Neki hrvatski jezikoslovci misle da bi riječi koje je naš jezik posudio iz klasičnih trebale zadržati i prozodiju tih jezika. No mogli bismo se zapitati - a zašto ne i oblik i glasovni sustav?! Tako bi, recimo, riječi grčkoga i latinskoga podrijetla s dvoglasom au "morale" nositi naglasak na prvom samoglasniku dvoglasa (mjesto naglaska označeno je debljim slovom): aukcija - kratkosilazni; aula - kratkosilazni; auto - dugosilazni; autor - kratkosilazni; hidraulika - kratkosilazni; nautika - kratkosilazni, jer tako je u grčkom i latinskom jeziku.
Toj bi se preporuci, međutim, moglo uputiti nekoliko škakljivih prigovora:
1. hrvatski jezik nema dvoglasa au, kao što nema ni drugih, i te riječi posve drukčije segmentira
2. i hrvatskom i svakom svjetskom jeziku posve je svejedno kako se one naglašavaju u nekom tuđem: kad ih preuzima, posuđuje iz drugih jezika, hrvatski jezik - kao i svaki drugi, rekoh - te riječi prilagođuje svojemu glasovnom i naglasnom sustavu, i tako one postaju hrvatskim riječima
3. spomenute riječi već su ušle u hrvatske tvorbeno-naglasne i oblično-naglasne modele: nautika i hidraulika, sada s kratkouzlaznim naglaskom, spadaju u skupinu u kojoj su slične korjenika, lovorika, perunika, lingvistika, metodika, simbolika; aukcija je, s kratkouzlaznim na u, kao redukcija, aula (s kratkouzlaznim na a) kao viola i triola, autor kao agresor, auto kao korito (obje riječi opet s kratkouzlaznim na a). Nema dakle razloga da hrvatske riječi nose latinske i grčke naglaske
4. na posljetku, nije li kratkosilazni naglasak na a u hidraulika u suprotnosti s pravilima o raspodjeli naglasaka u našem jeziku? Da vam ih ponovim, dame i gospodo klasičari? Uče se u osnovnoj školi.
Post je objavljen 24.09.2005. u 19:44 sati.