Voyager-nova generacija
nedjelja, 31.01.2010.
Prapovijest
Prapovijesno razdoblje je najduže i najmistificiranije u povijesti čovječanstva. Trajalo je od same pojave čovjeka do otprilike 4000 godine prije Krista. Upravo zbog tako velikog vremenskog odmaka najteže ga je bilo istražiti i donijeti utemeljene zaključke o tome što se zapravo dogodilo.
Ono što danas znamo o podrijetlu čovjeka rezultat je znanstvenog istraživanja iz prve polovice 19. stoljeća i najuzbudljiviji je ishod misaone pustolovine kojoj korijeni zacijelo sežu dalje u prošlost, ali koju je potaknulo poglavito objavljivanje „Porijekla vrsta“ Charlesa Darwina.
Kao što sam pisao i u prošlom postu grijeh je po Adamu ušao u čovjeka i širio se, čovjek se udaljio od Boga. Pisao sam nešto i o kanaitskom kultu koji je je uključivao obred plodnosti. Uopće je kult plodnosti veoma često uključivao sveti brak između bogova i ljudi. Ljudi su pratili prirodu i od nje učili, živjeli u skladu sa njom ili protiv nje. Ljudi žive u primitivnim zajednicama, razvijaju razne kultove. Kult lubanje je štovanje ljudske glave. Arheolozi su pronašli na jednom mjestu uredno pokopane ljudske glave bez ostatka tijela. Totemizam je obožavanje životinja. Ljudi su u to doba vjerovali da su njihove svete životinje praotac i pramajka njihove horde. Dolazi do pojave osobnih imena. Svaka zajednica dobiva ime po svom totemu i svaki član zajednice zove se kao i njihov totem. Tijekom vremena se javljaju obredi magije totemu, a jednom godišnje pračovjek ubija svog totema i njime prehranjuje zajednicu i članovi zajednice tako se duhovno spajaju sa svojim totemom. Totemi su dotad bili samo životinje, no to kasnije postaju i biljke i neki predmeti. Nakon totemizma javlja se animizam ili vjerovanje u duhove. Pračovjek je pridonosio žrtvu dobrim duhovima. No na kraju čovjek shvaća da je on najrazvijenije biće, pa svi duhovi dobivaju ljudski oblik i izgled. Razvija se politeizam, vjera u mnoštvo bogova, sve je Bog što je nepoznato, Bog vatre, Bog mora Bog podzemlja itd.
Danas je recimo jedna politeistička vjera šintoizam u Japanu. Šintoizam je stara japanska religija koja štuje pretke i duhove. Štuju kamije - bogove prirodnih sila. Svaki kami predstavlja jednu silu - Sunce, Mjesec, kiša, ocean itd. Najvažnija je božica Sunca Amaterasu, a carevi su se smatrali njezinim potomcima. Prije Drugog svjetskog rata šintoizam je bio japanska službena religija, a car sin Boga Sunca i sam Bog.
Šaman označava čovjeka, koji stoji u središtu vjerskog i kulturnog fenomena šamanizma. Sljedbenici šamanizma šamana smatraju vračom ili čudotvorcem koji ima mogućnost tjekom svojih putovanjima u stanju transa stupiti u kontakt sa "svijetom duhova".
Riječ šaman vjerovatno proizlazi iz sanskritskog srmana (asketski), a prema Campbellu iz tunguskog jezika ili mandžurskog saman(onaj koji zna kroz ekstatičko iskustvo), odnosno osobu čije su moći zasnovane na ekstatičkom iskustvu.
U šintoizmu imamo prisutnosti i šamanizma. Božanstva (kamiji) su dusi prirodnih sila. Od prabožanstava sestre i brata Izanami i Izanagi potekli su ostali bogovi; oni su stvorili zemlju bućkajući prvobitni ocean nebeskim draguljskim kopljem i japanske otoke na kojima je prvi vladar (Jimmu) bio unuk božice Sunca Amaterasu, a daljni carevi su također njezini potomci. Gotovo svaka planina u Japanu ima svog boga. Najpoznatija i najupečatljivija planina Japana je planina Fuji, sveta planina Japanaca. Njezina božica je Sengen-Sama. Svake se godine hodočasnici u zoru penju na planinu kako bi gledali izlazak sunca, a sama Fuji je česta inspiracija mnogobrojnim umjetnicima. Jedan od najpoznatijih šintoističkih hramova nalazi se na planini Fuji.
