Pravi razlog zabrane snimanja u trgovačkim centrima!?
Do mene je nedavno došla jedna (meni osobno dosta iznenađujuća) informacija koja se tiče zabrana snimanja u trgovačkim centrima.
Prema toj (neprovjerenoj) informaciji, navodno je pravi razlog zabrane snimanja u trgovačkim centrima taj da "brandovi" izloženi u tim trgovačkim centrima ne bi na snimljenim fotografijama slučajno bili prikzani u nekom lošem kontekstu.
Ne "privatnost", "sigurnost" i slično...
No to ne objašnjava razlog zbog kojeg se tamo od strane zaštitara uporno diskriminira fotografe prema veličini i vrsti opreme (često navodeći razne nebuloze kao razloge zabrane).
Naime, i snimka mobitelom može nekoga ili nešto prikazati u lošem kontekstu...
U Hrvatskom povijesnom muzeju traje izložba "Lica rata".
Izložba je postavljena povodom obilježavanja 20 godina akcije "oluja", te je izloženo nekoliko stotina fotografija nastalih za vrijeme domovinskog rata, od 1991. do 1995.
Hrvatski povijesni muzej,
Matoševa 9, Zagreb
Radno vrijeme:
ponedjeljak - petak 10-18 sati
subota i nedjelja 10-13 sati.
Mediji u zadnje vrijeme često pišu kako će se u nekoliko hrvatskih gradova postaviti, ili su već postavljene, kamere za nadzor brzine vožnje i automatsko ispisivanje kazni.
Kao glavni razlog od strane "mjerodavnih" koji su naručili, novcem poreznih obveznika platili i postavili kamere navodi se "sigurnost prometa". Međutim, ne treba biti previše inteligentan da bi se shvatilo kako će se zapravo dotične kamere koristiti prvenstveno za otplaćivanje njih samih i zatim za punjenje državnog proračuna, naplatom što više kazni za prekoračenje brzine. Kako će se tolerirati samo 10% prekoračenja (umjesto kao do sada +10km/h u naseljenom mjestu), za očekivati je da će najviše kazni biti upravo za najmanje (i zapravo beznačajne) prekršaje.
Naime, ti isti "mjerodavni" su kamere postavili upravo na mjestima koja uopće nisu "crne točke" po broju prometnih nesreća ili ugroze drugih sudionika u prometu (npr. škole, vrtići...). Štoviše, postavili su ih upravo na mjesta na kojima su upravo najčešći ti sitni prekršaji (minimalna prekoračenja brzine)... To između ostaloga tvrde i prometni stručnjaci:
Uz to, kako mediji izvještavaju, dotične kamere ne samo da će kažnjavati za prebrzu (ili "prebrzu") vožnju, već će registrirati svako vozilo koje prođe, te također, pomoću softvera koji prepoznaje brojeve registarskih pločica (pitanje koliko pouzdano!?), provjeravati je li nekome istekla registracija ili je vozilo ukradeno. Uz to, pitanje je kako misle naći i kazniti one koji sudjeluju u prometu bez pločica.
POLITIKA "MJERODAVNIH"
"Mjerodavni" već dosta vremena koriste čitav asortiman demagoških floskula kojima pokušavaju uvjeriti naivne u narodu kako rade nešto po pitanju prevencije teških prometnih nesreća, i smanjenju broja poginulih na cestama. Ovaj zadnji slučaj sa postavljanjem kamera za mjerenje brzine i automatsko ispisivanje prekršaja je samo još jedna od tih "metoda prevencije", koja sa prevencijom veze nema, ali sa represijom i punjenjem proračuna ima itekako.
Počevši već od same činjenice da dotične kamere "mjerodavni" nisu postavili na mjesta koje predstsavljaju "crne točke" u prometu, odnosno mjesta gdje se događa statistički najviše prometnih nesreća uzrokovanih prevelikom brzinom, ili gdje velika brzina vozila stvarno ugrožava druge sudionike u pometu (npr. kod škola i vrtića, blizu pješačkih zona isl.) već upravo na ravne dionice gdje se događa relativno malo nesreća, gdje ima značajnog prometa, i gdjepostoji veća vjerojatnost da će se događati i prekršaji prekoračenja brzine. Jednostavna računica kaže da što više vozila prođe nekom cestom, to je statistički veća vjerojatnost da će biti više prekršaja, a više naplaćenih prekršaja znači i više novca u državnoj blagajni.
