utorak, 29.09.2015.
Muzika i fotografije
Vivaldi "Et in terra pax" i fotografije nepoznatog autora,...
nedjelja, 27.09.2015.
Majmunske fotke i autorska prava
Prije nekog vremena dogodio se slučaj u kojem je jedan majmun okinuo nekoliko fotografija (bolje rečeno - "selfija") i od tada se vodi i pravna bitka oko toga tko zapravo ima autorsko pravo na te fotografije. Da li fotograf koji je vlasnik fotoaparata i koji je postavio fotoaparat i omogućio majmunu da stisne okidač, ili sam majmun koji je pritisnuo okidač i de facto snimio slike.
Monkey selfie
Naime po zakonima o autorskim pravima kakvi postoje u većini zemalja, autorska prava pripadaju onome tko je stvorio djelo, a ne onome u čijem je vlasništvu oprema. Tako bi po na prvi pogled autorska prava doista trebala pripasti majmunu. Štoviše, čak se i PETA (ona famozna licemjerna udruga koja se kakti deklarativno bori za prava životinja, a zapravo ubija životinje koje nije u stanju udomiti op.a.) uključila u tu trakavicu, tražeći da se sudskim putem autorska prava prebace na majmuna. No kako to obično biva, ignoriraju se neke stvari...
Naime, niti u jednoj državi životinje nemaju pravo vlasništva, a autorsko pravo spada upravo pod (intelektualno) vlasništvo. Čak je i američki ured za autorsko pravo naglasio da se odredba o tome da autorsko pravo pripada tvorcu djela ne odnosi na one radove koje nisu stvorili ljudi.
Animal-made art
Naime, tu je svakako jedan realan problem koji bi se pojavio u slučaju da se autorska prava za te fotografije doista pripišu majmunu (ili nekoj drugoj životinji) - kako bi se "autora" (koji ne može komunicirati s ljudima) tražilo dozvolu za korištenje njegovog "autorskog" djela?
četvrtak, 24.09.2015.
Njemačka zabranila snimanje hrane u restoranima!?
Jedna od popularnih pojava na društvenim mrežama, posebice na Instagramu - snimanje hrane u restoranima i objavljivanje tih fotografija - odnedavno je zabranjena u Njemačkoj. No ne zbog iritantnosti dotične pojave (nekima jeko smeta blicanje prilikom snimanja), već zbog - autorskih prava. Izglasan je zakon kojime se aranžiranje hrane smatra "autorskim djelom", a njegovo snimanje "povredom kuharovih autorskih prava"...
Naravno, kako to obično biva u zakonodavstvu, i taj zakon je siva zona s obzirom da se, kako mediji pišu, ne odnosi na sve slučajeve, već samo na "fensi-šmensi" dekoriranu hranu u skupim restoranima, dok se ne odnosi na primjer na fast-food ili kobase sa Oktoberfesta (s time da je granica između jednog i drugog vrlo mutna i nedefinirana).
'Food porn' censored:
Why it's ILLEGAL to upload pictures of meals to Instagram in Germany
srijeda, 23.09.2015.
"Selfiji" opasniji od morskih pasa?
Morski psi u prosjeku godišnje ubiju 5 ljudi širom svijeta. Ove godine je do sada zabilježeno 12 smrtnih slučajeva koji su uzrokovani snimanjem "selfija" (uz mnogo više onih koji su rezultirali ozlijedema), i to uglavnom zbog padova ili udara vozila, iako je bilo i napada životinja, te propucavanja varenim oružjem.
More people have died by taking selfies this year than by shark attacks
Inače, upravo zbog pojave da sve više ljudi stradava zbog neopreznosti prilikom snimanja selfija, rusija je pokrenula kampanju "Safe Selfies":
Russia Unveils ‘Safe Selfies’ Campaign as Death Count Grows
Nedavno se i kod nas dogodio slučaj da su tri turistkinje stradale na Plitvicama zbog "selfija":
Pakleni 'selfie' na Plitvicama: Tri turistkinje pale u provaliju
Uz to, nekoliko naputaka za snimanje sigurnih "selfija":
** Ako već namjeravate snimiti selfie, vodite računa da time ne ugrožavate sebe ili druge (npr. da stojite na stabilnoj i ravnoj podlozi, da u gomili ne vitlate selfie stickom...).
** Ne snimajte selfie ako ste u situaciji koja zahtjeva pozornost i koncentraciju. To su situacije poput upravljanja automobilom ili nekim drugim vozilom, kretanje na mjestima gdje postoji opasnost od naleta vozila (npr. željezniče pruge), sudara s drugim ljudima isl.
