Fotografi svih zemalja naoružajte se...

ponedjeljak, 19.12.2011.

Dječja pornografija i internet

Unatrag zadnjih desetak-petnaestak godina, odnosno od pojave masovne (zlo)upotrebe interneta, sve se više u medijima spominju slučajevi otkrivanja zloupotrebe interneta u svrhu raspačavanja raznih ilegalnih sadržaja, a u što spadaju piratizirani softwer, muzika i filmovi, te naravno dječja pornografija. Ne treba ni spominjati da upravo dječja pornografija dobiva daleko najveći publicitet.

MEDIJSKO PRENAPUHAVANJE

Mediji po pitanju slučajeva koji se tiču otkrivanja i suzbijanja dječje pornografije na internetu ne štede na prostoru. Redovito se na internet portalima i u novinama može pročitati neka vijest na tu tematiku, bilo da se radi o pojedinačnim slučajevima ili opsežnim policijskim akcijama.

Međutim, dotične vijesti koje su gotovo gotovo uvijek bazirane na šturim policijskim izvješćima, poluinformacijama i nagađanjima, često su pisane površno i subjektivno sa velikim naglaskom na emotivni priziv i senzacionalizam, a koje na kraju rezultiraju jedino širenjem panike i paranoje kod populacije koja nije dobro upućena tematiku (počevši od osnovne definicije pedofilije, pa nadalje).

Tu jedan dio odgovornosti leži i na policiji, koja sa informacijama o takvim istragama izlazi u javnost odmah, na samom početku istrage, umjesto da se kompletna istraga do otkrivanja pravih činjenica obavi u potpunoj medijskoj tišini, a javnosti putem medija objavljuju samo rezultati sudskih presuda.

Naime, iako se to tako u medijima javnosti predstavlja (s obzirom da se uglavnom piše o osumnjčenicima, ali ne i o osuđenima), to što je netko na početku neke istrage osumnjičen i uhićen, ne mora nužno u konačnici značiti i da je kriv - za odlučivanje o nečijoj krivici mjerodavan je isključivo sud, a ne senzacionalistički medijski napisi i činjenica da je netko za nešto uhićen kao osumnjičenik!

Kao primjer može se navesti akcija "sledgehammer" od prije nekoliko godina. Mediji su tom prilikom senzacionalistički pisali kako je "uhvaćeno više od 180 pedofila". No zapravo, u vrijeme kada je dotična vijest objavljena, radilo se tek o cca 180 ljudi koji su bili osumnjičeni da na svojim kompjuterima posjeduju dječju pornografiju. Jedan dio njih bio je osumnjičen samo zato što su su u krivo vrijeme otvorili internetsku stranicu (navodno nekakvog astronomskog društva) na koju su navodno hakerskim napadom postavljeni pedofilski materijali. I dok su se još u početku povremeno u medijima spominjali pojedinačni slučajevi vezani za ovu akciju, kasnije više nitko nigdje nije u medijima spomenuo koliko je ukupno ljudi, od tih oko 180 u startu osumnjičenih, na kraju i osuđeno!

DOSTUPNOST

U narodu je uobičajeno pogrešno vjerovanje da je dječju pornografiju na internetu vrlo teško ili nemoguće pronaći, da su dostupni samo malom broju ljudi, ili pak da za njih potrebno platiti. Stvarnost je nažalost potpuno drugačija, gotovo dijametralno suprotna.

Dovoljno je u neku od tražilica upisati odgovarajuću kombinaciju riječi, te malo revnije istraživati ponuđene linkove, da bi se, uz malo sreće, došlo do stranica na kojima su osobe, na slikama koje prikazuju seksualne aktivnosti, vidljivo mlađe od 18 godina. Iako su neki internetski pretraživači ugradili filtere koji kod pretraživanja onemogućavaju prikaz linkova na stranice koje su u bazi pretraživača označene kao pedofilske, to možda sprečava direktan pristup takvim stranicama preko pretraživača, no ne uklanja same stranice sa interneta - one još uvijek postoje, samo je do njih teže doći.

No, ono što neki jednostavno ne žele prihvatiti (i štoviše tvrde da je tako nešto nemoguće), činjenica je da je na pedofilske sadržaje prosječnom surferu moguće naletjeti i sasvim slučajno (kao u slučaju prethodno spomenutog "sledgehammera".).

