Voyager-nova generacija
nedjelja, 31.01.2010.
Prapovijest
Prapovijesno razdoblje je najduže i najmistificiranije u povijesti čovječanstva. Trajalo je od same pojave čovjeka do otprilike 4000 godine prije Krista. Upravo zbog tako velikog vremenskog odmaka najteže ga je bilo istražiti i donijeti utemeljene zaključke o tome što se zapravo dogodilo.
Ono što danas znamo o podrijetlu čovjeka rezultat je znanstvenog istraživanja iz prve polovice 19. stoljeća i najuzbudljiviji je ishod misaone pustolovine kojoj korijeni zacijelo sežu dalje u prošlost, ali koju je potaknulo poglavito objavljivanje „Porijekla vrsta“ Charlesa Darwina.
Kao što sam pisao i u prošlom postu grijeh je po Adamu ušao u čovjeka i širio se, čovjek se udaljio od Boga. Pisao sam nešto i o kanaitskom kultu koji je je uključivao obred plodnosti. Uopće je kult plodnosti veoma često uključivao sveti brak između bogova i ljudi. Ljudi su pratili prirodu i od nje učili, živjeli u skladu sa njom ili protiv nje. Ljudi žive u primitivnim zajednicama, razvijaju razne kultove. Kult lubanje je štovanje ljudske glave. Arheolozi su pronašli na jednom mjestu uredno pokopane ljudske glave bez ostatka tijela. Totemizam je obožavanje životinja. Ljudi su u to doba vjerovali da su njihove svete životinje praotac i pramajka njihove horde. Dolazi do pojave osobnih imena. Svaka zajednica dobiva ime po svom totemu i svaki član zajednice zove se kao i njihov totem. Tijekom vremena se javljaju obredi magije totemu, a jednom godišnje pračovjek ubija svog totema i njime prehranjuje zajednicu i članovi zajednice tako se duhovno spajaju sa svojim totemom. Totemi su dotad bili samo životinje, no to kasnije postaju i biljke i neki predmeti. Nakon totemizma javlja se animizam ili vjerovanje u duhove. Pračovjek je pridonosio žrtvu dobrim duhovima. No na kraju čovjek shvaća da je on najrazvijenije biće, pa svi duhovi dobivaju ljudski oblik i izgled. Razvija se politeizam, vjera u mnoštvo bogova, sve je Bog što je nepoznato, Bog vatre, Bog mora Bog podzemlja itd.
Danas je recimo jedna politeistička vjera šintoizam u Japanu. Šintoizam je stara japanska religija koja štuje pretke i duhove. Štuju kamije - bogove prirodnih sila. Svaki kami predstavlja jednu silu - Sunce, Mjesec, kiša, ocean itd. Najvažnija je božica Sunca Amaterasu, a carevi su se smatrali njezinim potomcima. Prije Drugog svjetskog rata šintoizam je bio japanska službena religija, a car sin Boga Sunca i sam Bog.
Šaman označava čovjeka, koji stoji u središtu vjerskog i kulturnog fenomena šamanizma. Sljedbenici šamanizma šamana smatraju vračom ili čudotvorcem koji ima mogućnost tjekom svojih putovanjima u stanju transa stupiti u kontakt sa "svijetom duhova".
Riječ šaman vjerovatno proizlazi iz sanskritskog srmana (asketski), a prema Campbellu iz tunguskog jezika ili mandžurskog saman(onaj koji zna kroz ekstatičko iskustvo), odnosno osobu čije su moći zasnovane na ekstatičkom iskustvu.
U šintoizmu imamo prisutnosti i šamanizma. Božanstva (kamiji) su dusi prirodnih sila. Od prabožanstava sestre i brata Izanami i Izanagi potekli su ostali bogovi; oni su stvorili zemlju bućkajući prvobitni ocean nebeskim draguljskim kopljem i japanske otoke na kojima je prvi vladar (Jimmu) bio unuk božice Sunca Amaterasu, a daljni carevi su također njezini potomci. Gotovo svaka planina u Japanu ima svog boga. Najpoznatija i najupečatljivija planina Japana je planina Fuji, sveta planina Japanaca. Njezina božica je Sengen-Sama. Svake se godine hodočasnici u zoru penju na planinu kako bi gledali izlazak sunca, a sama Fuji je česta inspiracija mnogobrojnim umjetnicima. Jedan od najpoznatijih šintoističkih hramova nalazi se na planini Fuji.
Jedan čudni narod potpuno drukčije shvaća svijet. To su Židovi. Oni vjeruju u jednog jedinog “apstraktnog” Boga bez obličja koji samog sebe naziva JA JESAM, koji je sve stvorio, cijeli svemir, a ljudi su vrhunac tog stvaranja. Njihov praotac Abraham čuo je Božji glas i povjerovao. Bog mu je za uzvrat dao brojno potomstvo, čitav narod. Židovski Bog vodi svoj izabrani narod. Daje im proroke, od Njega izabrane ljude koji podučavaju narod i prenose Njegove poruke. Obećava im i Mesiju, Spasitelja kojeg Židovi nestrpljivo očekuju.