** Ne penjite se na objekte ili vozila, te ne izlazite van zaštitnih ograda ili označenih staza, pogotovo na visokim objektima. Postoji opasnost od pada, a u nekim situacijama i opasnost od električnog udara (npr. željeznički vagoni, stupovi dalekovoda i slično).
** Ne snimajte selfije u blizini slobodnih divljih životinja ili sa takvim životinjama u rukama. Uvijek postoji opasnost od njihovog napada, a snimanje selfija umanjuje spsobnost zapažanja opasnosti, obrane i/ili bijega.
** Ne pozirajte s napunjenim oružjem u rukama, pogotovo ne sa oružjem uperenim prema sebi! Može se dogoditi da pritisnete krivi okidač (onaj na oružju umjesto onoga na aparatu).
utorak, 22.09.2015.
Ismijavanje starih tehnologija?
Nedavno je u medijima objavljena vijest o fotografiji na kojoj predsjednica razgovara na telefon. Stvorio se čitav medijski cirkus oko te fotografije samo zbog toga što se radi o telefonu sa žicom. Vjerojatno je nekome neshvatljivo zašto ova ne koristi bežični telefon.
Društvene mreže ismijale objavu Grabar-Kitarović: 'Predsjednica koristila telefon na žicu'
Šaljivi Twitteraši: Kolinda je danas koristila žičani telefon
Čini se da danas dio populacije, pogotovo one mlađe ili pak one koja se smatra "modernom" zazire od starijih tehnologija. Štoviše, ima čak i onih koji idu toliko daleko da se rugaju i sprdaju sa takvim tehnologijama i eventualnim korisnicima takvih tehnologija.
Tako na primjer, često se omalovažavaju (u čuđenje i sprdanje) korisnici starih fotoaparata koji snimaju na film, jer "tko normalan još snima na film?". No s druge strane ti isti kojima je to nepojmljivo, nisu u stanju pojmiti da filmski aparati mogu biti potpuno mehanički, i neovisni o izvoru električne energije, dok digitalci bez baterija ne rade...
Isto tako ima onih koji uopće ne ispisuju fotografije na papir već ih drže u digitalnom obliku. No ako medij za pohranu crkne, ili ako nestane struje, kako bi se u žargonu reklo, "mogu se slikati".
Aporopo gore spomenutog telefona, bežični telefon ne radi ako mu se isprazni baterija, slično kao i mobitel. Dok žičani telefoni rade uvijek jer koriste napajanje preko samog telefonskog voda...
srijeda, 16.09.2015.
Robert Doisneau
utorak, 15.09.2015.
Kako se (ne) čisti senzor?
Prašina na senzoru je noćna mora svakog ozbiljnijeg fotografa. Ona se na snimkama vidi u obliku većih ili manjih tamnih mrlji koje se vide na bilo kakvoj jednoličnoj plohi (npr. nebu, bijelom zidu isl...)
Nakupljanju prašine na senzoru posebno su podložni aparati sa izmjenjivim objektivima. DSLR-i i mirrorless-i (gdje najviše prašine ulazi u aparat upravo prilikom izmjene objektiva), no i kod kompaktnih aparata se može dogoditi da se nakon nekog vremena prašina zavuče u aparat i na senzor. Iako neki aparati imaju ugrađene sustave za čipšćenje (koji npr. ulztrazvukom tresu prašinu sa senzora ili sam senzor i slično), svejedno se može dogoditi da se neke čestice prašine toliko zalijepe da ih taj ugrađeni sustav nije u stanju odstraniti. Tada senzor treba očistiti ručno.
Oni vještiji fotografi to mogu učiniti sami pomoću posebnog pribora (puhaljke na zrak, i drugog posebnog pribora), dok oni koji nisu vješti, ili to nisu nikada radili, bolje da taj posao prepuste nekome tko zna ili odnesu aparat u servis.
Jedan od načina kako se čisti senzor na DSLR aparatu:
Inače, prašina na senzoru i čišćenje senzora ponekad zna biti i tema za zafrkanciju - bilo je ljudi koji su kao "najbolju metodu" predlagali ispiranje vodom i deterdžentom i slično.... Nažalost neki su takvu zafrkanciju shvatili doslovno, primili se posla i - sami sebi uništili aparat. Ne treba biti pretjerano inteligentnan da bude jasno kako je voda najgori neprijatelj bilo kakvih elektroničkih komponenti i da će namakanje aparata u vodi izazvati katastrofu.
