pomalo smiješnih dogodovština.
Kod nas je još uvijek masovno ukorijenjena nekakva pretpostavka da je takvo postavljanje kamera u aute "zabranjeno" iz ovog ili onog razloga, a što je valjda neki (mentalni) relikt iz totalitarističkih vremena gdje je "sve bilo zabranjeno".
Suprotno tom narodnom vjerovanju, urbanim mitovima, i proizvoljnim tumačenjima zakona i "zakona", postavljanje kamere u automobil sa ciljem snimanja vožnje, je sasvim legalno. Potpuno je ista stvar i sa postavljanjem sličnih kamera na motocikle ili bicikle, odnosno na kacige, što rade pojedini biciklisti i motocikliti.
Štoviše, čak se i ministarstvo unutarnjih poslova oglasilo u vezi legalnosti postavljanja takvih kamera:
- snimanje autokamerom je snimanje javnog mjesta, a što nije zabranjeno
- kamere je potrebno isključiti samo na mjestima gdje je snimanje zabranjeno
- snimka prometne nesreće ili nečije opasne vožnje može biti korištena kao dokaz
- nije zabranjeno snimanje policijskih postupanja prema vlasniku vozila
Iz Ministarstva unutarnjih poslova dali smjernice i podržali ugradnju autokamera!
Zašto je dobro imati auto-kameru?
1. Bilježenje dinamike prometne nesreće - bilo one u kojoj vozač auta opremljenog kamerom sam sudjeluje, bilo da zabilježi sudar drugih vozila, ili pak nalet vozila na nekoga; iz snimke se može vidjeti tko je skrivio nesreću te što se točno dogodilo. Takva snimka je dobar dokaz u situacijama kad nema vanjskih nadzornih kamera, ako se izjave svjedoka ne slažu, ili svjedoka uopće nema.
2. Razotkrivanje ljudi koji lažiraju i simuliraju - bilo da se radi o pješacima, biciklistima ili drugim vozačima, koji uglavnom na taj način pokušavaju od nekog vozača ili osiguranja izvući odštetu, glumeći da ih je ovaj "udario" autom i/ili "ozlijedio". (VIDEO)
3. Snimanje idiota u prometu - vozača automobila, motocikala, biciklista, ili pak pješaka, koji sudjeluju u prometu mimo svih postojećih rometnih i drugih propisa, te ugrožavaju i sebe i druge, ali su nekim čudom još uvijek živi.(VIDEO)
4. Snimanje slučajeva opasne vožnje i cestovnog ludila (tzv. road rage) - verbalnih i fizičkih obračuna među vozačima zbog banalnih situacija (trubljenja, "krađe" parkinga ili sličnog), ili neke potrebe za "istjerivanjem pravde", ili pak divljanje autom ili nekim drugim vozilom po cesti, a što sve skupa spada u domenu prekršaja i kaznenih djela.
5. Snimanje rute kojom se vozi - kao uspomena u obliku filmića s nekog putovanja, ili pak za kasniju analizu vožnje (npr. kod nekih utrka, off-roada isl..)
Inače, postoji nekoliko vrsta autokamera. One "prave" auto-kamere se uglavnom spajaju na utičnicu upaljača za cigarete i pale se automatski kada se upali i motor auta. Tu su zatim i razne GoPro i slične minijaturne "akcijske" kamere koje također mogu poslužiti kao auto-kamere, a u krajnjem slučaju auto-kameru može "glumiti" i mobitel s kamerom u video modu.
srijeda, 21.12.2016.
Fotografije atentata
Nedavni atentat na ruskog veleposlanika u Turskoj zabilježilo je više od nekoliko snimatelja i fotoreportera. Video snimke i fotografije tog događaja cirkuliraju internetom.
Jedan od prisutnih fotoreportera je nastavio je snimati čitavo vrijeme dok je atentator vitlao pištoljem, bez obzira na opasnost...
AP Photographer Keeps Working as Gunman Assassinates Russian Ambassador
Naravno nekako se odmah nameće pitanje gdje su bili tjelohranitelji dotičnog ambasadora (da nakon što je ovaj zapucao odmah uzvrate vatrom)? Isto tako se nameće i pitanje je li taj terorist-atentator prije napada nešto fotografirao (a što je uobičajena fiks-ideja raznih "eksperata za sigurnost", zbog kojih je dio repertorara "antiterorsitičkih mjera" nakon terorističkih napada besmisleno maltretiranje fotografa "jer bi se moglo raditi o teroristima").