Čisto primjera radi, jedna od svakako najpoznatijih zagrebačkih "crnih točaka" je rotor kod Remetinca. U prosjeku se tamo dnevno dogodi cca jedna nesreća, uz popriličan broj potencijalno opasnih situacija (oduzimanja prednosti, nepropisnog skretanja i prestrojavanja isl). Međutim, na njemu do dana današnjeg od strane tih istih "mjerodavnih" nije postavljena niti jedna jedina nadzorna kamera, nito ona "obična" za nadzor prometa, kojima bi se točno vidjelo kako i zašto se dogodila neka nesreća, a kamoli ovih novih za snimanje prekoračenja brzine (kroz rotor, pogotovo kada je slabiji promet, neki doslovno prolete velikom brzinom.)
TOLERANCIJA BRZINE
Do sada je za brzine ispod 100km/h tolerancija bila 10km/h, a preko 100km/h tolerancija 10% brzine. Međutim, prema medijskim napisima, čini se da su mjerodavni odlučili "spustiti letvicu", te uveli toleranciju od 10% brzine i za brzine ispod 100km/h. To neće rezultirati nekim znatnim povećanjem sigurnosti, već će gotovo sigurno samo rezultirati naglim povećanjem broja prekršaja upravo u onom segmentu najmanjih tj. "najjeftinijih" prekršaja (300kn).
Štoviše, kako će to povećati broj prometnih prekršaja u policijskim statistikama, lako se može dogoditi da će "mjerodavni" to naknadno ponovo iskoristiti kao nekakav "argument" za dodatno pooštravanje zakona i "sigurnosnih mjera" po pitanju brzine, i dodatno tlačenje vozača, uz izliku da "ima jako puno takvih prekršaja", a koji se događaju upravo zbog njihovog stalnog "spuštanja letvice". (svojevrsni "kobrin efekt" - kada nametnuto "rješenje" za neki problem zapravo taj problem samo pogorša, ili izazove nove probleme).
Osim toga, takav automatizam ispisivanja prekršaja čini se da izostavlja i mogućnost tzv. pismenog upozorenja, a koje inače policijski službenici mogu ispisati za sve blaže prekršaje (gdje je kazna ispod 1000kn i nema kaznenih bodova), uključujući i one po pitanju prekoračenja brzine.
Realno gledajući, čak se i najpažljivijim vozačima može ponekad dogoditi, ako ne bulje konstantno u brzinomer (umjesto da prate promet ispred sebe), da se ili malo "opuste", ili pak da kod nekih manevara u prometu (preticanje, prestrojavanje) malo "piknu gas" da manevar obave što prije, a što naravno može rezultirati time da malo prekorače ograničenje brzine, pa budu snimljeni kamerom za mjerenje brzine. Iako zapravo uopće nemaju namjeru voziti prebrzo.
TEHNIKALIJE
Dotične kamere mogu snimati u oba smjera, odnosno mogu snimati vozila kako u dolasku sprijeda, tako i u odlasku straga. Međutim na većini lokacija na koje su kamere postavljene, one su postavljene tako da snimaju isključivo sprijeda (višetračne jednosmjerne ceste). To pak predstavlja praktični problem u nekim situacijama.
Jedan problem je svakako to kada treba snimiti motocikle, s obzirom da motocikli registarske pločice imaju straga. Štoviše, neki motocikli ih čak nemaju na držaču već se one nalaze unutar stražnjeg blatobrana, što i snimanje straga čini problematičnim.
Isto tako postavlja se pitanje što u situaciji kad na takvoj višetračnoj cesti jedno vozilo vozi ispod ograničenja brzine, a drugo iznad ograničenja brzine, i u istom trenutku se nađu u zoni snimanja kamere - jesu li te kamere tada dovoljno "inteligentne" da snime (ili na neki način označe) samo ono vozilo koje je u prekršaju ili će snimiti oba vozila kao "prekršitelje"?
Uz to, iako su kamere u stanju prepoznati registarske pločice, kako domaće tako i strane, što ako ih neko vozilo uopće nema? I što ako se radi o motociklu koji pločicu ima straga, a kamera snima sprijeda (a poznato je da pozamašan broj motociklista voli stisnuti gas)?
PROMETNI ZNAKOVI
Tu je naravno i neizbježno pitanje hoće li "mjerodavni" na prometnice postaviti i odgovarajuće prometne znakove koji bi upozoravali vozače da nailaze na kamere za mjerenje brzine (te podsjetnik koja je max. dozvoljena brzina)? Naime, sama kamera kojoj je jedini cilj naplatiti kaznu za brzu vožnju sa prevencijom (kojom se "mjerodavni" demagoški rado razbacuju) nema nikakve veze, ali sa represijom itekako.