Evo nekoliko takvih humorističnih prikaza "kako se čisti senzor"!
(šalu na stranu, ni u ludilu ne čistiti aparat na dolje prikazane načine!)
ponedjeljak, 14.09.2015.
"Zoom" vs. "Prime"
Prvo, za sve koji se baš ne razumiju u terminologiju, zoom [zum] objektiv je svaki objektiv sa promjenjivom žarišnom duljinom, odnosno promjenjivim kutom vidnog polja. Prime [prajm] objektiv je svaki objektiv sa fiksnom žarišnom duljinom, odnosno fiksnim kutom vidnog polja.
Zoom objektive se se može prepoznati po tome što na objektivu pišu dvije brojke kojima se označava najkraća i najdulja žarišna duljina, te jedna ili dvije brojke kojima se označava najveći otvor blende. (Npr. 17-55mm f2.8, ili 70-300mm f4-5.6... isl). Uz to, bitno je napomenuti da na nekim kompaktnim fotoaparatima sa ugrađenim zoom objektivima često piše i tzv. "zoom faktor". Npr 12x zoom, 30x zoom i slično. Taj "zoom faktor" je zapravo samo omjer najduže i najkraće žarišne duljine zoom objektiva., no ne govori ništa o samom vidnom polju objektiva.
Kod prime objektiva piše samo jedna brojka koja označava žarišnu duljinu i najveći otvor blende (npr. 8mm f3.5, 24mm f2.8, 400mm f5.6 i slično).
Oba tipa objektiva imaju svoje prednosti i mane, praktički na način da je prednost jendoga mana drugoga...:
**Prednosti zoom objektiva
Prednost zoom objektva je u prvom redu fleksibilnost po pitanju kadriranja; fotograf može mijenjati kadar, odnosno "približiti" ili "udaljiti" objekt snimanja bez da se makne sa mjesta.
**Mane zoom objektiva
U pravilu su zoom objektvi veći i teži od prime objektiva, te propuštaju manje svijetla (manja blenda), što zna biti problem u nekim situacijama. Doduše, postoje neki egzemplari koji odstupaju od ovog pravila, tj. imaju veliki otvor blende, no to ih samo čini još većima, težima, nepraktičnijima i dakako skupljima.
Uz to, nerijetko zoom objektivi znaju imati više problema po pitanju izobličavanja slike, te optičkih pogrešaka (aberacija) od prime objektiva.
**Prednosti prime objektiva
U odnosu na zoom objektive, prime objektivi u pravilu propuštaju više svijetla (imaju veću blendu). Uz to znaju biti i dosta manji i lakši od zoom objektiva; štoviše neki su tako mali (kratki) i lagani da ih nazivaju "pancake" ([penkejk], engl. palačinka) objektivima.
Uz to, jedna od stvari kod prime objektiva koju cijene neki fotografi jest to da nakon duljeg vremena korištenja jednog te istog prime objektiva, fotograf već i bez gledanja u tražilo može prilično sigurno vizualizirati koji će kadar dotični objektiv uhvatiti.
**Mane prime objektiva
Kako imaju fiksno vidno polje, da bi fotograf približio prizor ili proširio kadar, potrebno se ili fizički približiti/udaljiti objektu snimanja, ili sa aparata skinuti jedan objektiv, a montirati drugi (što zna oduzimati vrijeme, omogućava ulazak prašine u aparat i zahtjeva nošenje dodatnih objektiva).
nedjelja, 13.09.2015.
PINAC report
U zadnje vrijeme američki policajci su ne samo da su brzi na okidaču, već očito imaju i problema s vidom. Dogodilo se da su u kaliforniji pucali na čovjeka koji ih je snimao mobitelom iz vlastite garaže jer su umislili da ovaj u rukama drži oružje, te da su im životi ugroženi. Na svu sreću - promašili su; izrešetali su garažu i automobil, dok je snimatelj tom prilikom tek lakše ranjen. Inače, policija je zapravo došla uhititi njegovog susjeda... No na kraju su pucali na nedužnog i nenaoružanog čovjeka.
California Deputies Shoot Man Recording Them with Phone After Fearing for Their Lives
subota, 12.09.2015.
A kome to treba?
Kada se gleda razvoj fotografske tehnike, ponekad su fotografske novotarije toliko "ambiciozne" da se čovjek mora zapitati, koja je zapravo prava praktična svrha, kome takve stvari zapravo trebaju i imaju li uopće smisla...
