29.09.2005., četvrtak
Malo interakcije
S obzirom na to da sam završio ciklus o latinskom i hrvatskom jeziku (znam, dakako, da je sličnih tekstova moglo biti i više, ali o tome mi se zasad ne da pisati), možda ne bi bilo loše da ovaj zapis posvetim vama, drage čitateljice i čitatelji.
Naime, što biste željeli da obradim? Pokušajte, lijepo molim, biti što egzaktniji jer mi uopćeni odgovori (npr. "sve o pridjevima") ne koriste. Nemam namjeru prepisivati gramatiku zato što mislim da znanje nije znanje ako nije praktično. Primjenjivo, dakle. Osim toga, nisam to činio ni dosad. Svi su moji savjeti napisani jednostavno, bez metajezika i nepotrebna kompliciranja. Također, uvijek sam nastojao navesti i primjere, da lakše zapamtite pročitano.
Toliko. Na redu ste vi.
|
- 20:45 -
Prokomentiraj (84) -
Ispiši -
#
24.09.2005., subota
Muke po klasičarima (4): Naglasci
Neki hrvatski jezikoslovci misle da bi riječi koje je naš jezik posudio iz klasičnih trebale zadržati i prozodiju tih jezika. No mogli bismo se zapitati - a zašto ne i oblik i glasovni sustav?! Tako bi, recimo, riječi grčkoga i latinskoga podrijetla s dvoglasom au "morale" nositi naglasak na prvom samoglasniku dvoglasa (mjesto naglaska označeno je debljim slovom): aukcija - kratkosilazni; aula - kratkosilazni; auto - dugosilazni; autor - kratkosilazni; hidraulika - kratkosilazni; nautika - kratkosilazni, jer tako je u grčkom i latinskom jeziku.
Toj bi se preporuci, međutim, moglo uputiti nekoliko škakljivih prigovora:
1. hrvatski jezik nema dvoglasa au, kao što nema ni drugih, i te riječi posve drukčije segmentira
2. i hrvatskom i svakom svjetskom jeziku posve je svejedno kako se one naglašavaju u nekom tuđem: kad ih preuzima, posuđuje iz drugih jezika, hrvatski jezik - kao i svaki drugi, rekoh - te riječi prilagođuje svojemu glasovnom i naglasnom sustavu, i tako one postaju hrvatskim riječima
3. spomenute riječi već su ušle u hrvatske tvorbeno-naglasne i oblično-naglasne modele: nautika i hidraulika, sada s kratkouzlaznim naglaskom, spadaju u skupinu u kojoj su slične korjenika, lovorika, perunika, lingvistika, metodika, simbolika; aukcija je, s kratkouzlaznim na u, kao redukcija, aula (s kratkouzlaznim na a) kao viola i triola, autor kao agresor, auto kao korito (obje riječi opet s kratkouzlaznim na a). Nema dakle razloga da hrvatske riječi nose latinske i grčke naglaske
4. na posljetku, nije li kratkosilazni naglasak na a u hidraulika u suprotnosti s pravilima o raspodjeli naglasaka u našem jeziku? Da vam ih ponovim, dame i gospodo klasičari? Uče se u osnovnoj školi.
|
- 19:44 -
Prokomentiraj (69) -
Ispiši -
#
19.09.2005., ponedjeljak
Predah drugi - informatičari
Prema članku prof. dr. B. Lászla "Pabirci redničnoga i obavjestnîčkôga pojmovlja oko razumnih sustava", prije više od deset godina (1994.) gospodin Zdenko Škiljan sročio je veleuman i velevrijedan (ironičan sam, dakako) rječnik informatičkog nazivlja, koji ovdje navodim kao jezični eksperiment i primjer naše zbrkane lingvističke svakodnevice, a ne kao preporuku (to nipošto, nisam lud!).
Katkad me, priznajem, veseli odlazak na spomenutu stranicu, po dozu toliko potrebnog smijeha. Zato ga i stavljam, da vidite čime su se tada učeni i pametni ljudi bavili. I još su ih za to hvalili!
Vjerujem da vam nije novost, dapače. Mnoge riječi i sintagme iz tog uratka danas u narodu kruže kao vic, no namjera mu je postala suprotna: pokušaj uglavnom izaziva podsmješljive komentare, tu i tamo obojene zlobnim sarkazmom, kako mi Hrvati doista ne vodimo računa o tome da se međusobno - razumijemo.
Tko je za to kriv, prosudite sami.
|
- 12:47 -
Prokomentiraj (27) -
Ispiši -
#
15.09.2005., četvrtak
Muke po klasičarima (3): Sintagme
"Za spomen" ili "u spomen" komu ili čemu (može i: na koga ili što) kaže se na latinskom in memoriam. Stariji i precizniji oblik glasi ad memoriam. I ako se fraza stavi u hrvatski kontekst, dobit ćemo rečenice poput: "To je slučaj s in memoriamom", ili pak: "Izdani su zbornici in memoriama..."
