subota, 28.01.2012.
Fotografofobija
Fotografofobijom (iako to nije službeni naziv) mogao bi se nazvati iracionalni strah od fotaparata i (nepoznatih) fotografa općenito. Već je poznato kako postoje ljudi kojima "jako smetaju fotografi". Susret ili mimoilaženje sa dotičnima se najčešće događa u nekoliko faza.
1. Faza buljenja - dotični bulje u fotografa i prate ga pogledom na način kao da su u najmanju ruku vidjeli vanzemaljca ili kao da ovaj umjesto fotoaparata nosi neko oružje. Uglavnom je glavni razlog tog buljenja kak bi dotični "fotografofobi" bili sigurni da neće biti snimljeni. No istovremeno, ako vide da je fotograf pogledao u njih, tada brzo skrenu pogled praveći se kao da ništa nije bilo. (Inače, ako je buljenje intenzivno, ponekad takvoj osobi nije naodmet postaviti pitanje: "Oprostite, zar nikada niste vidjeli čovjeka s fotoaparatom oko vrta?")
2. Faza glasnog komentiranja - bilo prilikom mimoilaženja , bilo za vrijeme stajanja u blizini fotografa, bez da se direktno obraćaju fotografu dotični glasno komentiraju fotografovu prisutnost, te se tako mogu čuti komentari tipa "što se ovaj tu mota s fotoaparatom" (ili vulgarnije varijacije), ili pak nagađanja oko toga zašto ovaj ima fotoaparat tipa "sigurno je novinar/voajer/vladin agent", uz primjedbe kak su takvi "gamad", "paraziti", "smeće" i slično,.. Gotovo nikad da netko spomene mogućnost da se možda radi o i o turistu ili umjetniku-amateru.
3. Faza sukobljavanja - događa se ako fotograf uperi fotoaparat u neku "fotografofobski" nastrojenu osobu kojoj "jako smeta fotoaparat", ili pak ako namjerava snimiti nekoga ili nešto što prema dotičnima "ne bi trebalo snimati" ili su pak uvjereni da je snimanje "zabranjeno". Tada uglavnom slijede razni oblici vrijeđanja, prijetnji nasiljem....
No jedna izuzetno zanimljiva stvar kod svih takvih osoba jest kao su uvijek uvjerene da su u pravu, pune su nekakvog lažnog ponosa te im je ispod časti, ako već žele znati tko je i zašto snima, da to fotografa direktno i uljudno pitaju. Nekakva normalna konverzacija u tom slučaju tekla bi otprilike ovako :
"Oprostie, vidim da snimate. Jeste li vi možda novinar ili snimate za sebe?"
"Ja sam turist/amater/umjetnik, snimam interesantne ljuude, stvari i pojave."
"Aha, oprostite na smetnji, doviđenja."
No nažalost čini se da je u našim krajevima bon-ton danas ljudima jedna prevelika nepoznanica.
28.01.2012. u 19:42 •
2
Komentara •
Print •
#
petak, 27.01.2012.
Što je to "imageboard"?
Najkraće opisano, imageboard je (kako samo ime kaže) web stranica za objavu i razmjenu fotografija, grafika, crteža, animiranih gifova, i sličnih materijala.
Većina imageboardova su manje više-tematski, i njihovi korisnici najčešće na njih stavljaju jednu određenu vrstu slika; bilo da se radi o slikama krajobraza, biljaka, životinja, vozila, hrane, oružja, sportova i sličnog, ponekada se na njima može naći estetski vrlo lijepih slika, ponekad čak i vrlo šaljiviih (kao npr. "lolcat" slike).
Naravno, postoje i oni imageboardovi namjenjeni isključivo odrasloj populaciji; oni koji su namjenjeni za pornografske sadržaje, i na kojima se može nači svega od hentai crteža i "self-shotova", preko hard core sexa, pa sve do teških perverzija.
Međutim jedan veliki problem sa svim imageboardovima (a posebno onima koji služe za distribuciju pornografije) jest taj što se, pogotovo ako je neki imageboard slabo aktivan ili čak i napušte, zna dogoditi da ga "nanjuše" distributeri dječje pornografije i iskoriste za raspačavanje svojih materijala. Kada se to dogodi, svatko tko ništa ne sluteću posjeti dotični imageboard, može se naći u gadnim problemma (pogotovo ako u nadi da su dotični materijali u međuvremenu maknuti, istu stranicu posjeti ponovo).
Iako neki imageboardovi imaju moderatore i "abuse" službu kojima se mogu prijaviti ilegalni sadržaji, ako se radi o zapšuštenom imageboardu često moderatora nema, a "abuse služba" ne funkcionira.