** DSLR od 120 Megapixela - Canon je nedavno najavio razvoj DSLR-aparata sa senzorom od 120 megapixela.
Dok je danas većina prosječnih DSLR aparata egzistira sa senzorima u rangu 12-25 Megapixela, a tek poneki egzemplari idu do 50, postavlja se pitanje - što će nekome toliko megapixela u DSLR-u?
Canon: We’re Building a 120-Megapixel DSLR
Canon’s 120MP DSLR RAW Files are 210MB Each
Thoughts on Canon’s 120MP DSLR: A Pixel Too Far?
** Camera restricta - Kamera koja onemogućava snimanje fotografija, ako je na mjestu snimanja već snimljeno "previše" fotografija. Prilikom snimanja pretražuje internet, i u koliko je na nekom mjestu snimljeno previše fotografija (što provjerava pomoću geotagging podataka u fotografijama i GPS-a), neće dozvoliti snimanje.
No onome tko se toga sjetio očito je promaklo da "originalnost" fotografije ne uvjetuje lokacija snimanja, već sam sadržaj kadra, a koji se na istoj lokaciji ne mora uvijek biti isti, te da promjena lokacije ne znači uvijek i odličnu fotografiju...
This Concept Camera Won’t Let You Shoot Unoriginal Photographs
petak, 11.09.2015.
Stanko Abadžić - Istanbul
četvrtak, 10.09.2015.
Selfie-stickovi
Jedna od danas vrlo popularnh fotografskih "pomagala" koje je moguće vidjeti u rukama više-manje svakog turista je tzv. "selfie-stick".
Ta naprava, teleskopski držač mobitela, prvenstveno služi kako bi osoba mogla snimiti "selfie" svojim "pametnim telefonom" iz veće udaljenosti od one koja je moguća kada se mobitel drži u ruci.
Dok ih neki smatraju svrlo korisnima jer im omogućavaju snimanja fotografija baš kakvih žele, s druge strane ima i onih koji selfie-stickove nazivaju i "wand/stick of narcisissm" (štap narcisoidneosti), te ih smatraju izuzetno iritantnima. (i ja osobno, op.a.)
Štoviše, neki su muzeji, turistička odredišta, institucije, pa čak i Disneyland, zabranili su upotrebu selfie-stickova za snimanje iz nekih vrlo konkretnih razloga. Naime, kada horde turista na malom prostoru vitlaju selfie-stickovima pokušavajući snimiti sami sebe, uvijek postoji realna mogućnost da tim svojim selfie-stickom nenamjerno udare nekoga ili nešto, uz veće ili manje posljedice.
Inače, čisto kao ilustracija, jedan primjer takve nepažljive upotrebe selfie-sticka: VIDEO
utorak, 08.09.2015.
Mene su zaboravili, ili...?
Evo, upravo vidjeh da je na naslovnici Bloga osvanula vijest o blogerskim okupljanjima (promociji "Blogoknjige"), sa linkovima na blogove koji su objavili svoje (foto i pisane) izvještaje o tim okupljanjima.
(screenshot)
Iz nekog čudnog meni nepoznatog razloga nisam uvršten među njih.
Fotoreportaža s promocije "Blogoknjige"
Slučajnost ili...?
Bildov protest
Jedne od najtiražnijih novina, njemački "Bild", objavio je izdanje bez fotografija. To je učinjeno iz protesta, kako bi se prikazala važnost fotografija u novinskom izvještavanju.
Da ironija bude veća, sam naziv novina "Bild" (prevedeno na hrvatski) zapravo znači - slika.
Europe’s Best-Selling Newspaper Leaves Out Photos
Inače, taj Bildov protest dogodio se zbog negativnih reakcija javnosti nakon objave fotografije mrtvog dječaka-izbjeglice kako leži na plaži, a koja se inače viralno proširila internetom.
Inače, prije nekoliko godina i jedne su francuske novine objavile izdanje bez fotografija. Također iz protesta, odnosno podrške fotografima.
ponedjeljak, 07.09.2015.
Pojedinci u gomili
Na raznim (više ili manje javnim) skupovima, sletovima, druženjima i sličnim događanjima na kojima je prisutan veći broj ljudi, normalno je da će se naći fotografa i snimatelja. Bilo onih koji snimaju mobitelima, bilo onih koji snimaju svom silom foto i video opreme.