Naime, vrlo jednostavno postavljanje dopunske ploče sa piktogramom kamere ispod već postojećeg znaka ograničenja brzine za tu dionicu ceste bi služilo kao upozorenje da se brzina nadzire kamerama; pa oni koji misle poštivati ograničenje brzine tada će doista malo više paziti na brzinu, a oni koji misle da su znakovi samo ukras pored ceste i cestu doživljavaju kao trkaću pistu... oni se ionako na znakove uopće neće obazirati. Štoviše, kada im dođe kazna braniti će se raznim glupim racionalizacijama (tipa da "imaju dobar auto", da su "veća opasnost oni koji voze po ograničenju" i slično - VIDEO)
Nije neuobičajeno da snimatelji fotografi/fotoreporteri ili video snimatelji, imaju problema sa ljudima kojima iz ovog ili onog razloga "jako smetaju kamere"... bez obzira što su na javnim površinama.
** Nedavno je na jednom "antiprosvjedu" nekoliko tzv. "šatoraša" pokazalo svoju razinu "kulture" i okomilo se na jednog snimatelja, pokušavajući mu zabraniti snimanje, citirajući uobičajene idiotarije da "provocira" i da "nema dozvolu za snimanje", te su čak tražili od policije da ovome oduzme kameru (što policija nije učinila, štoviše, u jednom trenutku je čak i zaštitila snimatelja):
** Isto tako, dogodila se i situacija da je jedan novinar(!) ometao i vrijeđao reportera koji je snimao intervju na jednom prosvjedu, iz pukog razloga što pripada "neodgovarajućoj" novinskoj redakciji:
** Prije nekoliko godina dogodio se i slučaj gdje je, snimajući akciju aktivista zelene akcije, pas čuvar (pod paskom nekakavog čuvara/zaštitara) na javnoj površini ugrizao jednu od prisutnih osoba. Međutim, ne aktivista već - snimatelja.
Dronovi su danas u modi. Međutim, iako je nekima zgodno pomoću male bespilotne letjelice na daljinsko upravljanje snimati zračne snimke, ipak u određenim situacijama potrebno malo uključiti i mozak. Pogotovo u ljetnim mjesecima, kada je sezona šumskih požara.
Naime, bespilotne letjelice (dronovi) koji lete u blizini požara koji se gase i iz zraka, predstavljaju opasnost za letjelice koje sudjeluju u gašenju požara (helikoptere i avione "kanadere").
Dobre vijesti za europske fotografe po pitanju slobode panorame!
Europski parlament odbacio je prijedlog direktive kojim bi se u svim EU zbranilo ili ohgraničilo fotografiranje i objavljivanje fotografija na kojima su u kadar uhvaćeni objekti koji podlježu autorskim pravima - novije zgrade ili razni kipovi, skulpture i slično, vidljivi sa javnih površina.
Anti-Freedom of Panorama Proposal Rejected by EU
Dobri fotografi se od loših fotografa razlikuju se po tome što dobri fotografi ne pokazuju drugim ljudima svoje loše fotografije.
Iako se mnogima čini suprotno, tj. vjeruju da "dobar fotograf ne može snimiti lošu fotografiju", to nije tako; i dobri fotografi rade loše fotografije. I to po nekoliko desetaka, nekoliko stotina ili čak nekoliko tisuća loših i nezadovoljavajućih na jednu dobru koja se na kraju na ovaj ili onaj način prikaže javnosti.
Štoviše, ako se prouči rad poznatih fotografa, može se primjetiti da se u javnosti vrti tek nekoliko stotina njihovih uradaka, iako su za života snimili preko nekoliko stotina tisuća fotografija.
"FACEBOOK SINDROM"
Facebook sindrom je današnja česta pojava gdje fotografi, u on-line albume na svojim Facebook profilima, bez ikakve selekcije istovare baš sve fotografije snimljene nekom prilikom (npr. na ljetovanju, izletu, rođendanu, momačkoj večeri, nekakvom drugom druženju... i sličnim događajima), bez obzira kakve one bile po pitanju estetike i tehničke izvedbe.
Tu zna biti svega, od serija vrlo sličnih fotografija jednog te istog motiva, pa do tehnički i estetski izuzetno loše izvedenih fotografija (a koje su objavljene zapravo zbog ljenosti da ih se obriše ili barem ne objavi). U takvim situacijama, čak i kada među njima postoje dobre fotografije, one jednostavno ne dolaze do izražaja.
SAMI SEBI NAJBOLJI FOTOGRAFI
Subjektivnost je često najveći problem kod selekcije fotografija. S jedne strane neiskusni fotografi početnici često upravo zbog neiskustva nisu sposobni razlikovati dobru fotografiju od loše. S druge strane, neki uopće ni ne žele raditi selekciju jer idu logikom da "fotografija mora biti dobra jer su se za nju namučili", "da im te fotografije puno znače" ili da su sigurno sve dobre zato jer "imaju dobar fotoaparat", iako uopće ne mora biti tako.