No tako ne može biti, jer je nepravilno. I što sad? Dva su rješenja: ili će se latinske sintagme sklanjati po latinskoj, izvornoj deklinaciji - što je besmislica! - ili će uvijek ostajati u nominativu, nepromijenjene...
Hajde da vidimo kako to izgleda... To je slučaj s in memoriam, odnosno: Izdani su zbornici in memoriam.
Ne zvuči dobro, je li? Kao da nešto ne štima.
U redu, uzet ćemo drugi primjer. Valjda Vratović zna o čemu govori.
Kao što je poznato, pater familias znači "otac obitelji". I ako je pogrešna rečenica "Sve je to, barem za patera familiasa, počelo jučer", pravilna bi onda glasila: "Sve je to, barem za pater familias, počelo jučer."
Aha, ovako je neusporedivo bolje!
Da pokušamo s trećom? "Zbor će izvesti Carminu Buranu", vele neznalice. Ovdje je, k tome, riječ o množini, pa tek slijede komplikacije.
Dakle, zbor će izvesti Carmina Burana. Hm, nije to to, ali barem ne strši toliko kao prethodne. Možda s apozicijom? Zbor će izvesti kantatu Carmina Burana. Jupiiii, bravo ja! No hajde da rečenicu proširimo, zbog spomenute množine: Zbor je izveo Carmina Burana, koja su oduševila publiku... Voda je opet pomalo mutna, rekao bih.
Ali Orffu vjerojatno nije pravo što se toliko bavim njime, ipak je, siromah, zaslužio mir, pa ću zgrabiti nekoga drugoga:
U Kranjčevićevim Lucida intervalla možemo osjetiti pjesnikovo poznavanje klasične književnosti.
Horacijeva Carmina estetski su uvijek bila iznimno cijenjena.
U Vrančićevim Otia ima karakterističnih autobiografskih stihova.
U Splitu su održana sadržajna i visoko stručna Colloquia Maruliana.
Ne bi li bilo bolje prevesti izvornik? Što nedostaje, primjerice, ovome:
U Splitu su održani sadržajni i visoko stručni Razgovori o Maruliću (Colloquia Maruliana).
Ha, profesore?
|
- 10:48 -
Prokomentiraj (12) -
Ispiši -
#
13.09.2005., utorak
Ima među nama, brate, lektora...
Ispričavam se zbog dulje stvaralačke stanke i ovog malog predaha od klasičara, ali danas ću napisati dva-tri retka o smiješnoj strani svoga posla. Smiješno-žalosnoj, da budem precizan. Slijedi dakako tekst o latinskim sintagmama i naglascima, čime će ciklus koji sam počeo u kolovozu napokon biti dovršen.
Radio sam svojedobno s gospođom Z., ženom koja je sada u mirovini i koja je mnogo znala o jeziku. No ne i o stvarima oko sebe. A bez toga nema dobra lektora. Jer, kako bi se drukčije osim neznanjem i nezainteresiranošću mogao opravdati naslov nastao njezinom intervencijom, o tome da će hrvatski alpinisti na Himalaju bez - lonaca?! Šerpe naime nisu kuhari nego vodiči, zbog čega se poslije mjesecima ispričavala autoru.
Dotična je zaslužna za još jedan biser, koji se isto tako godinama prepričavao hodnicima dnevnika u kojem radim. Ispravljajući TANJUG-ovu vijest o gostovanju beogradskog drumskog teatra, previdjela je tipfeler koji je rečenici promijenio smisao pa je, posve mehanički - i ne razmišljajući - sintagmu preinačila u cestovno kazalište. Genijalno, je li?
A što bi tek trebao reći Vjesnikov novinar, gospodin N., kome je u godišnjoj sportskoj sintezi - ni krivom ni dužnom - nepažljivi kolega na desetak mjesta, uključujući i veliki naslov, katanec korigirao u lokot?! Pa je tako poznati slovenski nogometaš i trener postao - Srećko Lokot!
Ali ima toga još, a primjeri su katkad posve nevjerojatni. Događalo se tako da svastika (kukasti križ) postane šogorica i da izložbu Maja (naroda iz Srednje Amerike) najavljuju kao izložbu svibnja. Dovraga i veliko slovo, i značenje, i opća kultura - bitno je samo da rabimo čisti hrvatski jezik!
Istodobno su tim mudracima promicale prave pogreške, pa im nekim čudom nije zasmetao naslov koji se ponosno kočio u jednim novinama: Engleska kraljica isprcala se u Dubrovniku. Dobro, možda i jest. Nakon što je sišla s broda.
|
- 10:00 -
Prokomentiraj (35) -
Ispiši -
#
|