Međutim, kako god bilo, ovo nije prvi slučaj da je nečiji atentat zabilježen fotografijama. Takvih slučajeva je bilo više od nekoliko, evo samo nekoliko njih kao primjer...:
** Atentat na Roberta Kennedyja
Jedan od snimljenih atentata, odnosno njegovih posljedica, svakako je atentat na Roberta Kennedyja (mlađeg brata američkog predjednika Johna Kennedyja, koji je također ubijen u atentatu). Umirućeg Kennedyja je snimio fotograf Robert Yaro. Tom prilikom ga je jedna od prisutnih fotografkinja čak i pokušala spriječiti da snima, na što je ovaj odgovorio "Dovraga ženo, ovo je povijest!"
FOTOGRAFIJA
** Ubojstvo Lee Harvey Oswalda
Iako nije službeno "atentat" (pitanje je koliko osoba mora biti važna da se njeno ubosjtvo proglasi atentatom?, op.a.) Lee Harvey Oswald bio je glavni osumnjičeni za ubojstvo, predsjednika Johna Kennedyja. Njegovo ubojstvo ispred zgarde policije uhvatili su fotoreporteri...
FOTOGRAFIJA
** Atentat na Inejiroa Asanuma
Japanskog socijalista Inejiroa Asanuma je prilikom jednog govora napao i ubio jedan nacionalist naoružan japanskim kratkim mačem. Jedan od prisutnih fotoreportera, Yasushi Nagao, okinuo je fotografiju u trenutku kada se napadač spremao zadati jedan od uboda.
FOTOGRAFIJA
nedjelja, 18.12.2016.
Poletova fotografija
Polet je kriv za sve!
petak, 16.12.2016.
Vlastita foto web stranica?
Dobar dio ozbiljnijih fotografa koji žele svoje radove prezentirati na internetu, a da ta prezentacija nije u sklopu nekog portala gdje su njegovi radovi zatrpani među gomilom drugih radova, u jednom trentku naprave svoje vlastite fotografske web stranice.
No bitno je znati što staviti na te osobne fotografske web stranice...
1. Kratka biografija - Osnovni podaci o autoru fotografija, odnosno vlasniku web stranice. Ta biografija ne treba, odnosno ne smije, biti preopširna i previše detaljnja. Dovoljno je navesti samo neke najosnovnije podatke tipa "tko je, što je, odakle je". (npr. godinu i mjesto rođenja, obrazovanje i iskustvo u fotgrafiji). Može se navesti i oprema koju se koristi, ali to čak i nije nužno (dapače nekad to pojedinim promatračima može biti "signal" da se fotograf više oslanja na opremu nego na vlastite sposobnosti).
2. Galerija fotografija - Ovo je najbitnija stvar kod fotografske web stranice. Najbolje je fotografije podijeliti u albume ili kategorije prema temi, žanru, lokaciji ili događaju. Uz to, ne treba stavljati previše fotografija jer se nikome ne da gledati ogromne albume. Maksimalno 20-30 najboljih fotografija po albumu (pogoptovo ak ih je više) je sasvim dovoljno. Lako se naknadno, ako se snimi nešto bolje, stave nove fotografije.
3. Reference i nagrade - Nije na odmet navesti reference i osvojene nagrade na fotografskim natjecanjima, međutim treba navoditi samo one koje su doista relevantne, npr. osvojene nagrade na velikim fotografskim natjecanjima, fotografski angažman za neku novinsku kuću u svojstvu fotoreportera, ili ozbiljne angažmane komercijalnih anručitelja (npr. promotivne kampanje za nekoga isl). "Lajkovi" na Facebooku (ili nekoj drugoj društvenoj mreži), ili pobjeda na nekom internom natječaju neke web stranice ili lokalnog foto kluba, kao ni snimanje lokalne vatrogasne zabave, nisu relevantne reference niti nagrade.
4. Kontakt podaci - e-mail adresa, eventualno mobitel...
Osim ovoga može se npr. dodati i rubrika "blog" ako fotograf piše neke svoje fotografske savijete ili zapažanja. Može se dodati i "guestbook", odnsono knjiga dojmova... no to je više manje opcionalno.
utorak, 13.12.2016.
Začeci digitalnih kamera
Prve digitalne kamere proizvedene za široke narodne mase pojavile su se prije dvadesetak godina, točnije, krajem 90-tih godina prošlog stoljeća. Za razliku od ovih današnjih nisu koristile memorijske kartice niti imale sposobnost prebacivanja slika na računalo putem USB-a koji tada nije ni postojao. Snimale su na 3.5" floppy diskove, i druge tada dostupne medije za pohranu...
