Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 28.01.2012.

Fotografofobija

Fotografofobijom (iako to nije službeni naziv) mogao bi se nazvati iracionalni strah od fotaparata i (nepoznatih) fotografa općenito. Već je poznato kako postoje ljudi kojima "jako smetaju fotografi". Susret ili mimoilaženje sa dotičnima se najčešće događa u nekoliko faza.

1. Faza buljenja - dotični bulje u fotografa i prate ga pogledom na način kao da su u najmanju ruku vidjeli vanzemaljca ili kao da ovaj umjesto fotoaparata nosi neko oružje. Uglavnom je glavni razlog tog buljenja kak bi dotični "fotografofobi" bili sigurni da neće biti snimljeni. No istovremeno, ako vide da je fotograf pogledao u njih, tada brzo skrenu pogled praveći se kao da ništa nije bilo. (Inače, ako je buljenje intenzivno, ponekad takvoj osobi nije naodmet postaviti pitanje: "Oprostite, zar nikada niste vidjeli čovjeka s fotoaparatom oko vrta?")

2. Faza glasnog komentiranja - bilo prilikom mimoilaženja , bilo za vrijeme stajanja u blizini fotografa, bez da se direktno obraćaju fotografu dotični glasno komentiraju fotografovu prisutnost, te se tako mogu čuti komentari tipa "što se ovaj tu mota s fotoaparatom" (ili vulgarnije varijacije), ili pak nagađanja oko toga zašto ovaj ima fotoaparat tipa "sigurno je novinar/voajer/vladin agent", uz primjedbe kak su takvi "gamad", "paraziti", "smeće" i slično,.. Gotovo nikad da netko spomene mogućnost da se možda radi o i o turistu ili umjetniku-amateru.

3. Faza sukobljavanja - događa se ako fotograf uperi fotoaparat u neku "fotografofobski" nastrojenu osobu kojoj "jako smeta fotoaparat", ili pak ako namjerava snimiti nekoga ili nešto što prema dotičnima "ne bi trebalo snimati" ili su pak uvjereni da je snimanje "zabranjeno". Tada uglavnom slijede razni oblici vrijeđanja, prijetnji nasiljem....

No jedna izuzetno zanimljiva stvar kod svih takvih osoba jest kao su uvijek uvjerene da su u pravu, pune su nekakvog lažnog ponosa te im je ispod časti, ako već žele znati tko je i zašto snima, da to fotografa direktno i uljudno pitaju. Nekakva normalna konverzacija u tom slučaju tekla bi otprilike ovako :
"Oprostie, vidim da snimate. Jeste li vi možda novinar ili snimate za sebe?"
"Ja sam turist/amater/umjetnik, snimam interesantne ljuude, stvari i pojave."
"Aha, oprostite na smetnji, doviđenja."

No nažalost čini se da je u našim krajevima bon-ton danas ljudima jedna prevelika nepoznanica.