Jedan čudni narod potpuno drukčije shvaća svijet. To su Židovi. Oni vjeruju u jednog jedinog “apstraktnog” Boga bez obličja koji samog sebe naziva JA JESAM, koji je sve stvorio, cijeli svemir, a ljudi su vrhunac tog stvaranja. Njihov praotac Abraham čuo je Božji glas i povjerovao. Bog mu je za uzvrat dao brojno potomstvo, čitav narod. Židovski Bog vodi svoj izabrani narod. Daje im proroke, od Njega izabrane ljude koji podučavaju narod i prenose Njegove poruke. Obećava im i Mesiju, Spasitelja kojeg Židovi nestrpljivo očekuju.
Ovdje bih se sada osvrnuo na blogera koji rijetko navraća na moj blog ali koji zastupa tezu o skladu čovjeka i prirode,piše o tim prvobitnim zajednicama koje su bile prije nastanka i naroda i država. Mene su njegove idealističke ideje podsjetile na netaknutu prirodu, na čistu plemensku zajednicu kada se ljudi zajedno drže, kao npr u filmu Bogovi su pali na tjeme, pleme Bušmana. DRŽAVA je po njemu ZLO. Ja pročitam njegov blog i moram priznati da se dosta slažem sa njegovim tezama, jedino je problem u početnim pretpostavkama, on ne ide do kraja već smatra da je problem nastao prvi put kad je čovjek rekao to je moje, kada je napravio razliku odredio vlasništvo. Po meni do toga dolazi zbog posljedica istočnoga grijeha. Bloger je smisao života, i nadam se da će ostaviti koji komentar na ovoj temi. Prenijeti ću sa njegova bloga ( nadam se da se neće ljutiti) iz posta Anarhizam put u zemlju bez zla dio o prvobitnim zajednicama i nastanku država.
U tzv. primitivnim plemenskim zajednicama, poglavica nije vladar... On nema političku vlast... On ne može donositi nikakve odluke u ime plemena, on ne može nikome zapovjedati što da čini... On je predstavnik plemena, koordinator određenih akcija, on samo provodi volju pripadnika plemena, on je tu da služi njihovoj volji, ne svojoj, jedino u slučaju rata on je ratni zapovjednik... Poglavica stiče prestiž i poštivanje, ali ne bez zasluga. Ili se istaknuo kao vođa u ratu, ili se istaknula njegova stručnost i umješnost u organiziranju, ili diplomatska sposobnost u rješavanju sukoba... Ali on ne vrijedi ni više ni manje od bilo kojeg drugog pripadnika plemena...
Onog trenutka kada poglavica pokuša nametnuti svoju volju plemenu (ostvariti vlast nad drugima) pleme ga odbacuje i bira drugog poglavicu... Istina, neki puta poglavica uspije ostvariti vlast i postati despot, ali njegova despotija ne može potrajati ako se unutar plemena ne stvori vladajuća klasa... Ona može biti stvorena jedino ako se poglavica proglasi vlasnikom i vladarem zemlje, te pravo na tu novu vrijednost – vlasništvo, dade onima koji tako postaju vladajuća klasa – vlasnici zemlje... Na taj način anarhoplemenska egalitarna zajednica (nepodijeljeno društvo jednakih) pretvara se u hijerarhijsko-eksploatacijsku zajednicu (podijeljeno društvo gospodara i podanika)...
Tu je kraj citata, on vidi izlaz u anrhizmu to jest povratku životu anarhoplemesnkoj organizaciji tj onim zaštitnim mehanizmima koji sprečavaju da pojedinac nametne svoju volju, gdje su svi jednaki, nema vlasništva, nema razloga za sukob. Nadam se da ste gledali film Bogovi su pali na tjeme, meni se film izuzetno svidio i ima odličnu poruku. I ovdje je bloger Smisao Života preveliki idealista ali svi mi kršćani smo pozvani na idealizam ( mislim da on nije kršćanin) živimo Ljubav, živimo Krista i bit će mo kao ti prvi ljudi u zajednicama neiskvareni, čisti poput prvih zajednica dok još netko ne kaže to je moje dok to ljudi počinju govoriti kao posljedicu istočnoga grijeha.
