Voyager-nova generacija
nedjelja, 12.09.2010.
Širenje radosne vijesti
Riječ Božja se nakon Pedesetnice širila cijelim ondašnjim svijetom tj Rimskim Carstvom uz nepokolebljivu vjeru prvih kršćana u život, u Isusa Krista pravoga Boga i pravoga čovjeka koji je središte povijesti i svemira, koji nam daje Dobro jer On je Ljubav, nasuprot zlu i poganstvu koje je progonilo i u strašnim mukama bestijalno ubijalo svakoga tko je bio kršćanin. Ti prvi mučenici su sjeme Crkve Božje koje se širilo Carstvom uz zaštitu Duha Svetoga Branitelja i Čuvara Crkve Kristove na zemlji.
Nakon okrutnog cara Dioklecijana koji nije uspio iskorijeniti kršćanstvo sa lica zemlje polako se molitve i žrtve prvih kršćana o obraćenje progonitelja ispunjaju. Novim carem postaje Konstantin I. Veliki nakon bitke kod Milivijskog mosta između Konstantina i Maksencija gdje je Konstantin pobijedio uz pomoć štitova na kojima je bio nacrtan križ, a legenda kaže da je u noći prije borbe ukazao križ gdje je pisalo u tom ćeš znaku pobjediti. Rođen je 28. veljače 274. godine u provinciji Gornjoj Daciji, u gradu Naissusu (danas Niš u Srbiji). Bio je sin Konstancija I. Klora i Helene koja je živjela povučeno.
Cijeli se život borio protiv odmetnutih pretendenata na carski naslov te barbarskih upada sa sjevera i istoka. Nakon Dioklecijanove smrti izabrale su ga na zapadu britanske legije, dok je na istoku u Rimu bio izabran Maksencije. Nakon neuspjelih pregovora došlo je do navedene bitke nakon koje Konstantin postaje carem. Sveta Helena je njegova majka kršćanka koja je u svoga sina usadila plemenite ideale kršćanske ljubavi. On ju je posebno volio, dao je njezino ime i lik dao utisnuti u kovani novac i obasuo je svim počastima što odgovaraju položaju jedne carice.
Na njezin nagovor objavio je 313 godine Milanski edikt u kojem je objavio da kršćanstvo postaje slobodna religija, nakon toga podijelio je mnoge darove crkvi te je novčano pomagao majci u izgradnji mnogih crkvi, jedna među njima bila je i Bazilika Rođenja Isusova u Betlehemu koja je izgrađena na mjestu gdje se vjeruje da je rođen Isus.
Glavna značajka Milanskoga edikta bila je u tome što je kršćanstvu, ali i svim drugim religijama, omogućio pravni položaj jednak položaju poganstva, a poganstvo više nije bila službena religija Carstva i njegove vojske.
Nakon Milanskog edikta Sveta Helena se osobito zauzimala za obilježavanje mjesta povezanih s kršćanskom vjerom u Svetoj zemlji. Njezinim nastojanjem izgrađene su Bazilika Svetoga groba u Jeruzalemu , Bazilika Rođenja Isusova u Betlehemu i Bazilika „Eleona“ na Maslinskoj gori.
U hrvatskom narodu često se naziva i Jelena Križarica, jer je po predaji sudjelovala u nalasku drveta križa na kojem je Isus umro.
Izlaskom na slobodu Crkva ukorjenjuje istinu o Isusu Kristu kao jedinom učitelju i spasitelju koji jedini vodi čovjeka sigurno prema Bogu kao zadnjem cilju. Godine 380. kršćanstvo je carskim ediktom proglašeno službenom vjerom u Rimskom Carstvu. Mnogi crkveni ljudi nisu shvatili opasnost od velikog prijateljstva države i Crkve, opasnosti od miješanja političkih vladara u vjerska pitanja te opasnosti koje su se znale i ostvariti da su neke crkvene ljude vodili svjetovni interesi i što su vjeru znali upotrijebiti za ostvarivanje svojih političkih ciljeva.
Mnogi su vladari koristili Crkvu za svoje ambicije odbacujući u osnovi poruku Isusa Krista. Crkva postaje bitan politički čimbenik i Europa postaje kršćanska, a Duh Sveti nam daruje velike mislioce i teologe koji Riječ Božju čine razmuljivijomm rimskom i grčkom svijetu. Tako da spomenem neke, npr na istoku Sveti Atanazije u Aleksandriji koji je razmišljao o Kristu kao božanstvu, braća Bazilije Cezarejski i Grgur Niški te Grgur Nazijanski koji su mnogo pridonijeli da se shvati tajna jednog Boga u tri božanske osobe. Ivan Zlatousti carigradski biskup koji je značajan zbog približavanja običnom puku tajne kršćanske vjere.
Na zapadu je to sveti Ambrozije milanski biskup borac protiv krivovjerja koji nije dopuštao miješanje državne vlasti u crkveno područje. Sveti Augustin je najveći crkveni učitelj zapada koji je u svom životu iskusio svoju nemoć i iskustvo Božje milosti, te je bio veliki borac protiv pelagijenske zablude da su ljudi sposobni da spase sami sebe. Sveti Jeronim koji je rođen u Stridonu na granici Dalmacije i Panonije je značajan jer je preveo cijeli Stari Zavjet sa hebrejskog na latinski te značajan dio Novog Zavjeta.