Međutim, osim njih, uvijek će se u takvim gomilama naći i nekoliko pojedinaca kojima "jako smeta snimanje". Takvi će već u prvoj minuti, snimatelju s najvećim aparatom (a rijeđe baš svim prisutnim snimateljima), dati do znanja "da se nju/njega ne smije snimati". Iz ovog ili onog razloga.
Na nekim manjim događanjima gdje nema puno ljudi, takve želje, da snimatelj vodi računa o tome da ne snima nekoga "tko se ne voli slikat" ili "koga se ne smije snimat", još donekle i mogu proći, iako takvi zahtjevi zapravo snimateljima predstavljaju dodatnu brigu (davež). Međutim, na većim masovkama gdje gomila broji na desetke, stotine ili tisuće ljudi, takve stvari jednostavno ne prolaze. Nemoguće je snimateljima zapamtiti baš te ljude "zabranjene za snimanje" u ogromnoj gomili.
Jedna opcija za ljude "koje se ne smije slikat" je svakako ta da, ako im smetaju kamere, uopće ni ne dolaze na takva grupna događaja gdje se očekuje snimanje. Naime, tamo gdje se svi međusobno naslikavaju uvijek postoji šansa da se taj jedan pojedinac koji se "ne voli" ili "ne dozvoljava slikati" nađe nekome u kadru, pa makar kao slučajni lik u pozadini.
S druge strane, ako već moraju doći, najbolje je da se drže po strani, daleko od "akcije", ili se pobrinu da stoje iza fotografa, gdje je manja vjerojatnost da će nekome upasti u kadar. A uz to ako već vide da netko snima prema njima, ono što sami mogu učiniti je ili okrenuti glavu, prekriti lice ili izaći iz kadra. (Naime, svako pravo nosi i dužnost, pa tko želi ostvariti svoje pravo da ne bude snimljen ima dužnost i sam voditi računa o tome, a ne očekivati da isključivu dužnost prema njemu ima(ju) snimatelj(i)., op.a.)
Zagreb prije 1900-te
Jedna mala kolekcija fotografija koje pokazuju kako je Zagreb izgledao prije 1900, godine.
17 Rare Vintage Photos of Zagreb before the 1900s
nedjelja, 06.09.2015.
Fotoreportaža s promocije "Blogoknjige"
S obzirom da su neki od drugih sudionika druge promocije "Blogoknjige" objavili svoje fotografije sa tog događaja, ne vidim razlog zbog čega ne bih učinio isto, po principu "Kud svi Turci tu i mali Mujo" (iako inače nemam običaj svoje fotografije stavljati na internet)...
[kliknuti za veći prikaz]
Autor: Toco1980
(cc)imenovanje-nekomercijalno-dijeli pod istim uvjetima
četvrtak, 03.09.2015.
Anti-dronovska paranoja?
Čini se da se polako ali sigurno pojavljuje novi oblik paranoje. Paranoični strah od dronova.
Naime, čim su dronovi, tj. bespilotne letjelice s ovješenim kamerama ušle u masovniju upotrebu, odmah su počele i klasične dušebrižničke lamentacije o raznim (uglavnom imaginarnim) "opasnostima" od dronova, uz one već uobičajene koje se tiču "voajera", "pedofila" i "terorista".
Naravno, bilo je slučajeva gdje su pojedini neodgovrni vlasnici dronova letali svojim letjelicama u zonama zračnog prometa (u blizini aerodroma i požarišta koja se gase iz zraka), a koje za razliku od dušebrižničkih imaginacija predstavljaju stvarnu opasnost.
Tako se događalo i da su se neki paranoici, uvjereni da operater drona njega ili nekog drugog voajerski snima, špijunira ili što-već-radi, verbalno i fizički obrušavali na dotične, ili gađali letjelice iz vatrenog oružja.
Kako javlja PetaPixel, nedavno dogodio slučaj gdje je čovjek, koji je letio svojom bespilotnom letjelicom iznad jedne livade, bio optužen od jednog dušebrižnički nastrojenog roditelja ni više ni manje da je - pedofil. Naime, na drugom kraju livade održavala se nekakva dječja nogometna utakmica. Dotični je konfrontaciju uspio snimiti kamerom, a situacija je na svu sreću završila bez fizičkog obračuna.
Drone Pilot Accused of Being a Pedophile, Handles it Like a Pro
(Inače, čak i da je dotični snimio iz zraka tu utakmicu, postavlja pitanje koliko paranoična i poremećena osoba mora biti da vidi bilo kakvu perverziju u djeci koja trče za loptom? op.a.)
srijeda, 02.09.2015.