Neke sasvim legalne internetske stranice koje ne služe za distribuciju materijala sa dječjom pornografijom, poput raznih image-boardova (poput vrlo poznatog 4chan-a, i mnogobrojih sličnih), te raznih drugih servisa za upload slika, na momente znaju biti doslovno preplavljeni pedofilskim materijalima! Sadržaji na koje se tamo može nabasati variraju od slika i filmova koji prikazuju gotovo punoljetne osobe uključene u eksplicitne seksualne aktivnosti, odjevene "djece modela" u seksualno provokativnim pozama, pa do vrlo morbidnih prizora čiji opisi bi vjerojatno bili uznemirujući i ljudima sa otpornijim želucem.

Bez obzira što se mnogi takvi serveri i stranice periodički provjeravaju i čiste (od strane administratora, abuse službi i policije), distributeri dječje pornografije, ako nisu u sklopu neke policijske akcije otkriveni i uhićeni, često svoje materijale samo prebace na neki drugi server kako bi ponovo bili dostupni.

No osim samih web-stranica, besplatnih servera za razmjenu datoteka i servisa za upload slika, postoje još i razne newsgrupe na kojima se ponekad može naći pedofilskih materijala, linkova na takve materijale, ili pak e-mail adresa, a dok razne instant message servise i peer-to-peer alate preko kojih je moguće direktno razmjenjivati datoteke ne treba ni spominjati.

Dodatni problem postoji i prilikom downloadanja određenih vrsta datoteka (kao npr. zip i rar datoteke) jer se njihov sadržaj može vidjeti tek kada je datoteka već na računalu, a ona ne mora nužno sadržavati ono što je prema nazivu datoteke očekivala osoba koja ih je downloadala.

Osim toga, u gomili na internetu dostupne besplatne pornografije ponekad može biti vrlo teško razlučiti da li je neka osoba dosita punoljetna. Problema sa raspoznavanjem nema samo u onim slučajevima kada se vidljivo radi o predpupertetskoj djeci s nerazvijenim sekundarnim spolnim obilježjima.

Zaboravlja se (ili namjerno ignorira) to da se oni koji putem interneta distribuiraju ilegalne materijale (ponekad su to i sami zlostavljači koji su materijale snimili) uvijek maksimalno trude sakriti svoj identitet; takvi se najčešće skrivaju iza raznih proxija, anonimnih servera, kriptiranih konekcija ili susjedovog WLAN-a, te im je zbog toga često nemoguće ući u trag. Puno jednostavnije hvatati krajnje korisnike, tj. posjetitelje "nepoćudnih stranica" (gledače i sakupljače slika) putem njihovih lako dostupnih IP adresa.

PRIJAVLJIVANJE NEPOĆUDNIH SADRŽAJA

Iako na internetu postoji nekoliko on-line servisa za anonimno prijavljivanje stranica koje sadrže dječju pornografiju (poput ASACP-a, Cybertip-a, IWF-a...isl), postavlja se pitanje da li nekakav takav servis postoji i u Hrvatskoj, kako bi svaki surfer koji naiđe na ilegalne materijale, mogao te iste stranice prijaviti ISP-u ili policiji, te da se nakon dojave o postojanju neke ilegalne stranice, ukoliko se ustanovi da je oprvdana, svim korisnicima onemogući pristup dok se ne ustanovi o čemu se doista radi (da li se stvarno radi o pronografiji). Uostalom, blokiranje pristupa nekoj internetskoj stranici ili serveru i nije neka pretjerano velika mudrost, jer samo treba podesiti internet routere da ne spajaju na određenu web adresu (Kina je primjer upravo takve internet cenzure).

ZAKONI I KAZNE

I dok se svi slažu da su do danas dosuđivane kazne za pravo seksualno zlostavljanje djece premale, i da bi u svrhu kažnjavanja takvih počinitelja i odvraćanja drugih trebale biti znatno veće, ne samo zakonski već i u sudskoj praksi (koja često dosuđuje kazne koje teže minimalno propisanima), postoji jedan velik problem u domaćem kaznenom zakonu - nerazmjer visina kazni s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela.

Tako teoretski manju kaznu može dobiti netko tko stvarno seksualno napastuje ili siluje djete, od onoga tko samo gleda slike i pohranjuje ih na računalo, a da dijete nikada nije ni taknuo! Također je apsurdno i to da onaj tko snimi djete u pornografske svrhe (a što često bude i sam seksualni zlostavljač) te to raspačava internetom također može dobiti manju kaznu od onoga tko samo gleda i/ili skuplja slike.