O ovome bijegu od zla piše bloger dajući primjer Gvaranu Indijanaca. Gvarani indijanci našli su se na početku stvaranja hijerarhijsko-eksploatacijskog društva, čiji je vrhunac stvaranja Država... Takvo društvo (Država) opstoji na nasilju, na nametanju volje pojedinaca potlačenim masama... Među Gvarani indijancima pojavili su se ljudi koji su prepoznali to zlo... Ti ljudi bili su proroci – karai... Njihova je uloga bila skrenuti pozornost narodu da se okani takvog ustroja društvene zajednice, da napusti novostvorenu «Zemlju zla» i da krenu na put ka «Zemlji bez zla»... Narod ih je poslušao... Odbili su poslušnost svojim poglavicama, napustili su «Zemlju zla» i krenuli na put tražeći «Zemlju bez zla»... Problem je bio u tome što su proroci zabrijali na pronalazak «Zemlje bez zla» kao stvarnog teritorijalnog područja, pa su Gvarani lutali od mjesta do mjesta tražeći tu «Zemlju bez zla», ali nikako da je nađu... Traže je i dan danas (putem svoje religije), ali su ipak shvatili da se ne radi o teritorijalnom, već o duhovnom području, o načinu života...
Apsolutno se slažem, svi mi težimo Zemlji bez zla, težimo joj svojim načinom života, svojim otvorenim srcem. Isus nam govori o Kraljestvu Božjem koje počinje u našem srcu. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
Mk 7, 21-22
petak, 08.01.2010.
Nefili
Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
Post 6, 1-8
Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.
Job 1,6
Ovi citati iz Svetoga Pisma izazivaju nas na razmišljanje i promišljanje, neki u ovim citatima vide potvrde da postoje svemirci i da su nas oni zapravo posjetili i općili sa kćerima ljudskima.
Drugi kao npr. Jehovini svjedoci smatraju da su to zapravo pali anđeli koji su se utjelovili i rezultat toga jesu „divovi” tj. Nefili. Ova teorija o palim anđelima govori da su oni demoni koji su se utjelovili i sa „kćerima ljudskim”, odnosno sa ženama, imali seksualne odnose. Pošto su ta 'utjelovljena' bića bila natprirodna, ili uzvišenija nego obični ljudi, tako i potomstvo njihovo je bilo uzvišenije-žene su rodile „divove”, „silne ljude” koji su bili „od starine po snazi glasoviti ljudi”. Dakle, to su bili ogromni ljudi, veoma visoki, i odlika im je bila dugovječnost.
Postavlja se pitanje ima li biblijskog temelja za ovakvo tumačenje?
Kao prvo, nigdje u tekstu mi ne nalazimo riječ ‘anđeo’, tako da bi bilo previše slobodno izjaviti da se termin ‘sinovi Božji’ odnosi na anđele ili neka druga nebeska bića. Kao drugo, Isus je rekao da se anđeli ne žene i ne udavaju Mt 22,30 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu, pa prema tome „sinovi Božji” iz Postanka 6 ne mogu biti ni u kom slučaju anđeli! Drugo, ako su ‘anđeli’ tako zgriješili, zašto je potomstvo čovjeka uništeno? Uostalom, tekst kaže:
“ Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka ” a ne piše u anđelima! Isto tako:
“ Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća ” a ne ‘anđeoska “pokvarenost na zemlji velika.
Treće, ako i kažemo da su u pitanju ‘pali anđeli’, onda je to u suprotnosti sa samim terminom “sinovi Božji”, jer “sinovi Božji” nikada u Bibliji ne označavaju one koji su ‘pali’ u grijehu, koji žive u grijehu! Biblija je prilično jasna da postoje “djeca Božja” i “djeca đavolska” 1.Iv. 3,10 Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga., tako da ‘pali anđeli’ nikada nisu i ne mogu biti poistovjećeni sa terminom “sinovi Božji”.
Dalje, kada čitamo knigu o Jobu 1,6 i 2,1 vidjeti će mo da pored “sinova Božjih” koji su došli da “stanu pred Jahvu”, “među njima pristupi i Satan”. Veoma je jasno da postoji ralzika između termina “sinovi Božji” koji se odnosi na one koji pripadaju Bogu i sotone koji ne pripada toj grupi.
Jednostavan odgovor na pitanje tko su “sinovi Božji” bio bi ovaj: sinovi Božji su ljudi koji su bili iz Šetove loze ili linije.