A Look Back at the Digital Cameras that Used Floppy Disks
VIDEO
nedjelja, 11.12.2016.
Drugi nazivi za "selfie"
"Selfimanija" je uzela toliko maha, a selfija ima toliko različitih vrsta, da su se "genijalci" primili izmišljanja naziva za pojedine najčešće vrste selfija:
1. Belfie (butt/behind selfie)
Selfie tipa "dupe-glava", odnosno one snimke gdje je stražnjica u prvom planu.
2. Helfie (hair selfie)
Snimka vlastite frizure.
3. Selfeye
Fotografija vlastitog oka ili očiju, naočala, šminke... uglavnom snimka gdje su oči u prvom planu.
4. Ussie
Grupni selfie, tj. "selfie" na kojem ima više osoba, od kojih jedna snima "selfie", iz ruke, selfie stickom ili u zrcalu.
5. Welfie (work-out selfie)
Selfie u teretani, često na na nekoj od sprava za vježbanje, ili pored raznih "sportskih dodataka" prehrani.
6. Felfie (funeral selfie)
Selfie snimljen na nečijem sprovodu.
7. Shelfie
Snimka ispred vlastite police s knjigama.
8. Drelfie (drunk selfie)
Selfie fotografije pijane osobe. Često su jako mutne
10. Pelfie (a pet selfie)
Selfie sa nekom domaćom životinjom u rukama ili neposrednoj blizini, npr. sa psom, mačkom, zmijom, štakorom, kravom isl.
...itd.
subota, 10.12.2016.
Fred Herzog
petak, 09.12.2016.
"Mobitel s kamerom" ili "kamera s mobitelom"?
Ako se malo bolje promotri današnji način oglašavanja novih modela "pametnih telefona", praktički se gotovo sva promidžba svodi na to kakvu kameru koji "smartphone" ima.
Zbog toga se treba zapitati da li se tu uopće više radi o "mobitelu s kamerom", tj. mobitelu kojem je primarna svrha komunkacija glasom ili porukama (email, internet itd), ili se ipak radi o (wannabe) kameri s mobitelom, s obzirom da se danas naglasak toliko stavlja upravo na kameru i "što sve ta kamera može". O trajanju baterije na čekanju i u razgovoru više nitko ne priča; samo se navode megapixeli, memorija, fotografski efekti...
Štoviše, proizvođači se upuštaju u kojekakve egzibicije kako bi iz tih minijaturnih kamera izvukli nemoguće, po pitanju kvalitete snimljenih slika, da naivnim i nadobudnim korisnicima istih utuve u glavu kak će njihove fotografije izgledati "profesionalno" zbog "superkvalitetne optike" ili "posebnog efekta kod snimanja".
Došlo je čak i do toga da ima ljudi koji se žele baviti fotografijom, pa postavljaju pitanje "Koji mobitel kupiti, a da radi dobre fotke", kao i onih koji kupuju novi model "pametnog telefona" ne zato što je "pametni telefon" kojeg već imaju crknuo, već isključivo zato što novi "ima bolju kameru".
četvrtak, 08.12.2016.
Poziv na zabavu s fotoaparatom
Fotografi ponekad mogu čuti slijedeću frazu: "Organiriram zabavu. Daj dođi i obavezno ponesi fotić, budeš nas slikao." Ovakav ili sličan poziv na zabavu ili neko druženje, koji s jedne strane doima kao običan poziv, zapravo najčešće to nije.
Naime, onaj koga se poziva na neku zabavu uz nekakvu obavezu donošenja fotoaparata i snimanja te zabave, zapravo nije toliko poziv na zabavu nego više poziv na nekakvo "izrabljivanje". Naime, tada se od tog pozvanog fotografa prvenstveno očekuje da snima zabaviu i druge ljude kako se zabavljaju i druže. Dok se on ne zabavlja zajedno s njim već snima, izigravajući nekakvog "fotoreportera". (Da se drugi prisutni sudionici okupljanja nebi morali previše mučiti sa svojim mobitelima, kad ih već netko može snimati pravim fotoaparatom.)
No naravno, nije samo u tome problem.
Fotografi na takvim zabavama često mogu doživjeti sav niz najrazličitijih situacija od kojih neke i nisu baš ugodne, štoviše znaju biti itekako iritantne i naporne.
