srijeda, 31.07.2019.
Genijalno radikalni U.G.
Čitam razgovore s U.G.-om pod naslovom "Zavodljivost prosvjetljenja". Zapravo, uživam u njima. U.G. ne šljivi tzv. učitelje, tvz. prosvjetljene, avatare i sve slične ni koliko je crno pod noktom. Sve redom, bez ijedne iznimke, smatra ih prevarantima, lopužama, duhovnim poduzetnicima i hipnotizerima naivnih tzv. tražitelja. Imam osjećaj da je najvećim dijelom potpuno u pravu. Vi i ja ćemo svoju jedinstvenost, koja već postoji u nama, jer s njom smo se (naravno) rodili, otkriti na svoj način. Kada govorimo o osobnom ulasku pojedinca u svoju potpunu autentičnost, to je tako. A ako želite da vam netko pomogne u ušminkavanju i dotjerivanju svoje nutrine, to je nešto drugo. Tu vam netko može nešto pripomoći, ali to nema nema nikakve veze s ovim prvim. Nikakve veze. Potpuna autentičnost je potpuno izvan nečega do čega vas bilo tko može dovesti, jer ogromna je mogućnost da taj koji vam nešto obećaje ni sebe nije odveo nigdje, on vam samo nešto želi prodati, ali to što vam želi prodati, nije ono što vam treba. Zato mi se sviđa U.G. U neku ruku povremeno djeluje ludo, pa i hladno, ali usprkos tome, odličan je. Ni U.G. vas također neće odvesti nigdje.
Obilasci tzv. duhovnih tečajeva, tzv. duhovnih obnova, tzv. ovog i onog, najvećim dijelom se svode na puku zabavu i pokušaj da se na neki navodno kvalitetan način provede vrijeme i da se, možda, ponešto proba napraviti po pitanju vlastite spoznaje i tzv. osobnog razvoja. No, sve je to velikim djelom obično, više ili manje ugodno druženje s drugim naivcima kakvi ste i sami. I onaj poduzetnik na čiji račun ste ubacili svoje kotizacije za sudjelovanje u tom 'iznimnom duhovnom događanju' također je naivac, ali taj naivac ima konkretne koristi od takve vrste zabave. Istinska transformacija je ekstremno rijetka pojava. I ta činjenica me ni najmanje ne obeshrabruje, jer imam osjećaj/vidim da je sve već tu, nekako posloženo, sasvim odlično onakvo kakvo upravo je.
- 12:53 -
srijeda, 17.07.2019.
Slušam samo svoje srce
"Been so long since a strange woman has slept in my bed
Look how sweet she sleeps, how free must be her dreams
In another lifetime she must have owned the world, or been faithfully wed
To some righteous king who wrote psalms beside moonlit streams
Took an untrodden path once, where the swift don’t win the race
It goes to the worthy, who can divide the word of truth
Took a stranger to teach me, to look into justice’s beautiful face
And to see an eye for an eye and a tooth for a tooth
Someone else is speakin’ with my mouth, but I’m listening only to my heart"
- 13:35 -
ponedjeljak, 15.07.2019.
Skoro ništa
Jučer sam nekoliko puta na različitim radio postajama, po prvi put, vjerojatno je novijeg datuma, čuo Urbanovu pjesmu, za koju sada vidim da se zove Iskra. Slušam i gledam spot i sviđa mi se što su ove klinke nositeljice spota. A najviše mi se sviđa ovih nekoliko stihova refrena:
Treba nam tako malo
Skoro ništa
Jedan kremen
I jedna iskra
Da tama ode
Zauvijek
Treba nam vrlo, vrlo malo, a mi mislimo kako nam treba vrlo, vrlo puno. Vrlo, vrlo malo nam treba. Ono najvažnije što nam treba, to oduvijek i imamo, s tim smo se rodili, ali zaboravili smo na to i zato se trebamo potruditi da tu, za nas nepovoljnu situaciju, osvijestimo (jedan kremen i jedna iskra), umjesto da molimo okolo, od drugih ono što je oduvijek naše. Blago je uvijek u nama i naše je. A vanjske stvari kojima težimo, važne su, ali su sitnice u usporedbi s onim što već imamo, ali toga nismo svjesni.
- 14:18 -
petak, 12.07.2019.