Osim toga, kako serveri bilježe IP adresu svakog posjetitelja, ukoliko policija krene u akciju, svatko tko se tamo zatekao (zbog nekoliko klikova mišem u pogrešno vrijeme), može biti osumjičen kao sakupljač dječje pornografije te očekivati da mu policija pokuca na vrata i zapljeni računalo...
27.01.2012. u 14:01 •
0
Komentara •
Print •
#
petak, 20.01.2012.
Znakovi naši svagdašnji
Ljudi se svakodnevno susreću sa znakovima. Najčešće onim prometnim. Bilo da se radi o znakovima obavijesti, opasnosti ili naredbi, jednostavni i jasni znakovi pojednostavljuju ono što bi inače moglo dovesti do kompliciranih situacija.
Međutim, u zadnje vrijeme se sve češće mogu praktički na svakom koraku vidjeti znakovi zabrane fotografiranja.
Iako se radi "samo o još jednom znaku zabrane", česta pojava takvih znakova kod fotografa neizbježno izaziva nelagodu jer ih se potencijalno kriminalizira, bez obzira bili oni profesionalci ili amateri.
Taj vrlo (ne)popularan znak se tako može vidjeti na ulazima u razne trgovačke centre (Avenue Mall, Cascade...), dućane i robne kuće (poput Konzuma, Name...), čak i na nekim pekarama (npr. pekara Dubravica)! Zanimljivo je i to da je znak zabrane fotografiranja medavno osvanuo i na ulazu u Zagrebparkingovu poslovnicu u Šubićevoj (štoviše, još zanimljivije da je to jedina naljepnica zabrane na ulazu, dakle ispada da je uvođenje pasa, unošenje oružja i bicikala ok!?), a u samoj hali pak postoji vido nadzor (što nekako smrdi na dupla pravila op.a.). Apsurdno je i to da čak i neki dućani koji između ostale tehničke robe prodaje fotoaparate, imaju na ulazu (uz svu silu drugih znakova zabrane) istaknutu i onu zabrane snimanja.
Naravno, koga god da se pita zašto su znakovi postavljeni, najčešći odgovori biti će da je to zbog "sigurnosti", "zaštite privatnosti" ili "sprečavanja špijunaže". No u velikoj većini slučajeva se zapravo radi samo o potrebi da se izigrava autoritet time da se nešto zabrani, tj. "zabranjeno je jer je šef rekao da je zabranjeno."
Naravno, postoji još nekoliko stvari koje treba uzeti u obzir a koje ljudi ili ne znaju ili namjerno ignoriraju. Prvo je to da da svaka zabrana, kakva god ona bila, vrijedi tek nakon znaka te zabrane. Druga je to da se pravilo koje je određeno znakom (zabrane) odnosi jednako na sve. U slučaju da se primjenjuju dvostruka pravila, kao što se često događa da zabrane vrijede samo za one sa SLR aparatima, ali ne i za one sa mobitelima, radi se o diskriminaciji. A diskriminacija je zakonom (štoviše Ustavom) zabranjena.
Ponekad, posttoji još jedan dodatan problem - kada postoji znak zabrane izložen na način da ga nitko normalan ne uočava - ili je takve veličine da je za njihovo uočavanje potreban mikroskop, ili su slabo uočljivi jer su prozirni, ili su pak namjenjeni patuljcima - smješteni tik iznad razine tla, umjesto ravnini očiju prosječno visokog čovjeka.
Međutim, neki pokušavaju zabrane nametnuti i bez postavljenih znakova, samo na temelju izjave zaštitara. Upravo izostanak znaka zabrane ili obavijesti najčešće vodi k neugodnim situacijama - i dok otični organ revno tvrdi da je nešto zabranjeno (najčešće zato "jer je nadređeni tako rekao") prvo i osnovno što pada napamet onome na koga se ovaj okomio jest "Gdje to na ulazu piše?"
20.01.2012. u 00:00 •
1
Komentara •
Print •
#
srijeda, 18.01.2012.
Poznate fotografije - Afganistanska djevojčica
U lipnju 1985. godine na naslovnici National Geographic magazina, objavljena je fotografija afganistanske djevojčice, koja prodornim pogledom gleda ravno u kameru.
FOTOGRAFIJA
Dotičnu fotografiju, popularno proglašenu "afganistanskom Mona Lizom", snimio je SteveMcCurry za vrijeme ruske okupacije Afganistana. Snimljena je na (legendarni) Kodachrome film. (Wikipedia)
18.01.2012. u 00:00 •
3
Komentara •
Print •
#
subota, 14.01.2012.
SLR simulator
Jedan link za sve one koji žele malo vježbati rad sa postavkama SLR aparata...
The SLR Camera Simulator
14.01.2012. u 19:30 •
0
Komentara •
Print •
#