Pa se tako gotovo uvijek u gomili nađe i "onih koji se ne vole slikat", odnosno "one koje se ne smije slikat" (a koji doslovno prijete fotografu i nasiljem!), ali se nekim čudnim slučajem uvijek nalaze (ili bolje rečeno guraju) ispred objektiva fotoaparata. Zatim se nađe i onih koji doslovno maltretiraju fotografa bilo stalnim zahtjevima za snimanjem i raznoraznim sufliranjem ("snimaj ovo", "snimaj ono", "snimi me sad" itd...), bilo stalnim zahtjevima za provjerom snimljenog "da slučajno ne bi loše ispali na nekoj slici".
I naravno, povrh svega, nakon svakog takvog događaja, očekuje se da bi fotograf trebao odmah (ali doslovno odmah!) svima poslati baš sve što je snimio (bez ikakve selekcije), kako bi onda ljudi tim fotografijama "ukrašavali" svoje profile na društvenim mrežama...
Tako da se na kraju ono što bi trebalo biti zabava i dobar provod, za fotografa koji pristane na tako nešto, postane više manje "traumatično" isksutvo.
srijeda, 07.12.2016.
Slike iz prošlosti
Malo fotografija sa stranice Vintag.es o tome kako je izgledao život 70-tih godina prošlog stoljeća...
** Kako se putovalo kineskim vlakovima
26 Amazing Candid Photographs That Capture Chinese People on Trains in the 1970s
** Kako se živjelo u Bruxellesu.
27 Incredible Color Photographs Documented Everyday Life of Brussels during the 1970s
** Život na Tajlandu
43 Fantastic Medium Format Photos Captured Everyday Life of Thailand in the late 1970s
** Djeca s Bostonskih ulica.
35 Color Photos Captured Street Children in Boston during the 1970s
nedjelja, 04.12.2016.
Napad na Ivana Pernara
Ispred pučke kuhinje napadnut je Ivan Pernar, dok je snimao red ljudi koji su čekali ispred ulaza, i komentirao situaciju. Napala ga je jedna žena uvjerena da ovaj baš nju snima. Fizički obračun je zabilježen Pernarovom kamerom.
video:
Ivan Pernar napadnut pred pučkom kuhinjom od strane podivljale žene
Zanimljivo da u komentarima ispod medijskih napisa o napadu prevladavaju razglabanja o Pernarovoj politici koja nema nikakave direktne veze sa samim incidentom, no našlo se i pametnjakovića koji ili opravdavaju nasilje i napad na dotičnog, ili pak kategorički tvrde da je "snimanje zakonom zabranjeno".
petak, 02.12.2016.
Protest korejskih fotoreportera
Vlasti Japana i Južne Koreje, odlučili su potpisati nekakav politički sporazum, no zabranili su pristup medijima (tj. fotoreporterima) na samu ceremoniju potpisivanja. Zbog toga su fotoreporteri odlučili bojkotirati dolazak političara, te su oformili "špalir", prekriženih ruku sa kamerama odloženim na zemlju.
Photojournalists Lay Down Their DSLRs as a Protest in South Korea
četvrtak, 01.12.2016.
Domaći "Playboy" zamalo ostao bez licence!?
Na Facebooku je osvanula jedna objava prema kojoj ispada je domaće izdanje Playboya umalo ostalo bez licence. Razlog? Afera pod imenom "najmlađi playboyev fotograf".
Screenshot objave:
Screenshot nekih od komentara:
Za one koji nisu upućeni, prije cca dvije godine u domaćim se medijima proširila pompozna vijest o jednom tada 16-godišnjaku kao "najmlađem fotografu playboya ikad", da bi se nedugo nakon toga se putem Facebooka oglasila redakcija Playboya izjavom da ne znaju tko je on i da oni njega nisu angažirali. Kako se klupko počeli raspetljavati, i ispalo je da su njegove fotografije doista objavljivane u Playboyu, ali u sklopu natječaja "kraljica instagrama" portala Direktno.hr, a koji je njegove fotografije snimljene za taj portal prosljeđivao Playboyu. A glavni problem u svemu je bilo i to kako jedan maloljetnik, tada 16-godišnjak, uopće smije snimati materijale za 18+ populaciju... te kako, s obzirom na (ne)kvalitetu njegovih fotografskih radova ima toliku prođu, kako kod djevojaka, tako i u medijima u kojima se pojavjuje s vremena na vrijeme...