Tepanje
Tepamo si da nešto znamo, ili još gore, neki čak misle kako znaju jako puno, pa su u tu svoju čudnu ideju uspjeli uvjeriti i druge, a istina je da nemamo pojma ni o čemu što vrijedi. Ta spoznaja, da nemamo pojma, je početak našeg vlastitog životnog putovanja. I ne samo da nije sramota, ili bilo što negativno u tom smislu, razumjeti da ne znamo, nego je to jedno potpuno oslobađajuće iskustvo koje nam otvara vrata prema sebi i prema svijetu, prema unutrašnjem prostranstvu i prema vanjskom. Dakle, dobro je i poželjno to znati, da smo u vezi mnogočega naprosto najobičnije budale. Odlično je kad čovjek vidi da je budala. Nema ništa loše u tome.
- 11:52 -
ponedjeljak, 08.07.2019.
U središtu je uvijek mirno
Jučer predvečer, na redovnoj rekreativnoj turi na koju racionalan čovjek (a ja nisam taj) ne bi ni krenuo, jer je sat vremena ranije završilo grmljavinsko nevrijeme, a postojala je i realna mogućnost da bi nakon zatišja mogla doći i nova doza sličnoga, na povratku, nakon što sam se na kratko bacio u more, uhvatilo me nevrijeme. Nakon višemjesečne pauze u trčkaranju, došlo mi je da povećam kilometražu, na što su me navele divne mogućnosti koje pruža moje novo mjesto za život. U povratku, oblaci su postajali sve tamniji i malo po malo su prekrili cijelo nebo. Onda se otprilike ponovilo slično vrijeme kao što je bilo po podne, kada sam to gledao iz druge, suhe perspektive. Sada sam bio usred toga i odmah sam pomislio kako će to biti sjajna prilika da nešto isprobam, za jednu vježbu. Jedino što mi se ni najmanje nije svidjelo je misao - samo da mi od nekuda medvjed ne izleti na cestu. Valjda je mala mogućnost za to, ali palo mi je na pamet da su preko tog koridora medvjedi znali silaziti kako bi preplivali na Krk. Zapravo, sada mi pada na pamet da se radilo o divljim svinjama, ne o medvjedima, što također ne unosi neko veselo svijetlo u samu ideju. Medvjedi i divlje svinje na stranu, uzeo sam u obzir da je za to mala vjerojatnost, a i šta sad mogu u vezi toga. Uostalom, veću opasnost predstavljaju luđaci u automobilima, kojima je vidljivost izuzetno smanjena, a neki od njih voze kao da usred bijela dana isprobavaju svoj novi automobil za utrke, na trkaćoj stazi. Ono što me zanimalo je usmjeriti se na održavanje unutrašnjeg mira dok sve oko mene divlja. I da, to je moguće i iskustvo je odlično. Tamo gdje nam je pažnja, tamo jesmo i cijeli naš doživljaj ovisi o tome, kako u situaciji vremenske nepogode, tako i u brojnim životnim situacijama, koje su naizgled neugodne i nelagodne, ali ne moraju nužno takve biti, a i nisu, ukoliko čovjek djeluje potpuno iz svog centra.
- 06:46 -
srijeda, 03.07.2019.
Zov nepoznatog
Jedino putovanje vrijedno poduzimanja je ono u - nepoznato. Prvo, u nepoznatog, nespoznatog sebe, a odatle gdje god nas naš put povede. Znamo štošta o koječemu, a o onome najvažnijem ne znamo ništa ili gotovo ništa. Želimo vanjska blaga, jer mislimo kako će nam ona donijeti veliku sreću i ispunjenje (neće!), a ono najvrijednije - unutarnje, za njega ne znamo čak ni da postoji. Time je ono još više - ne(s)poznato. A kada nas to nepoznato počne zvati... zove nas neprestano, ali... kada se mi dovoljno utišamo da bi ga mogli čuti, onda ćemo osjetiti - zov. Zov koji bi samo budala (dakle, gotovo svi) zanemarila. Nije to nikakva apstrakcija, ni duhovni mambo džambo, to je vrlo stvarno, stvarnije od svega što se uobičajeno smatra stvarnim. To je jedino potpuno stvarno i jedino vrijedno naše potpune pažnje.
Negdje sam pročitao odličnu rečenicu Jima Carreyja koja glasi ovako: Mislim da bi svatko trebao postati bogat i slavan i raditi sve ono o čemu je ikada sanjao, kako bi vidio da nije u tome stvar.
“I think everybody should get rich and famous and do everything they ever dreamed of so they can see that it’s not the answer.”
- 12:45 -
