Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 12.11.2013.

A tko čuva djecu od roditelja i njih samih?

U zadnjoj inkarnaciji domaćeg kaznenog zakona osvanuo je članak koji sankcionira "narušavanje privatnosti djece". Iako je vrlo vjerojatno tim člankom zakona, od strane onih koji su lobirali da se dotični uopće uvede u zakon, ciljano na "nepoznate ljude s fotoaparatima" i novinare, nigdje u dotičnom članku ne stoji da su roditelji ili sama djeca na bilo koji način izuzeti od tog članka zakona.

Štoviše, članak je napisan na takav način, da zapravo, čini se, uopće ne treba postojati namjera počinitelja opisanih radnji u članku da se nekome (tj. djetetu) direktno naudi - što je zapravo jedna od osnovnih postavki prava, da mora postojati motiv i namjera - već je dotični članak napisan kako bi se dotičnu osobu kaznilo onda kada bez njene volje ili ikakve zle namjere netko drugi izazove nepoželjnu posljedicu - bilo aktivno (izrugivanjem ili nekim drugim ugrožavanjem kao što su npr prijetnje, nametljivo ponašanje, isl.), bilo pasivno (jer npr. nekome malo paranoičnome "smeta neka slika, pa se zato uznemirio").

Naime, dotični članak glasi:

Prvo, uopće nije jasno koji su to točno "propisi o objavi fotografije" djece, s obzirom da u samom članku nisu ni na koji način točno navedeni. U kojem je točno zakonu to uopće navedeno? (Ili se to možda odnosi na famozne preporuke pravobraniteljice te razne novinarske etičke kodekse koji nisu zakoni, te stoga nisu zakonski obvezujući, niti se odnose na većinu ljudi... op.a.).

Drugo, spominju se samo fotografije... što je sa video zapisima?

Uz to, iz članka se može pročitati i to da novinari i fotoreporteri, jer im je novinarstvo/fotoreporterstvo profesionalna djelatnost, mogu biti kažnjeni puno većom kaznom nego "obični" ljudi.

Isto tako, kako je "uznemirenost" vrlo relativan pojam, tako doslovno svatko može glumiti žrtvu i/ili tvrditi da mu je dijete "uznemireno" već iz proste osobne nesimpatije prema nekome tko je negdje spomenuo njegovo dijete ili pak negdje objavio njegovu fotografiju.

Sve u svemu, članak zapravo predstavlja jednu golemu sivu zonu. Em što ju je lako slobodno tumačiti, te stoga i zloupotrijebiti, em što danas de facto svi koji koriste internet ili na neki način istupaju u javnost, a imaju nekog direktnog ili indirektnog doticaja s djecom, taj članak pretvara u potencijalne kriminalce, koji su, ako žele izbjeći možebitne tužbe i zatvor, doslovno osuđeni na autocenzuru!

Uz to, očito je nekome promaknulo da su najčešći ljudi koji javno objavljuju identitet djece, kao i detalje iz njihovog osobnog i obiteljskog života, te objavljuju njihove fotografije, su upravo njihovi (nadobudni i preponosni) roditelji, koji to u današnje vrijeme redovito čine putem Facebooka i sličnih društvenih mreža, raznih on-line foto albuma i sličnih osobnih web-stranica (npr. blogova).

Postoje roditelji koji tako bez pardona trpaju fotografije svoje djece na net u svim mogućim pozama i situacijama, sa gomilom detalja vezanim uz njihov život, doživljaje itd. Iako će netko zasigurno reći da nije tako ("jer je u pitanju roditelj"), zapravo roditelj koji tako nešto napravi, doslovno čini sve ono što je u zakonu opisano kao (potencijalno) kažnjivo. Drugim riječima - ako se netko počne rugati njegovom djetetu zbog npr. neke smješne fotografije iz njegovog on-line albuma ili bloga koju je tamo stavio njegov roditelj - roditelj ide u zatvor. Tako, naime, bez iznimke, kaže dotični članak zakona.

No što je sa samom djecom koja također čine to isto? Stavljaju na internet podatke o sebi i svojim vršnjacima, te fotografije sebe i svojih vršnjaka? Facebook ne treba spominjati - tamo je to svakodnevna pojava. Tu je zaim i servis ask.fm, na kojemu ljudi (i to najčešće djeca i "djeca") jedni drugima mogu postavljati pitanja, a odgovori mogu biti i u obliku videa ili fotografija. Treba li uopće spominjati da neka pitanja znaju biti vrlo intimne naravi? Onaj tko odgovori na njih - sam narušava svoju privatnsot i daje tim informacijama drugima prostor za zadirkivanje, porugu ili cyberbullying. Tu su naravno još i "rozi blogovi", na kojima jedan dio teenagerske populacije također kači fotografije, svoje i tuđe podatke i detalje iz svojeg privatnog života...

(Na kraju, kada se već spominje zaštita djece, a koja je danas zahvaljujući raznim dušebrižnicima jako u modi, jedna usputna primjedba - Naime, u članku 179. kaznenog zakona koji sankcionira rodoskvrnuće, u stvaku 2. stoji da "osoba neće biti kažnjena za kazneno djelo iz stavka 1. ako je - dijete". Drugim riječima, to doslovno znači da brat i sestra prije navršene 18 godine života mogu sasvim komotno i nekažnjivo međusobno spolno općiti, i nitko im ništa ne može!... Tko je tu lud!?)