18
ponedjeljak
listopad
2010
neke su mi stvari kristalno jasne, a još uvijek ne postupam po njima. zato mi se događaju rupe u vremenu. i zato stojim već na krajnjem rubu sebe i kradem tuđe riječi.
rušimo se vječno, naš je put bez dna i padanje bez glasa. (a.b.šimić)