TRAŽENJE DRUGOG MIŠLJENJA
Mnogi traže tuđe mišljenje, a zapravo se nadaju se da ga neće dobiti, odnosno da neće dobiti mišljenje koje se njima ne sviđa - bilo što drugo osim "divno" i "krasno", jer bi im moglo povrijediti njihov ponos i samopouzdanje. Ovisno o mentalnom sklopu fotografa, "neodgovarajuća" kritika najčešće zna rezultirati time da se fotograf osjeti "ugroženim" i "uvrijeđenim", pa ili pak odbacuje takvu kritiku klasičnim "da je kritičar ljubomoran" i "da je on baš tako htio", do toga da ide linijom manjeg otpora (prestanak bavljenja fotografijom ili blokiranje "nepoželjnog" kritičara).
"NI JEDNA NIJE DOBRA"
Fotograf, bez obzira početnik ili iskusni fotograf, koji si umišlja da su mu sve fotografije dobre (bilo bog urođene narcisoidnosti, izostanka smislene konstruktivne kritike i velikog broja "lajkova"), te gotovo uopće ne radi selekciju svojih fotografija, najčešće nije uopće svijestan da vrlo vjerojatno zapravo štanca šund ili čak i smeće, bez imalo truda i zalaganja.
S druge strane, fotograf koji je uvjeren da su mu sve fotografije loše i niti jednom svojom fotografijom nije sasvim zadovoljan, te ih zato objavljuje "na kapaljku" ili ih ne objavljhuje uopće, najčešće zbog toga ima i dalje poriv da se i dalje što više trudi.
Kako prenosi PINAC, u Americi se nedavno dogodio slučaj da je nakon jednog fotosessiona odrađenog u vlastitom dvorištu, fotografu i njegovoj mlađahnoj ženi (koja je bila model u tom fotosessionu) policija zakucala na vrata. Razlog? Malo veća razlika u godinama (suprug je od nje stariji 20ak godina). Jedan susjed je, naime, pozvao policiju zbog "snimanja 16-godišnajkinje". Da apsurd bude veći, nije se radilo ni o kakvoj golotinji i pornografiji već poziranju u haljini...
Iz inata, na američki Dan nezavisnosti, odradili su fotosession u bikiniju.
Inače, dotična žena (model iz gornje priče) piše vlastiti blog, te je na njemu opisala taj događaj, kao i druge sličnbe događaje koji su se dogodilo zbog razlike u godinama između nje i njenog supruga.
Medijski cirkusi oko Mamića i kompanije, lamentacije oko njihovih navodnih nogometno-prevarantskih zavrzlama, već par dana "sve u 16" pune naslovne stranice svih velikih novina i internetskih portala.
S druge strane, te iste novine i internetski portali, u vezi smrti Marije Braut, jedne od najpoznatijih hrvatskih fotografkinja, učenice Toše Dapca i predstavnice tzv. zagrebačke škole fotografije, objavili su tek minijaturne članke sa šturim informacijama.
Baš kako jednom negdje napisa Krleža, "sačuvaj me bože hrvatske kulture..."
Poznato je koliko pojedine estradne zvijezde imaju pretjerano visoko mišljenje o sebi, čak do mjere da umišljaju kako imaju pravo kontrolirati apsolutno sve što se oko njih događa. Tako je npr. svojevremeno Beyonce pokušavala zabraniti fotogafiranje na svojim koncertima jer nije bila zadovojna nekim fotografijama koje su izašle u javnost.
No nedavno se dogodio novi slučaj gdje je pjevačica Taylor Swift, odnosno njeni agenti, sastavili ugovore koje moraju potpisati svi fotreporteri koji žele snimati njene koncerte. Prema tom ugovoru, snimljene fotografije smiju biti upotrebljene samo jednom, a ona i njeni agenti čak uzimaju sebi za pravo da u slučaju bilo kakvog kršenja tog ugovora smiju uništiti fotografsku i računalnu opremu fotografa.
Podnesen je prijedlog kojim bi 9. srpnja ove godine Europski parlament mogao uništiti fotografiju u Europskoj uniji. Naime, sloboda fotografiranja na javnim mjestima je pod napadom. Ako prijedlog bude izglasan, svaki će fotograf na javnim površinama morati voditi računa nalazi li mu se u kadru nešto zaštićeno autorskim pravom. A to bi značilo da će snimanje ulične i dokumentarne fotografija, fotografija s putovanja i fotografija arhitekture postati de facto kriminalna radnje...
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