27 klub
"27 klub" je naziv za skupinu estradnih zvjezda koje su iz ovog ili onog razloga umrle u dobi od 27 godina.
Nekoliko fotografija poznatijih članova dotičnog kluba:
The 27 Club – 15 Famous Rockers Who Died at Age 27
Wikipedia: 27 Club
(sadrži popis svih "članova" dotičnog "kluba")
World Press Photos
World Press Photos of the Year (1955-2008)
utorak, 01.09.2015.
Školovani antitalenti vs. Neškolovani talenti
Kaže se da je za bilo kakav uspijeh potrebno 10% talenta i 90% truda. Međutim zaboravlja se da se samo talent, bez truda, ne može razviti i a kamoli doći do izražaja, dok s sdruge strane puno truda bez ikakvog talenta može rezultirati u najboljem slučaju pukim zadovoljenjem nekakve zadane forme.
Danas se fotografijom doslovno bavi svatko, a inflacija fotografa dovela je do toga da oni malobrojni talentirani fotografi nisu u stanju doći do izražaja zbog mnogobrojnih fotografskih antitalenata koji se svim silama guraju po medijima i društvenim mrežama, pokušavajući postati uspješni i popularni u što kraćem roku.
Školovani antitalenti
Svake godine obrazovne ustanove izbacuju nove generacije školovanih ljudi. To se odnosi i fotografe. No uvijek je pitanje koliko je tih ljudi završilo fotografske škole zbog toga što posjeduju stvarni talent za fotografiju, a koliko tek zbog toga jer im se to činilo "cool", iako za to nemaju talenta.
Problem je što takvi pojedinci, često, iako imaju "papir" o školovanju, zbog nedostatka talenta nisu naročito kreativni, no misle da su samo na račun svojeg školovanja postali nekakvi über-fotografi, pa gledaju sve neškolovane fotografe s visoka.
Još je gore ako neki takav školovani antitalent ima visoko mišljenje o sebi, "vezu" i/ili jaku medijsku promidžbu, pomoću čega pokušava u kratkom vremenu postati poznat i slavan. Na taj način (pukim medijskim eksponiranjem) drugi ljudi mogu dobiti lažan dojam o tome da se doista radi o vrhunskim fotografima, iako su njihovi radovi objektivno na razini šunda i ispod svake razine gledljivosti.
Neškolovani talenti
S druge strane postoje ljudi koji nikad nisu upisali, a kamoli završili, formalno fotografsko obrazovanje, već su po pitanju fotografskih znanja i vještina ili samouki ili u najboljem slučaju školovani u nekoj drugoj umjetničkoj disciplini (npr. slikarstvu), ali koji su upravo zbog svog talenta i upornog fotografskog rada (što je rezultiralo kvalitetnim radovima), s vremenom postali zapaženi, poznati i slavni upravo kao fotografi.
Čisto prmjera radi, naš domaći Tošo Dabac je studirao pravo. Marija Braut je studirala arhitekturu. Od stranaca, Henri Cartier-Bresson je bio školovani slikar (a ne fotograf), Steve McCurry je završio studij kazališne umjetnosti, dok je Vivian Maier bila - dadilja. A svi oni su se istaknuli upravo kao vrhunski i svijetski priznati fotografi.
Algoritmi i filteri
Svako malo se može pročitati kako je napravljen neki novi filter ili algoritam za obradu fotografija. Dok su neki od njih čak donekle i korisni jer zapravo služe kao svojevrsni "prečac" za neke kompliciranije radnje kod obrade (kao npr. nedavno predstavljeni "dehaze"), ima i onih koji zapravo nemaju nikakvu drugu funkciju nego za nekakvo "igranje" s fotkama i ubacivanja u fotografije nekakvih "specijalnih efekata".
Naime, dosta ljudi misli da doslovno bilo kakva (nekvalitetna) fotografija može biti pretvorena u "super fotku" pukim provlačenjem kroz nekakav "umjetnički" filter ili algoritam. Takvih fotografija su društvene mreže (Facebook, Instagram itd.) prepune, a dominiraju razni "retro" efekti ("pomaknute" boje, vinjetiranje i slično).
Štoviše čak ima i onih koji su uvjereni da dobra fotografija ne može nastati bez upotrebe nekakvih posebnih "photoshop filtera". (ako se izuzme popravak kontrasta, izrez i eventualno c/b konverzija).
No neki algoritmi su sposobni čak toliko izobličiti fotografije da više na njih uopće ne sliče...
This New Algorithm Gives Photos the Look of Famous Paintings