No postaje izuzetno zanimljivo usporediti dotične kazne sa onima propisanima za krvne delikte; najveća kazna za nanošenje tjelesnih ozlijeda je do 3 godine zatvora (ukoliko nema smrtne posljedice)! Slična visina kazne je određena i za nepružanje pomoći ozlijeđenoj osobi, te za sudjelovanje u tučnjavi.

Osim toga, po novom zakonu, koji će stupiti na snagu ulaskom Hrvatske u EU, biti kažnjivo već i samo surfanje po web stranicama (bilo namjerno ili slučajno), a iz "preventivnih razloga" kriminalizirani su i grafički prikazi koji ne prikazuju pravo dijete - crteži kao što su japanski Lolicon i tome slično, te će se na taj način ljude koji gledaju dotićne crteže doslovno "preventivno" kažnjavati zbog onoga što misle, baš kao u Orwellovoj 1984.!!

Osim ovoga, u planu je uvođenje i drugih "preventivnih mjera" što je već uobičajena praksa u nekim zemljama. Naime, navodno će svi oni koji će odslužiti kaznu vezanu za seksualne delikte prema djeci (od pravog silovanja pa do gledanja slika), kasnije dodatno biti kažnjavani "preventivnim mjerama" - zabranom pristupa područjima gdje ima djece (parkovi, škole, vrtići isl.) zbog toga što se tradicionalno vjeruje kako će ih to spriječiti da ponove kazneno djelo. No izuzetno je zanimljivo to, da se istovremeno za ubojice i nasilnike po istom principu ne traže iste takve "sigurnosne mjere" kojima bi ih se "u svrhu prevencije" zabranilo da nakon odslužene kazne za ubojsrtvo illi nasilništvo posjećuju mjesta gdje ima ljudi. Jer bi isto mogli ponovo počiniti ubojstvo ili nasilništvo.

INICIJATIVE, DUŠEBRIŽNIŠTVO I PARANOJA

U novi zakon je već progurano to da se čak i crteži kao što je Lolicon proglase dječjom pornografijom, iako u njihovom nastajanju uopće ne postoji prava žrtva seksualnog zlostavljanja (kao kod snimaka prave dječje pornografije koje prikazuju seksualno zlostavljanje).

Međutim, trenutno postoje i daljnje inicijative koje uglavnom dolaze iz EU, da se čak i materijale koji prikazuju punoljetne osobe koje glume maloljetnike upuštene u seksualni odnos, te literarnu fikciju koja se bavi tom tematikom proglasi ilegalnima tj. izjednači sa dječjom pornografijom i zlostavlanjem djece. Time bi vjerojatno svi oni koji posjeduju kopiju knjige Lolita (koja opisuje odnos odraslog čovjeka i maloljetnice), filma "Titanic" (u kojem dvoje punoljetnih glumaca glumi maloljetnike koji u jednom trenutku stupaju u seksualni odnos), ili filma "Kids" (koji u sebi sadrži nekoliko scena maloljetničkog seksa, doduše ne eksplicitnog) mogli biti optuženi da su nekakavi pedofili. Isto bi se vjerojatno odnosilo i na autore dotičnih - da je Nabokov kojim slučajem Lolitu napisao danas, bio bi vrlo vjerojatno proglašen pedofilom i strpan u zatvor.

Također već dulje vrijeme postoje inicijative za stvaranje i javno objavljivanje "registra pedofila" uz tvrdnje kako bi to "značajno doprinjelo sigurnosti djece". No u državama gdje su takvi registri bili javno dostupni, događalo se da su "samozvani pravednici" poduzimali osvetničke pohode, te su se događali napadi na potpuno nedužne ljude - osobe koje su samo fizički nalikovale, imale isto ili slično ime i prezime, ili su pak stanovale na adresi gdje je prije stanovao osuđeni pedofil.

MODERNI LOV NA VJEŠTICE?

Ako se malo bolje prouči današnja antipedofilska propaganda "pedofili su svuda oko nas", dotična jako nalikuje na onu srednjovjekovnu inkvizicijsku propagandu "vještice i heretici su svuda oko nas." Naime, kako su u srednjovjekovno vrijeme crkva i crkvene dogme bili nedodirljivo božanstvo, kojemu je "prijetila opasnost od nevjernika i vještica", tako se ondašnja inkvizicija svim silama trudila "otkriti" što više ljudi koje bi se utrpalo u ovu kategoriju i "adekvatno kaznilo".

