Pogled u neku daljnu misao, pozadinu stvara neka dobra stara pjesma. Izolirana okolina i tek primjetni smješak.

U svemu tražim smisao. Puno je toga, jednostavno rečeno bi sve to zvučalo obično, a teško je to izreći tako da zvuči onako kako to uistinu jest. Vani bezbojan dan, ni trak sunčeve zrake, ništa. Ne dam da me to omete. Izmaći nepotrebno još i uspjeva, a dodavanje potrebnog već je veća razina umjetnosti.

A tako je divno hodati bos po travi, a u ruci držati japanke. Budite mi pozdravljeni.

Postoji mnogo pitanja. Na neka nisu pronađeni odgovori, a neka sama po sebi ne traže odgovore jer su ti odgovori samim pitanjem jasni. Kao i rečenice koje ne trebaju misao jer same po sebi govore više od toga, one nose težinu uspomena.

Volim kad tišina govori više od riječi, jer to donosi moć u zraku, donosi osjećaj razumjevanja. Težim uveličati svaki bitan trenutak, jer neke neuočljive sitnice i neki jednostavni trenutci za mene imaju veliko značenje. Volim se nesvjesno nasmijati nekim svojim mislima.

A ne volim ostaviti knjigu da stoji na stolu, ipak ja je radije uzmem i pročitam. Budite mi pozdravljeni.

Ja i more. More i ja. U pogledu, na površini skrivena sunčeva prašina, toplina, valovi i neizostavljivi vjetar. Sol. :) <3

Sve ovisi o osjećaju, a to se često zaboravlja u magli. Okrećem se pjesmama, smijehu, uočljivoj ljepoti. Tu sam, samo se rijetko pokažem. Javljat ću se češće, jer je ovo sve još jedan dio koji me usrećuje. Mnogo toga ostaje u riječi i šaptu. A vrijeme ima dobru sposobnost sjećanja. And when the night is cloudy, there is still a light that shines on me.

I zato: otvori prozore, razmakni zastore, okreni se suncu i nasmij se. Budite mi pozdravljeni.