Jučer predvečer, na redovnoj rekreativnoj turi na koju racionalan čovjek (a ja nisam taj) ne bi ni krenuo, jer je sat vremena ranije završilo grmljavinsko nevrijeme, a postojala je i realna mogućnost da bi nakon zatišja mogla doći i nova doza sličnoga, na povratku, nakon što sam se na kratko bacio u more, uhvatilo me nevrijeme. Nakon višemjesečne pauze u trčkaranju, došlo mi je da povećam kilometražu, na što su me navele divne mogućnosti koje pruža moje novo mjesto za život. U povratku, oblaci su postajali sve tamniji i malo po malo su prekrili cijelo nebo. Onda se otprilike ponovilo slično vrijeme kao što je bilo po podne, kada sam to gledao iz druge, suhe perspektive. Sada sam bio usred toga i odmah sam pomislio kako će to biti sjajna prilika da nešto isprobam, za jednu vježbu. Jedino što mi se ni najmanje nije svidjelo je misao - samo da mi od nekuda medvjed ne izleti na cestu. Valjda je mala mogućnost za to, ali palo mi je na pamet da su preko tog koridora medvjedi znali silaziti kako bi preplivali na Krk. Zapravo, sada mi pada na pamet da se radilo o divljim svinjama, ne o medvjedima, što također ne unosi neko veselo svijetlo u samu ideju. Medvjedi i divlje svinje na stranu, uzeo sam u obzir da je za to mala vjerojatnost, a i šta sad mogu u vezi toga. Uostalom, veću opasnost predstavljaju luđaci u automobilima, kojima je vidljivost izuzetno smanjena, a neki od njih voze kao da usred bijela dana isprobavaju svoj novi automobil za utrke, na trkaćoj stazi. Ono što me zanimalo je usmjeriti se na održavanje unutrašnjeg mira dok sve oko mene divlja. I da, to je moguće i iskustvo je odlično. Tamo gdje nam je pažnja, tamo jesmo i cijeli naš doživljaj ovisi o tome, kako u situaciji vremenske nepogode, tako i u brojnim životnim situacijama, koje su naizgled neugodne i nelagodne, ali ne moraju nužno takve biti, a i nisu, ukoliko čovjek djeluje potpuno iz svog centra.
Post je objavljen 08.07.2019. u 06:46 sati.