Nešto slično se događalo i u nedavnoj povjesti gdje su po sličnom ključu bili proganjani "protivnici režima". Pogotovo u državama u kojma je režim predstavljao nedodirljivu svetinju; tako su u totalitarnim komunističkim zemljama "velika ospasnost za režim" bili "kapitalisti" i "kontrarevolucionari", dok su u kapitalističkim zemljama poput SAD-a to bili "komunisti". Naravno, ne treba spominjati da se i ovdje težilo da se "otkrije" što više ljudi i da ih se "adekvatno kazni".

Danas kao da se gotovo potpuno ista stvar događa po pitanju borbe protiv pedofilije. Na pijedestal nedodirljivog božanstva, danas se od strane raznih dječjih pravobranitelja i njima sličnih dušebrižnika uzdiže djecu, te se, igrajući na kartu emocija, prvenstveno straha i majčinskih instinkata (a instinktima je vrlo teško racionalno odoljeti!), u svrhu poticanja paranoje sve ono što iole ima veze sa djecom proglašava potencijalno opasnim (čak i gledanje slika!), bez obzira koliko ta realna opasnost bila mala, nepostojeća ili se čak radilo o kakvom propagandnom "ipse dixitu" poput onoga da "slike (gole) djece sigurno potiču ljude da postanu pedofili". (Po toj istoj "logici" bi onda i slike mrtvih linčovanih crnaca i židova iz konc-logora trebalo također zakonom zabraniti jer bi takve slike sigurno mogle poticati ljude da budu rasisti i anitsemiti! op.a.)

Drugim riječima, kao što je nekad trebao najmanji povod da se nekoga proglasi vješticom, ili pak protivnikom režima, danas je potreban najmanji povod da se nekoga proglasi pedofilom, dovoljna kakva "nepoćudna slika" koje čak ne moraju ni biti pornografske, već je dovoljno da netko u njima vidi pornografiju. Ili se zateći u blizini djece na plaži sa fotoaparatom u rukama, makar snimao nešto sasvim drugo, ili uopće ne snimao.

Inače, u svim prethodnim navedenim slučajevima uvijek dominira floskula "sigrno ih ima još!" koje se mogu čuti od onih ljudi kojima maleni brojevi otkrivenih počinitelja iz nekog samo njima znanog razloga jednostavno nije prihvatljiv, te zbog toga teže da se broj krivaca po svaku cijenu poveća!

REAKCIJA JAVNOSTI

Ako se malo bolje prouče komentari ispod medijskih napisa vezanih za tematiku borbe protiv dječje pornografije na internetu, većina komentara se svodi upravo na zagovaranje srednjovjekovnih inkvizicjskih metoda - od premlaćivanja, ubijanja i klanja, do nabijanja na kolac, kuhanja u ulju, paljenja na lomači, odstranjivanja genitalija i sličnoga. Štoviše mnogi komentatori zagovaraju i to da se odmah objave imena i prezimena osumnjičenih (iako se to smije činiti tek nakon pravomoćnosti presude!) , vjerojatno valjda kako bi oni sami "krojili neku svoju pravdu".

Ono što je isto uznemirujće i zabrinjavajuće, jest da od strane takvih koji jedino znaju vikati "ubij", "kastriraj" i slično, svi drugi ljudi koji ne razmišljaju jednako kao oni, i koji logički i racionalno pokušavaju sagledati i istražiti ovu problematiku, a ne generalizirati ili "ići za gomilom" u sveopćoj histeriji, često i sami budu optuživani kako "brane pedofile", te da su i oni sami pedofili.

POSLJEDICE PARANOJE

Iako u obiteljskim albumima, pogotovo starijih generacija, ima slika gole djece snimljene u najrazličitijim aktivnostima (od kupanja, igranja, prematanja pelena isl), danas je velik broj roditelja strah snimati vlastitu djecu ako su gola, da nebi bili proglašeni pedofilima. Naime, događali su se slučajevi da su ljudi bili procesuirani zbog slika svoje vlastite djece kako se kupaju, iako slike uopće nisu bile pornografske niti je bilo seksualnog zlostavljanja.

Kod uličnih fotografa i umjetnika se također javlja intenzivan osjećaj straha i autocenzure, zbog slučajeva u kojima su fotografi bili proglašavanji pedofilima jer su im neke slike sadržavale golišavu djecu (iako nisu prikazivale seksualne aktivnosti!), te zbog straha od reakcije okoline radi koje se događalo da su nedužni ljudi zbog fotoaparata u rukama bili maltretirani pod optužbom da su nekakvi perverznjaci ili čak bivali fizički napadnuti.