Ovdje bih se sada osvrnuo na blogera koji rijetko navraća na moj blog ali koji zastupa tezu o skladu čovjeka i prirode,piše o tim prvobitnim zajednicama koje su bile prije nastanka i naroda i država. Mene su njegove idealističke ideje podsjetile na netaknutu prirodu, na čistu plemensku zajednicu kada se ljudi zajedno drže, kao npr u filmu Bogovi su pali na tjeme, pleme Bušmana. DRŽAVA je po njemu ZLO. Ja pročitam njegov blog i moram priznati da se dosta slažem sa njegovim tezama, jedino je problem u početnim pretpostavkama, on ne ide do kraja već smatra da je problem nastao prvi put kad je čovjek rekao to je moje, kada je napravio razliku odredio vlasništvo. Po meni do toga dolazi zbog posljedica istočnoga grijeha. Bloger je smisao života, i nadam se da će ostaviti koji komentar na ovoj temi. Prenijeti ću sa njegova bloga ( nadam se da se neće ljutiti) iz posta Anarhizam put u zemlju bez zla dio o prvobitnim zajednicama i nastanku država.
U tzv. primitivnim plemenskim zajednicama, poglavica nije vladar... On nema političku vlast... On ne može donositi nikakve odluke u ime plemena, on ne može nikome zapovjedati što da čini... On je predstavnik plemena, koordinator određenih akcija, on samo provodi volju pripadnika plemena, on je tu da služi njihovoj volji, ne svojoj, jedino u slučaju rata on je ratni zapovjednik... Poglavica stiče prestiž i poštivanje, ali ne bez zasluga. Ili se istaknuo kao vođa u ratu, ili se istaknula njegova stručnost i umješnost u organiziranju, ili diplomatska sposobnost u rješavanju sukoba... Ali on ne vrijedi ni više ni manje od bilo kojeg drugog pripadnika plemena...
Onog trenutka kada poglavica pokuša nametnuti svoju volju plemenu (ostvariti vlast nad drugima) pleme ga odbacuje i bira drugog poglavicu... Istina, neki puta poglavica uspije ostvariti vlast i postati despot, ali njegova despotija ne može potrajati ako se unutar plemena ne stvori vladajuća klasa... Ona može biti stvorena jedino ako se poglavica proglasi vlasnikom i vladarem zemlje, te pravo na tu novu vrijednost – vlasništvo, dade onima koji tako postaju vladajuća klasa – vlasnici zemlje... Na taj način anarhoplemenska egalitarna zajednica (nepodijeljeno društvo jednakih) pretvara se u hijerarhijsko-eksploatacijsku zajednicu (podijeljeno društvo gospodara i podanika)...
Tu je kraj citata, on vidi izlaz u anrhizmu to jest povratku životu anarhoplemesnkoj organizaciji tj onim zaštitnim mehanizmima koji sprečavaju da pojedinac nametne svoju volju, gdje su svi jednaki, nema vlasništva, nema razloga za sukob. Nadam se da ste gledali film Bogovi su pali na tjeme, meni se film izuzetno svidio i ima odličnu poruku. I ovdje je bloger Smisao Života preveliki idealista ali svi mi kršćani smo pozvani na idealizam ( mislim da on nije kršćanin) živimo Ljubav, živimo Krista i bit će mo kao ti prvi ljudi u zajednicama neiskvareni, čisti poput prvih zajednica dok još netko ne kaže to je moje dok to ljudi počinju govoriti kao posljedicu istočnoga grijeha.
O ovome bijegu od zla piše bloger dajući primjer Gvaranu Indijanaca. Gvarani indijanci našli su se na početku stvaranja hijerarhijsko-eksploatacijskog društva, čiji je vrhunac stvaranja Država... Takvo društvo (Država) opstoji na nasilju, na nametanju volje pojedinaca potlačenim masama... Među Gvarani indijancima pojavili su se ljudi koji su prepoznali to zlo... Ti ljudi bili su proroci – karai... Njihova je uloga bila skrenuti pozornost narodu da se okani takvog ustroja društvene zajednice, da napusti novostvorenu «Zemlju zla» i da krenu na put ka «Zemlji bez zla»... Narod ih je poslušao... Odbili su poslušnost svojim poglavicama, napustili su «Zemlju zla» i krenuli na put tražeći «Zemlju bez zla»... Problem je bio u tome što su proroci zabrijali na pronalazak «Zemlje bez zla» kao stvarnog teritorijalnog područja, pa su Gvarani lutali od mjesta do mjesta tražeći tu «Zemlju bez zla», ali nikako da je nađu... Traže je i dan danas (putem svoje religije), ali su ipak shvatili da se ne radi o teritorijalnom, već o duhovnom području, o načinu života...
Apsolutno se slažem, svi mi težimo Zemlji bez zla, težimo joj svojim načinom života, svojim otvorenim srcem. Isus nam govori o Kraljestvu Božjem koje počinje u našem srcu. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
Mk 7, 21-22
