Ispričavam se zbog dulje stvaralačke stanke i ovog malog predaha od klasičara, ali danas ću napisati dva-tri retka o smiješnoj strani svoga posla. Smiješno-žalosnoj, da budem precizan. Slijedi dakako tekst o latinskim sintagmama i naglascima, čime će ciklus koji sam počeo u kolovozu napokon biti dovršen.
Radio sam svojedobno s gospođom Z., ženom koja je sada u mirovini i koja je mnogo znala o jeziku. No ne i o stvarima oko sebe. A bez toga nema dobra lektora. Jer, kako bi se drukčije osim neznanjem i nezainteresiranošću mogao opravdati naslov nastao njezinom intervencijom, o tome da će hrvatski alpinisti na Himalaju bez - lonaca?! Šerpe naime nisu kuhari nego vodiči, zbog čega se poslije mjesecima ispričavala autoru.
Dotična je zaslužna za još jedan biser, koji se isto tako godinama prepričavao hodnicima dnevnika u kojem radim. Ispravljajući TANJUG-ovu vijest o gostovanju beogradskog drumskog teatra, previdjela je tipfeler koji je rečenici promijenio smisao pa je, posve mehanički - i ne razmišljajući - sintagmu preinačila u cestovno kazalište. Genijalno, je li?
A što bi tek trebao reći Vjesnikov novinar, gospodin N., kome je u godišnjoj sportskoj sintezi - ni krivom ni dužnom - nepažljivi kolega na desetak mjesta, uključujući i veliki naslov, katanec korigirao u lokot?! Pa je tako poznati slovenski nogometaš i trener postao - Srećko Lokot!
Ali ima toga još, a primjeri su katkad posve nevjerojatni. Događalo se tako da svastika (kukasti križ) postane šogorica i da izložbu Maja (naroda iz Srednje Amerike) najavljuju kao izložbu svibnja. Dovraga i veliko slovo, i značenje, i opća kultura - bitno je samo da rabimo čisti hrvatski jezik!
Istodobno su tim mudracima promicale prave pogreške, pa im nekim čudom nije zasmetao naslov koji se ponosno kočio u jednim novinama: Engleska kraljica isprcala se u Dubrovniku. Dobro, možda i jest. Nakon što je sišla s broda.
Post je objavljen 13.09.2005. u 10:00 sati.