Ljudi se svakodnevno susreću sa znakovima. Najčešće onim prometnim. Bilo da se radi o znakovima obavijesti, opasnosti ili naredbi, jednostavni i jasni znakovi pojednostavljuju ono što bi inače moglo dovesti do kompliciranih situacija.
Međutim, u zadnje vrijeme se sve češće mogu praktički na svakom koraku vidjeti znakovi zabrane fotografiranja.
Iako se radi "samo o još jednom znaku zabrane", česta pojava takvih znakova kod fotografa neizbježno izaziva nelagodu jer ih se potencijalno kriminalizira, bez obzira bili oni profesionalci ili amateri.
Taj vrlo (ne)popularan znak se tako može vidjeti na ulazima u razne trgovačke centre (Avenue Mall, Cascade...), dućane i robne kuće (poput Konzuma, Name...), čak i na nekim pekarama (npr. pekara Dubravica)! Zanimljivo je i to da je znak zabrane fotografiranja medavno osvanuo i na ulazu u Zagrebparkingovu poslovnicu u Šubićevoj (štoviše, još zanimljivije da je to jedina naljepnica zabrane na ulazu, dakle ispada da je uvođenje pasa, unošenje oružja i bicikala ok!?), a u samoj hali pak postoji vido nadzor (što nekako smrdi na dupla pravila op.a.). Apsurdno je i to da čak i neki dućani koji između ostale tehničke robe prodaje fotoaparate, imaju na ulazu (uz svu silu drugih znakova zabrane) istaknutu i onu zabrane snimanja.
Naravno, koga god da se pita zašto su znakovi postavljeni, najčešći odgovori biti će da je to zbog "sigurnosti", "zaštite privatnosti" ili "sprečavanja špijunaže". No u velikoj većini slučajeva se zapravo radi samo o potrebi da se izigrava autoritet time da se nešto zabrani, tj. "zabranjeno je jer je šef rekao da je zabranjeno."
Naravno, postoji još nekoliko stvari koje treba uzeti u obzir a koje ljudi ili ne znaju ili namjerno ignoriraju. Prvo je to da da svaka zabrana, kakva god ona bila, vrijedi tek nakon znaka te zabrane. Druga je to da se pravilo koje je određeno znakom (zabrane) odnosi jednako na sve. U slučaju da se primjenjuju dvostruka pravila, kao što se često događa da zabrane vrijede samo za one sa SLR aparatima, ali ne i za one sa mobitelima, radi se o diskriminaciji. A diskriminacija je zakonom (štoviše Ustavom) zabranjena.
Ponekad, posttoji još jedan dodatan problem - kada postoji znak zabrane izložen na način da ga nitko normalan ne uočava - ili je takve veličine da je za njihovo uočavanje potreban mikroskop, ili su slabo uočljivi jer su prozirni, ili su pak namjenjeni patuljcima - smješteni tik iznad razine tla, umjesto ravnini očiju prosječno visokog čovjeka.
Međutim, neki pokušavaju zabrane nametnuti i bez postavljenih znakova, samo na temelju izjave zaštitara. Upravo izostanak znaka zabrane ili obavijesti najčešće vodi k neugodnim situacijama - i dok otični organ revno tvrdi da je nešto zabranjeno (najčešće zato "jer je nadređeni tako rekao") prvo i osnovno što pada napamet onome na koga se ovaj okomio jest "Gdje to na ulazu piše?"
Post je objavljen 20.01.2012. u 00:00 sati.