Kćeri ljudske su bile pripadnice Kajinove loze. Ako pažljivije čitamo Post 4 i Post 5 vidjeti će mo kako se opisuju ove dvije linije: jedna je vjerna Bogu dok je druga otpadnička, pobunjenička. Ako dublje analiziramo, vidjeti će mo postepenu degradaciju, moralnu degradaciju: ubojstvo Abela, Lamekovo uzimanje dvije žene (poligamija) i njegova ‘brzopletost’ kada je u pitanju ubojstvo: “ Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. ”! Post 4,23
Sve ovo kulminira tako što su sinovi Božji imali nedozvoljene brakove sa ženama. Rezultat toga???
U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu.
Sad ću ovdje malo stati da malo vidimo što kaže Crkva i što govori znanost. Crkva kaže da su se ljudi razvili pod Božjim vodstvom, njegovom silom, i jedino je on zaslužan za njihovo prvobitno stvaranje. Naša sveta katolička Crkva inzistira na posebnom stvaranju ljudske duše. Papa Pio XII objavio je da "kateheza [mjerodavno učenje Crkve] ne brani, u skladu s trenutnim spoznajama društvenih znanosti i crkvene teologije, istraživanjem i raspravama…stav prema teoriji evolucije, sve dok se tiče porijekla ljudskog tijela, u smislu da nastaje od prije toga stvorene, žive tvari – ali katolička vjera nas obvezuje da vjerujemo da je Bog neposredno stvorio ljudske duše." (Pio XII, Humani Generis 36) Dakle, bilo da je ljudsko tijelo posebno stvoreno ili je do njega došlo razvojem, kao dio naše katoličke vjere, važno je razumjeti da je ljudska duša stvorena na poseban način; ona nije evoluirala, niti je, poput našeg tijela, naslijeđena od naših roditelja.
Katekizam nam govori o doprinosu prirodnih znanosti u istraživanju ovih pitanja. "Pitanje o porijeklu svijeta i čovjeka predmet je brojnih znanstvenih istraživanja koja su izvanredno obogatila naše znanje o starosti i razmjerima svemira, o postanku raznih oblika života i o pojavi čovjeka. Ta nas otkrića pozivaju da se još više divimo veličini Stvoritelja, da mu zahvaljujemo za sva njegova djela i za um i mudrost koji daje učenjacima i istraživačima." (KKC 283)
Čovječanstvo uistinu potječe od jednog para, od dva ljudska bića (naučavanje poznato pod nazivom monogenizam), a ne od nekoliko ljudskih parova (naučavanje poznato kao poligenizam).
Papa Pio XII se jasno određuje, "Kada razmatramo neko drugo, pretpostavljeno stajalište, kao što je poligenizam, djeca Crkve ne mogu si uzeti toliku slobodu. Jer vjerni ne mogu prihvatiti mišljenje da su na zemlji nakon Adama postojali i drugi ljudi koji nisu proistekli prirodnim rađanjem od Adama, kao praroditelja svih ljudi, ili da Adam predstavlja određeni broj prvih roditelja. Ovakvo mišljenje je nemoguće pomiriti s objavljenom istinom i katehetskim dokumentima Crkve u odnosu na istočni grijeh koji proizlazi iz Adamovog grijeha i prenosi se na svakog čovjeka, kao njegov osobni grijeh, iz generacije u generaciju." (Humani Generis 37)
Dakle po Adamu je grijeh ušao u čovjeka i od njega smo svi mi ljudi, kasnije sam naveo dvije loze, Šetovu i Kajinovu, a i kada čitamo što moderna znanost govori o našim precima možemo ove priče uklopiti u te dokaze.
Prvi oblik star 2,5 milijuna godina pronađen je u južnoj Africi (Bečuana) 1925. godine. Po Raymonu Dartu, koji ih je pronašao, ti su fosili dobili naziv dartonova životinja ili AUSTRALOPITHECUS (lat. australis = južni i grč. pithecos = majmun). Vrsta Australopithecus africanus živjela je prije četiri milijuna godina, a izumrla je prije jedan milijun godina. Imala je volumen mozga kao viši majmuni, hodala je uspravno i imala je neke ljudske osobine. Vid kao glavno osjetilo mogao je presudno odlučivati o preživljavanju. Nepce joj je izduženo kao u majmuna. Zglobovi koji spajaju lubanju i kralježnicu su sprijeda. Vanjski greben zatiljne kosti i zubi (sjekutići i očnjaci) smanjeni su. Zdjelica je široka i plosnata. Smatra se da australopitekus nije izrađivao oruđe nego ga je samo upotrebljavao. Godine 1974. u Africi je pronađen još jedan kostur ženke star 3,2 milijuna godina. Pripadao je također australoptekusu i nazvan je "Lucy". On se smatra izravnim pretkom vrste Homo sapiens. Smatra se da je ta afrička populacija imala oko 500 jedinki. Lucy je pripadala najstarijoj vrsti Australopithecus afarensis, a postojale su još dvije vrste: nježniji oblik Australopithecus gracilis i krupniji Australopithecus robustus. Neki autori smatraju da je nježniji oblik možda bio osnova za razvoj roda Homo. Oni su se hranili pretežito biljnom hranom, uglavnom sjemenkama i jeli su malo mesa, dok se krupniji A. Robustus hranio raznovrsno, sa više mesa. Naši najraniji preci bili su visoki 1,20-1,50 metara. Na temelju analize mitohondrijske DNA postavljena je tzv. "hipoteza o Evi" po kojoj su svi ljudi potomci predaka iz Afrike.
HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS (neandertalac) - pronađen je u dolini Neandertalu kraj njemačkog grada Dűseldorfa i prema nalazištu je nazvan Homo sapiens neanderthalensis. On nije ostavio umjetnost, nego samo oruđe. Upotrebljavao je vatru, a mrtve je sahranjivao uz posebne obrede. U Iraku je pronađen grob u kojem je jedan predstavnik neandertalaca ležao na cvjetnom odru. Neki autori drže da je ta grana rodoslovnog stabla izumrla. Neki ih dijele na starije i mlađe neandertalce. Ostaci starijih neandertalaca pronađeni su u Italiji, Francuskoj ,Španjolskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj. Iznad Krapine na Hušnjakovu brdu nađeni su ostaci kostiju ljudi, koje je Dragutin Gorjanović - Kramberger, poznati geolog i paleontolog odredio kao HOMO NEANDERTHALENSIS KRAPINAENSIS (krapinski pračovjek). Krapinski pračovjek izrađivao je oruđe od valutica, posebnom tehnikom koju nazivamo musterijenskom (naziv je dobiven po lokalitetu Le MOUSTIER u Francuskoj ). Kultura koja je karakteristična za taj oblik pračovjeka prilično je raširena, naziva se musterijenska kultura. Većina oruđa, šiljci, strugala i slično dobivena je tehnikom od odbitaka (iverja) kamenih jezgara. U špilji Vindiji kraj Varaždina nađeni su ostaci neandertalaca koji pokazuju neke anatomske karakteristike modernog čovjeka. Za krapinskog pračovjeka pretpostavlja se da je imao sekundarni ukop mrtvih. Mrtvaci su najprije bili izloženi na posebnom mjestu, a nakon toga su preneseni na mjesto gdje su ritualno ukopani. To upućuje na moguće religijske obrede krapinskih neandertalaca.
HOMO SAPIENS SAPIENS je vrsta kojoj mi pripadamo. Vjerojatno je istisnula neandertalca s kojim je živio na istom prostoru. Značajni fosilni nalazi vrste Homo sapiens, njegova oruđa i crteži nađeni su u blizini francuskog mjesta CRO-MAGNON pa se naziva kromanjonskim čovjekom. Smatra se da je današnji čovjek njegov neposredni potomak. Upotrebljavao je finija oruđa za rad. Izrađivao ih je od kamena, kosti rogova, slonovače, drveta. Oruđa i crteži pronađeni u pećinama govore o visoko razvijenom stupnju kulture. Danas je suvremeni čovjek poznat u tri rase: bijela (europeidna), žuta (mongoloidna) i crna (negridna). Rase se razikuju po nekim osobinama kao što su boja kože i kose, oblik usnica, nosa i lubanje te proporcija tijela uopće. Osobina rasa rezultat su prilagođavanja u određenim uvjetima područja na kojem žive. Crna boja kože nesumnjivo je u vezi sa stvaranjem zaštitnog pigmenta protiv sunčanog djelovanja u ekvatorijalnim područjima.
Dakle da zaključimo priču sa Nefilima.
Nefili su po mome mišljenju (ne mora te se složiti sa mnom) u stvari „pali” ljudi, ljudi koji su pali. Najbolji dokaz u prilog tome je onaj koji sam već spomenuo: kada se prate dvije linije, Šetova i Kajinova, prilično je jasno o čemu je riječ.
