Dobri fotografi se od loših fotografa razlikuju se po tome što dobri fotografi ne pokazuju drugim ljudima svoje loše fotografije.
Iako se mnogima čini suprotno, tj. vjeruju da "dobar fotograf ne može snimiti lošu fotografiju", to nije tako; i dobri fotografi rade loše fotografije. I to po nekoliko desetaka, nekoliko stotina ili čak nekoliko tisuća loših i nezadovoljavajućih na jednu dobru koja se na kraju na ovaj ili onaj način prikaže javnosti.
Štoviše, ako se prouči rad poznatih fotografa, može se primjetiti da se u javnosti vrti tek nekoliko stotina njihovih uradaka, iako su za života snimili preko nekoliko stotina tisuća fotografija.
"FACEBOOK SINDROM"
Facebook sindrom je današnja česta pojava gdje fotografi, u on-line albume na svojim Facebook profilima, bez ikakve selekcije istovare baš sve fotografije snimljene nekom prilikom (npr. na ljetovanju, izletu, rođendanu, momačkoj večeri, nekakvom drugom druženju... i sličnim događajima), bez obzira kakve one bile po pitanju estetike i tehničke izvedbe.
Tu zna biti svega, od serija vrlo sličnih fotografija jednog te istog motiva, pa do tehnički i estetski izuzetno loše izvedenih fotografija (a koje su objavljene zapravo zbog ljenosti da ih se obriše ili barem ne objavi). U takvim situacijama, čak i kada među njima postoje dobre fotografije, one jednostavno ne dolaze do izražaja.
SAMI SEBI NAJBOLJI FOTOGRAFI
Subjektivnost je često najveći problem kod selekcije fotografija. S jedne strane neiskusni fotografi početnici često upravo zbog neiskustva nisu sposobni razlikovati dobru fotografiju od loše. S druge strane, neki uopće ni ne žele raditi selekciju jer idu logikom da "fotografija mora biti dobra jer su se za nju namučili", "da im te fotografije puno znače" ili da su sigurno sve dobre zato jer "imaju dobar fotoaparat", iako uopće ne mora biti tako.
TRAŽENJE DRUGOG MIŠLJENJA
Mnogi traže tuđe mišljenje, a zapravo se nadaju se da ga neće dobiti, odnosno da neće dobiti mišljenje koje se njima ne sviđa - bilo što drugo osim "divno" i "krasno", jer bi im moglo povrijediti njihov ponos i samopouzdanje. Ovisno o mentalnom sklopu fotografa, "neodgovarajuća" kritika najčešće zna rezultirati time da se fotograf osjeti "ugroženim" i "uvrijeđenim", pa ili pak odbacuje takvu kritiku klasičnim "da je kritičar ljubomoran" i "da je on baš tako htio", do toga da ide linijom manjeg otpora (prestanak bavljenja fotografijom ili blokiranje "nepoželjnog" kritičara).
"NI JEDNA NIJE DOBRA"
Fotograf, bez obzira početnik ili iskusni fotograf, koji si umišlja da su mu sve fotografije dobre (bilo bog urođene narcisoidnosti, izostanka smislene konstruktivne kritike i velikog broja "lajkova"), te gotovo uopće ne radi selekciju svojih fotografija, najčešće nije uopće svijestan da vrlo vjerojatno zapravo štanca šund ili čak i smeće, bez imalo truda i zalaganja.
S druge strane, fotograf koji je uvjeren da su mu sve fotografije loše i niti jednom svojom fotografijom nije sasvim zadovoljan, te ih zato objavljuje "na kapaljku" ili ih ne objavljhuje uopće, najčešće zbog toga ima i dalje poriv da se i dalje što više trudi.
Post je objavljen 08.07.2015. u 00:01 sati.