Jer tek u prolazu uhvatiš pogled, okreneš glavu od mene pa se nasmiješiš, onako da ne vidim, ali ne, ne i da ne znam.

Ili stariš ili prolazi vrijeme. No ne isključujem treću opciju shvaćanja. Mnogi pojmovi koji svaki put iznova otvaraju mjesta za druge pojmove i tako u nedogled. E da, pogledati starost u očima starca, zamisliti život u vodi, i osjetiti vrijeme između suhih makova. Kako se čini lako, naprosto jednostavno, a toliko toga dolazi još prije, čini onu složenost. Toliko toga na jednom mjestu. A nisi nikada kao čovjek pošteno pogledao stare bagreme pa si zaboravio na svijet koji u njima stoji.

Zato, ne skrivaj pogled, o ne. Budite mi pozdravljeni.

I namjerno dopuštam odvezanoj vezici da se vuče za mojom nogom.

Jedno bez drugoga ne ide, jer je to nešto ne razdvojivo i besmisleno jedno bez drugog. Ponekad me dotakne potez i nešto u meni se odvaži reagirati. Na pogrešan način. Besmisleno. Jer ako pogledam i označim svaki pogled potrebnim, umjesto da ga učinim osjećajem, postat će besmisleno. A i razmišljati onda o besmilenim stvarima postaje besmisleno. No ostaju smislene uspomene koje brišu pogrešne slike.

Stanem na malom mostu, pomalo osjetim ljutu svježinu u zraku, uzdahnem, pogledam u mutnu rijeku pa shvatim koliko je toga uz mene. Koliko toga ja činim i koliko toga čini mene. Na poslijetku sagnem se, svežem vezicu, naslonim se sa zamućenim pogledom, skrivenim u tihom obzoru. Budite mi pozdravljeni.

Sjedim između sigurna četiri zida na staroj fotelji, osluškujem. Smještam svoj pogled između svjetlosti. Zamišljam nestvarnu melodiju koja fali u svemu tome. Onu melodiju u koju se tišina najljepše uklopi. Razmišljam o nekim činjenicama, pitanjima i raznim paradoksima današnjeg vremena.

Gledam onu horizontalnu crtu koja ponekad poprima nepravilne oblike i smjerove našim potezima preskakanja granica. Znam da nije sasvim glupo što ljudi ponekad mješaju hrabrost i strah, naprotiv, uvjerila sam se u to. Jer ipak nije moguće razmotriti baš svaku situaciju, sve razloge i poteze. A i teško je shvatiti taj/te paradoks/paradokse današnjeg vremena.

I volim vas gledati dok se smijete.

Otkrila sam svoju ljubav prema krimićima (iliti kriminalističkim romanima). Budite mi pozdravljeni.