Dalje razmišljajmo malo o riječima pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli iz ovoga citata kojeg sam naveo na početku ovoga posta. Po meni ovo znači da su oni znali što rade. To nije bila bilo koja prevara, obmana. Po meni, to je bio njihov izbor za ili protiv Boga. Tada postaje jasnije da „sinovi Božji” nisu bili naivni ljudi. Mislim da su Bogu otvoreno rekli „Ne”. Ne znam zašto, moguće zbog utjecaja svijeta. Grijeh se umnožavao, i bio je prilično maskiran. Koliko pouka se ovdje krije i za nas danas. Utjecaj svijeta na kraju nas može uništiti, a i grijeh je veoma dobro ‘upakovan’, ambalaže grijeha su veoma savršene, moderne, privlačne.
Isto tako pogledajmo citat koji prethodi ovom opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale pa usporedimo sa Post 3, 6 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
Ovo je opasnost za svakog čovjeka ponaosob. Ova formula i dan danas prolazi, čak i kod vjernih ljudi. Ni ne možemo zamisliti koliko se moramo čuvati od onoga što se “vidi”, od onoga sto je “dobro” i “zamamljivo”, jer ćemo to sigurno prije ili kasnije “uzeti”!
Otkako sam se odlučio za ovaj post malo sam proučavao po netu pa sam tako naišao na podatak o ugaritskoj kulturi. I o literaturi drugih naroda onoga vremena, kraljevi i vladari su opisani kao božanstva ili polubožanstva. Poganski narodi su cijenili i poštovali ove velike vođe. Mnoge mitološke tradicije opisuju njih kao bića koja su potomci samih bogova. Činjenica je da se u ugaritskom jeziku termin „b'ne elim”, sinovi božji, koristio i za članove panteona kao i za velike kraljeve i vladare na zemlji. U ugaritskoj legendi o zori (shr), glavni bog tog panteona, el, zaveo je dvije žene. Ova zajednica boga sa ženom, ljudskim bićem, proizvela je „shr” (zora) i „shlm” (sumrak, suton) koje su, izgleda, postale boginje koje su predstavljale Venus, odnosno kasnije Veneru, boginju ljubavi kod rimljana! Venera je, i to je zanimljivo, naziv za drugu planetu našeg sunčevog sistema. Pogledajte kako čak i paganizam ima svoje duboke korijene, on nije nastao od jučer. Mitologija se održala i do današnjeg dana, samo je promijenila formu, suština je ostala potpuno ista, a iza nje ne stoji nitko drugi do lucifer, ili svjetlonoša, koji će biti uništen prilikom Kristovog drugog dolaska! „Da, dođi, Gospodine Isuse Kriste!!!”
Dakle, za pogane bogovi imaju svoje porijeklo u spajanju između bogova i ljudi. Bilo koja ideja o „divovima”, o nadprosječnim ljudima ima svoje direktno porijeklo u poganizmu, sviđalo se to nama ili ne! Isus je „svršetak” usporedio sa Nojevim vremenom, pa ne mislite li, možda, da je bitno sve ovo da znamo?? Da je bitno da Bog kaže „ Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka ”?? Da će Krist doći svima suditi??
Post 6, 1-4 jednostavno opisuje kako je već pokvaren svijet napredovao u zlu, nasilju, kako se širilo zlo. Ovo je također suprotno poganskom vjerovanju koje kaže da su „divovi” (nefili) i „ljudi na glasu” bili božanskog porijekla, i da su besmrtnost postigli nemoralnosću! Kananitski kult, kao i većina kultova bliskog istoka, je uključivao obred plodnosti povezan sa simpatetičkom magijom, a zasnovana je na pretpostavci da su ljudi natprirodni. Uopće je kult plodnosti veoma često uključivao sveti brak između bogova i ljudi. Ovo je bio običaj među poganima, a Izrael se trebao čuvati toga. Izgleda da za vrijeme Noe “sinovi Božji” se nisu čuvali toga! Ovakav kult je, inače, totalno, totalno drugačija filozofija od one Biblijske. Radikalno drugačiji pogled na svijet ćete naći kod tih naroda od onoga sto piše u Bibliji. Premda su mnogi spremni da 'dokazuju' sličnost biblijskih izvještaja i poganskih, govoreći da su i jedno i drugo mitovi, ja ipak, smatram da nisu, i da te dvije stvari su nespojive, jer radi se o tome koji je Bog pravi!
Isto pitanje i dan danas se postavlja. U stvari, nešto baš nema tko da postavi to pitanje. Ali suština je ista, samo je forma drugačija.
